Talijanski redatelj, prema mnogima nasljednik slavnog sunarodnjaka Federica Fellinija, za Gloriju govori o svojem kontroverznom serijalu 'Novi papa' te otkriva zašto je prestao vjerovati u Boga i da je za njega raj mjesto gdje se izležava i gleda utakmice kluba Napoli.
Filmovi talijanskog redatelja Paola Sorrentina (49) vizualno su impresivni, vrlo provokativni i često balansiraju između komedije i drame. Zato i ne čudi što je 2016. njegov međunarodni televizijski projekt - serijal “Mladi papa”, o prvom američkom poglavaru Katoličke crkve, postigao veliki uspjeh. U novoj sezoni papa Pio XIII., kojeg glumi Jude Law, padne u komu te ga nasljeđuje britanski kardinal, koji postaje papa Ivan Pavao III., a glumi ga John Malkovich. O novoj sezoni, kao i o njegovu odnosu prema vjeri, sa Sorrentinom smo razgovarali na terasi hotela Grande Albergo Ausonia & Hungaria na venecijanskom otoku Lido. Njegov filmski put započeo je obiteljskom tragedijom. Kad mu je bilo šesnaest godina, njegovi roditelji, Salvatore i Concetta, stradali su u eksploziji plina u vikendici, prouzročenoj neispravnim instalacijama. Da nije ostao siroče, Sorrentino bi vjerojatno postao bankar poput oca, no ovako je odlučio sve promijeniti i za svoj životni poziv odabrao režiju. A koliko je u tome uspješan, pokazalo se 2014., kad je dobio Oscara za najbolji strani film, za dramu “Velika ljepota”.
Sorrentino je oženjen novi narkom Danielom D’Antonio, s kojom ima sina Carla i kći Annu, a pričljiv i neposredan, kao što je i većina stanovnika njegovog rodnog Napulja, tijekom razgovora na samo jedno je pitanje izbjegao odgovor - ono o papi Franji.
Zašto ste odlučili nastaviti serijal “Mladi papa”, čija se druga sezona zove “Novi papa”?
- Dok smo montirali prvu sezonu, pomislio sam što bi se dogodilo da papa padne u komu i da mu liječnici ne daju nimalo šanse, a novi kad papa bude izabran, on se čudesno probudi iz kome. Kako bi ga vjernici dočekali: kao normalnog čovjeka, sveca ili možda antikrista?
Što je bilo presudno pri odabiru glumca za ulogu novog pape?
- John Malkovich je idealan za taj lik. Tražio sam osobu koja je nešto više od glumca, usudio bih se reći ikona, a on to doista jest. Nije slučajno da postoji film “Biti John Malkovich”, ali nikada nije snimljen “Biti Robert De Niro” ili “Biti Meryl Streep”. Nakon prvog sastanka na pripremi nove sezone odlučio sam prilagoditi lik novog pape Malkovichevu karakteru, a ne obrnuto, kao što bih učinio s nekim drugim glumcem. On je mudar, ironičan, distanciran, ali sposoban da u vama pobudi osjećaj bliskosti. Sve ono što bi trebao imati novi papa u serijalu.
Koliko u stvaranju serijala pomaže Jude Law, koji je ujedno izvršni producent?
- To je samo titula. Na setu je on ponajprije glumac. I to odličan. Meni je bitno da mi Jude vjeruje, što je i pokazao kada smo za prvu sezonu snimali golišave scene na plaži. Na ekranu sve izgleda seksi, ali zapravo smo snimali početkom travnja na plaži u Veneciji i svi su se smrzavali. No nitko nije prigovorio ni riječ jer su znali da radimo nešto dobro.
Jeste li dugo istraživali kako se živi i radi u Vatikanu?
- Da, pogotovo za prvu sezonu. Razgovarao sam s mnogo ljudi iz tog miljea, pročitao mnogo knjiga i doznao koliko sam mogao. No Vatikan je specifičan. Kao laik možete doći i doznati samo dio, a nakon toga su vam sva vrata zatvorena. Zato ne znam jesam li točno opisao život u Vatikanu, neke sam stvari ipak morao zamisliti. Pravu istinu znaju samo oni koji ondje žive.
Jeste li otkrili i nešto što vam se činilo previše nevjerojatnim da biste to prenijeli u serijal?
- Ljepota filma i je u tome. Ako znate kako nešto prikazati da gledateljima bude uvjerljivo, sve je moguće.
Znači li to da ste koji put i pretjerali?
- Šalite se. Jeste li čitali novinske tekstove o skandalima u Vatikanu? Tu je teško pretjerati.
Kako ste doživjeli reakciju Vatikana na serijal?
- Mislim da su isprva bili zbunjeni jer nisu znali što očekivati. Dosad su filmovi i TV serijali o Katoličkoj crkvi bili izrazito kritični ili su, pak, veličali svece bez imalo zdravorazumskog promišljanja. Ja sam htio bez predrasuda prikazati život svećenika u Vatikanu. I ono dobro i ono loše. Čini mi se da je Crkva to shvatila i zato se nije previše bunila protiv serijala. Važno je za sve da shvatimo da među svećenicima ima svetaca, ali i običnih ljudi, pa i onih koji su zli.
Jeste li od Crkve tražili kakvu pomoć pri snimanju?
- Crkva ima svoj jezik, koji nije uvijek razumljiv. Kada smo ih pitali smijemo li snimati u Sikstinskoj kapeli, odgovor nije bio ni da ni ne, već nešto neodređeno, što nama nije bilo dovoljno. Crkva voli govoriti u zagonetkama, nikada se ne žuri s odgovorima i odlukama. Tako funkcionira, i zato je i postala jedna od najdugovječnijih institucija u povijesti čovječanstva.
A što o serijalu misle u vašem rodnom Napulju, izrazito katoličkoj sredini?
- Ne znam. Kada sam u Napulju s prijateljima i susjedima, ne razgovaramo o filmovima i serijalima, već o gradu i nogometnom klubu Napoli. I inače se ne volim raspitivati što drugi misle o mojem radu. To mi nije bitno. Nakon premijere sve je to već iza mene, ja se okrećem novom projektu.
Koliko je Crkva utjecala na vaš život?
- Više nego što bih volio priznati. Mislim da to vrijedi za sve Talijane. Čak i kad ne idemo u crkvu, Katolička crkva prisutna je u našem životu. Taj osjećaj krivnje i grijeha stalno je u nama.
Kad ste se posljednji put ispovjedili?
- Mislim da je to bilo u drugom razredu gimnazije, kad mi je bilo šesnaest godina.
Vjerujete li u čuda?
- Ne.
A u život poslije smrti?
- Nadam se da tako nešto postoji. Bilo bi jako žalosno da na kraju cijele ove velike kršćanske priče shvatimo da zapravo nema - ničeg.
Hoćete li ići u raj ili u pakao?
- Ja? U raj. Ja sam vrlo dobar čovjek.
Kako zamišljate raj?
- Mjesto gdje po cijeli dan mogu ležati na kauču i gledati utakmice Napolija.
Što mislite o papi Franji?
- Ne volim govoriti o stvarima o kojima ne znam dovoljno. I ne volim ulaziti u polemike. Zato bih preskočio ovaj odgovor.
Zašto ste u svoj serijal o Crkvi i vjeri uvrstili i dosta scena seksa?
- Povezanost je jaka samo zato što se Crkva protivi seksualnosti, a zabranjeno voće je uvijek najslađe. Što glasnije Crkva govori da je seksualnost grijeh, to će ljudi pristupati erotici s više mašte.
Biste li snimili erotski film?
- Erotski filmovi više nisu u modi. Ako za života dočekam da opet postanu poželjni, zašto ne?
Sad kad se svi okreću televiziji, jeste li zabrinuti za budućnost filma?
- Nimalo. Za mene su televizija i film jedno. Pristupam im na isti način. Film uopće nije u krizi, naprotiv, nikada nije bio življi. Snima se toliko raznovrsnih priča s toliko različitim protagonistima. To je predivno. Uopće nije bitno prikažu li se one na kraju na platnu ili na ekranu.
Koji su filmaši najviše utjecali na vas?
- Bilo ih je dosta, ali najviše Federico Fellini. Ne samo svojom estetikom, koja je prekrasna, već i humorom. Mislim da se prelako prelazi preko činjenice da je Fellini bio sjajan humorist.
Što možete reći o vašem novom filmu, “Mob Girl”, koji snimate s Jennifer Lawrence u glavnoj ulozi?
- Zasad vrlo malo, osim da sam sretan što ga radimo. Odrastao sam na američkim filmovima i uvijek se volim vratiti u Hollywood. “Mob Girl” ima tri stvari koje sam žarko želio - da je glavni lik žena, da je glumi Jennifer Lawrence, i da to bude priča o mafiji u New Yorku. Knjiga Terese Carpenter, napisana prema stvarnim događajima, omogućila mi je da te tri želje ostvarim u jednom filmu.
Hoćete li nakon izleta u Hollywood snimiti treću sezonu serijala o papama?
- O tome ne odlučujem ja, nego producenti. Imam ideju za treću sezonu, no vidjet ćemo može li se ona ostvariti.