"S velikom tugom vas obavještavamo da je preminuo Peter Lindbergh, 3. rujna 2019. u dobi od 74. godine. Iza njega su ostale supruga Petra, njegova prva supruga Astrid, sinovi Benjamin, Jeremy, Simon i Joseph i sedam unučadi. Ostavio je veliku prazninu", objavljeno je na službenom Instagram profilu slavnog fotografa uz slike njegovih radova. Još uvijek nije poznat uzrok smrti.
Peter se proslavio krajem 1988. godine, kada je fotografirao modele poput Linde Evangeliste i Naomi Campbell, koje su se nalazile na samom početku svojih karijera. Fotograf je ostao zapamćen po mnogim naslovnicama i singlicama, ali i režiranju spotova za izvođačice kao što su Tina Turner i Beyonce te modnim editorijalima za Calvina Kleina i Davida Yurmana.
Lindbergh stoji i iza naslovnice, odnosno fotografija svih žena za rujansko izdanje britanskog Voguea koje je uređivala Meghan Markle, objavljeno prije nekoliko tjedana. Bio je to njegov posljednji projekt.
Cijenjeni fotograf je prije pet godina svoje radove izložio i u Zagrebu, a 2011. je dao i veliki intervju za Gloriju Glam, čiji vam dio donosimo.
Snimate profesionalce - glumce i modele. U čiji vam je karakter teže prodrijeti kamerom?
- I kod jednih i kod drugih nastojim zabilježiti svoj doživljaj njihove osobnosti. Dakle, lovim ono što ja vidim, a ne kako oni sebe vide. Mislim da vas takav pristup osobi čini dobrim ili lošim fotografom. Često gledam slike ljudi koje poznajem, a ja ih gotovo sve poznajem, i vidim da ta slika nema ništa s njima. Onda se sjetim da je tu osobu tako doživio onaj tko ju je snimao. Portretiranje je svojevrsna psihoanaliza: kad dobijem pogled u kameru, znam što želim zabilježiti. Hoću reći, slika je u očima fotografa.
Što je kamera fotografu - imaginacija ili stvarnost?
- Mislim da realnost ne postoji. Ona je onakva kakvom je vidiš. Svatko snima ono što vidi. Pošaljite dvoje ljudi s kamerom u ruci na isto mjesto, pred isti objekt, i dobit ćete dvije različite realnosti jer realnost je fikcija u očima fotografa.
Nevjerojatno mnogo radite - jurite s jednog kraja svijeta na drugi, pred vašom se kamerom svakodnevno izmjenjuju lijepi ljudi, objavljujete knjige, pripremate i otvarate svoje izložbe… Dogodi li vam se ikad da se umorite, da vam je dosta svega?
- Nikad. Sve je to prelijepo i svaki je put - izazov. Odlazim na fantastična mjesta, ta snimanja su odlično organizirana i stoje pravo bogatstvo, pa ako ništa drugo, izazov je ne napraviti loše fotografije. Stvarno bi bilo grozno da netko u snimanje naslovnice ili reklame uloži hrpu para, a vi mu onda isporučite jezive slike. Opravdano je uvijek očekivati nešto posebno, a to je zapravo najveći izazov.
Snimali ste najljepše žene u svijetu mode i filma. Kako znate kad ste među svim tim silnim portretima, modnim fotografijama ili reklamnim kampanjama zabilježili trenutak istinske ljepote?
- Kad to osjetim u srcu. Sa svim tim ljudima izgradio sam vezu, poseban odnos. Recimo, Cate poznajem godinama i raditi s njom mnogo je više od brzog dolaska na snimanje i brzinskog okidanja.
Koje su vaše najdraže lokacije za snimanja?
- Plaže, napuštene tvornice, downtown u Los Angelesu, stare luke, pustinje. Ne volim pješačke zone velikih gradova ni štandove s cvijećem. Nije slučajno što mi je omiljeni film uvijek bio “Metropolis”. To je moj neiscrpan izvor inspiracije.
Koliko puta ste ga gledali?
- Bezbroj. Vidio sam sve njegove forme i verzije: onu Fritza Langa koja traje tri i pol sata, verziju filmskog studija od sat i pol, svaki kadar i svaku scenu detaljno sam proanalizirao, a vidio sam čak i sve negative sa snimanja filma koje su pronašli u Argentini. Znam da je to patetično, ali ne mogu si pomoći.
Koje od osjetila smatrate najvažnijim?
- Mislite - kada bih trebao izabrati između okusa, mirisa, sluha, vida i dodira? Dobro, hranu obožavam, ali moj izbor je definitivno - dodir.