Kći naših cijenjenih glumaca Borisa Svrtana i Nine Erak-Svrtan krenula je stopama roditelja i na kazališnim daskama pronašla svoje mjesto pod suncem.
Titulu mlade nade hrvatskog glumišta zaradila je lani, a u ovoj godini je nastavlja potvrđivati: 23-godišnju Petru Svrtan nekoliko dana je dijeli od diplome na Akademiji dramskih umjetnosti, ali njezina karijera je već u punom zamahu.
Sve je počelo predstavom "Žena" u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, nastavilo se predstavom "Ponovno ujedinjenje dviju Koreja" u Gavelli – obje pod redateljskom palicom Paola Magellija, a u ovoj godini pokazat će kako vlada kazališnim daskama u Zagrebačkom kazalištu mladih te u Kerempuhu. Naime, u ZKM-u s glumcem i redateljem Edvinom Liverićem radi na predstavi "Proba orkestra" prema filmu Federica Fellinija, dok u Kerempuhu glumi u predstavi "Govori glasnije" Bobe Jelčića u kojoj glumi sa svojom mamom, priznatom hrvatskom glumicom Ninom Erak-Svrtan.
Nakon uspješne premijere predstave "Govori glasnije"
Nakon uspješne premijere predstave "Govori glasnije"
Ipak, ovo im nije prvi zajednički angažman: u predstavi "Pet žena.com", gdje je Petra u alternaciji s Miom Anočić Valentić i Dajanom Čuljak, svoje su životne uloge prenijele i na kazališne daske te utjelovile - mamu i kćer. S obzirom na to da dolazi iz glumačke obitelji – otac joj je cijenjeni glumac i direktor Gavelle Boris Svrtan - imala je jasnu viziju svega što je u tom svijetu očekuje, ali njezini roditelji na početku nisu bili oduševljeni njezinim odabirom. Kako je odlučila krenuti njihovim putem, koliko su joj pomogli u pripremama, kako reagira na napise o nepotizmu i na oštre kritike otkrila je u intervjuu za portal Gloria.hr.
Kada se rodila ljubav prema glumi?
Dugo sam bježala od glume jer su joj mama i tata bili toliko predani, a i bila sam u pubertetu kada je sve vezano uz starce neprivlačno. Lampica mi se upalila u pravo vrijeme: u četvrtom razredu srednje škole. Sve sam šokirala odlukom, osobito roditelje, jer sam bila u glazbenoj školi i pretpostavljali su da ću biti glazbenica. Oni su se bojali za mene jer su svjesni da je to "kruh sa sedam kora", iako uvijek govore kako je gluma najljepši posao na svijetu. Ipak, na kraju je najvažnije da su ljudi zadovoljni s onime što rade – oni to jesu i ja jesam. Nakon pet godina Akademije potpuno sam sigurna da je to bila najbolja moguća odluka.
Make-up i frizura: salon "Do šminke i frizure za pol vure"
Make-up i frizura: salon "Do šminke i frizure za pol vure"
Kako su tekle pripreme za glumu?
Pripreme i prijamni na Akademiji su mi bili užasno stresni. Roditelji su mi pomagali, oboje su bili jednako angažirani, ali je i njima to bilo stresno. Možda i više nego meni s obzirom na to da su znali za što me pripremaju. Mama mi je tek kasnije priznala da mi je na početku, kad me prvi put poslušala, htjela reći da odustanem jer to nije za mene. Bila sam neiskusna, nisam bila u dramskim grupama i jedino iskustvo nastupa sam imala u glazbenoj školi. Bila sam zatvoreno dijete i trebalo je raditi sa mnom kako bih se otvorila i "prodisala". Pripremali smo se cijelo ljeto: tata i ja bi otišli u šumu i tamo vikali, dok bi mama i ja većinom radile u dnevnom boravku.
Tko ti je glumački uzor – mama ili tata?
To ne mogu odgovoriti. Kao prvo, ne mogu uspoređivati glumicu s glumcem, a i svaki od njih je poseban na svoj način. Meni, kad glumim, često znaju reći: ti nisi ni jedno, ni drugo. Drago mi je zbog toga jer to znači da sam se izvukla iz gnijezda.
S mamom si igrala već u dvije predstave, kako vam je bilo pripremati "Govori glasnije"?
Posljednja dva tjedna pred premijeru su bila luda. Mama i ja smo bile potpuno izvan sebe, uopće nismo bile doma, a ona bi mi svako jutro pripremala ručak i tako uspjela sačuvati moje zdravlje, dok sam ja svojom podrškom sačuvala njezino pa smo iz svega izašle kao pobjednice. Pravi je gušt raditi s njom i često mi je davala savjete. Pričale bi o predstavi kada bi došle doma. Isto je bilo i kad sam bila na Akademiji. Naučena sam da ne treba stvari držati u sebi, prvenstveno ne od nje i od tate jer smo uvijek otvoreno komunicirali i nikada nisam morala ništa pred njima skrivati. Znaju sve: od mojih prvih ljubavi do posljednjih. Imala sam presretno djetinjstvo i sad imam sasvim sretan glumački život obogaćen time što su oni sa mnom u istom poslu.
Na kazališnim daskama u predstavi "Govori glasnije"
Na kazališnim daskama u predstavi "Govori glasnije"
Koje su ti asocijacije na dramsko kazalište Gavella?
Prva mi je predstava "Ponovno ujedinjenje dviju Koreja", a druga mi je moje djetinjstvo jer je tata glumio tamo, a nedavno je postao i direktor pa se zapravo sve vrtjelo oko tog kazališta. Naravno, asocijacija je i sjajna glumačka ekipa s kojom sam imala priliku raditi među kojom je i trenutačno moj najdraži glumac Ozren Grabarić. On mi je bio slamka spasa na trećoj godini akademije koja je za mene bila krizna. Znao je reći prave riječi, a na kraju smo postali i prijatelj jer, osim što je izvrstan glumac, je i nevjerojatan čovjek.
Na premijeri predstave "Proces" s ocem Borisom Svrtanom
Na premijeri predstave "Proces" s ocem Borisom Svrtanom
Nakon angažmana u Gavelli, krenule su priče o nepotizmu. Kako si se nosila s time?
Ležerno. Priče su neminovne jer kad ljudi vide poznato prezime kreću s pretpostavkama. Već su na početku Akademije krenule, ali roditelji su sa mnom obavili razgovor unaprijed i pripremili me na takve stvari. Mislim da je najvažnije da čovjek sam postigne neke stvari u životu. Čini mi se kako u posljednje vrijeme ja to radim i polako se odvajam od određenih predodžbi, ali priča će uvijek biti i prihvaćam to. Ne dira me to puno jer su one stvar površnosti i zaključivanja na temelju slova na papiru.
Kako se nosiš s tremom?
Bila sam veliki tremaroš kada sam tek upisala glumu, ali naučiš se nositi s tim. Trema je često mehanizam koji te može onemogućiti - ona negativna ti odsiječe noge i ne možeš se maknuti s mjesta. Tako mi je bilo na prvoj i drugoj godini Akademije, ali sada znam kako se nositi s njom. Netko dođe pet minuta prije predstave i samo uleti na pozornicu, ali ja se cijeli dan na neki način pripremam i volim doći čak sat ili dva prije da se u potpunosti skoncentriram i pripremim glas. Pomaže mi i vježbanje – vježbam kod kuće, trčim, vozim bicikl, plivam – volim šarati.
Kako se pripremaš za ulogu Vesne Mimice, kraljice aerobika u seriji Crno-bijeli svijet?
Vježbam! Kada sam stigla na audiciju za ulogu Vesne Mimice, nisam niti primijetila koliko sam se prikladno odjenula. Naime, jurila sam s neke probe i pred Kulenovića (op.a. redatelj Goran Kulenović) stigla u nekom topiću, trenirci i tenisicama – sve živih boja. Odigrala sam scene koje sam trebala i on je odmah odlučio: "Uzimamo te – odgovara fizički tip, plava kosa, a i odlično si se obukla za to". Tako da izgleda da u ormaru već imam stvari à la Vesna Mimica pa polako vježbam i učim tekst za početak snimanja kojem se jako veselim.
Da ti ponude ulogu u sapunici, bi li je prihvatila?
Nemam predrasuda ni prema kojoj vrsti, a i snimanje sapunica je vrlo težak posao. To mnogi ne znaju i doživljavaju ih kao nekvalitetno glumačko iskustvo. Glumci rade non-stop, snima se danonoćno, mjesecima si na setu i to je stvarno krvava zarada.
Koja ti je bila najteža uloga dosad?
Svaka nosi neku svoju zahtjevnost. Najteže mi je raditi emotivne uloge, one često vrte utrobu kad radiš nešto povezano sa svojim životom. Takva mi je bila nedavna uloga u komadu "U agoniji" Miroslava Krleže na kojem sam s kolegom Ivanom Colarićem diplomirala scenski govor i pokret. Radi se o duodrami zbog koje sam znala plakati na probama koliko bi me duboko dirnula.
Što te najlakše izbaci iz takta?
Nepravda. To me može dovesti do bijesa, ljutnje i tuge istovremeno. Uzrujava me nepravda u raznim stvarima i na različitim razinama. Ja jesam melankolik u duši i duboko sam empatična osoba pa me sve užasno pogađa, osobito kada izostane humanosti.
Petra Svrtan uoči premijere predstave "Ponovno ujedinjenje dviju Koreja"
Petra Svrtan uoči premijere predstave "Ponovno ujedinjenje dviju Koreja"
Kako se nosiš s kritikama?
Sve bolje i bolje, a to mi je donijelo iskustvo. Kad si mlad i kad nemaš mnogo utakmica u nogama, onda te apsolutno svaka stvar pogađa. Na početku te sve može štrecnuti pa često pomisliš "ja ne vrijedim". Važno je kritike ne shvatiti osobno već kao ocjenu rada koji u ovom trenutku nije dovoljno dobar. Naučiš to prihvaćati i shvatiš da se ne možeš oko svake stvari uzrujavati.
Jesi se ikad guglala?
Čak i ne, ali naravno da pročitam sve intervjue koji izađu jer mi to, naravno, laska. Tko zna, možda ću se jednog dana i guglati. Medijska pozornost ide uz naš posao i to treba prihvatiti i znati iskoristiti. Meni su uzor glumci koji svoj privatan život ipak odvajaju od poslovnog i tu su mi moji roditelji primjer: oni vole dati intervju ako je stvar o novom projektu koji treba najaviti pa onda usput ispričaju nešto i o sebi. Mislim da je to vrijedno, ali da se ne treba previše otkrivati.
Najčudniji kompliment koji si ikad dobila?
Bili smo na tulumu u kafiću Milja i bila je tolika gužva da smo stajali kao sardine. Neki dečko se očešao o mene i u prolazu rekao: "Ti imaš kožu kao Emilija Kokić". Nastao je muk, moji prijatelji se i danas smiju tome kad se sjete.
Kakva si kad si zaljubljena?
Tad letim i sve mogu. Zbog ljubavi ustajemo ujutro iz kreveta i to ne mora biti nužno vezano uz osobu. Dovoljno je da se nekome diviš, da ti je nešto neuhvatljivo ili da te nešto obuzima. Ali kad je, tada je to nešto najljepše što se može dogoditi.
Prošle godine su tvoji roditelji objavili da se razvode nakon 28 godina braka. Kako izgleda vaš obiteljski život danas?
Funkcioniramo odlično. Razvod je bio iznenađenje, ne mogu reći da nije, i kao nakon svega što se dogodi u životu uslijedilo je razdoblje prilagodbe. Imala sam sretno djetinjstvo, a oni su i razvod riješili na najbolji mogući način te iz njega nije proizašlo ništa negativno. S oboje imam odličan odnos i tu više nema nikakvog problema. Bolje je tako nego da su svi nezadovoljni. Ako je ovako sad bolje i jednom i drugom, ja sam isto sretna.
Na premijeri drame "Tri zime" s roditeljima 2016. godine
Na premijeri drame "Tri zime" s roditeljima 2016. godine