OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Privatni album
OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Privatni album

Zbogom, velikani!

Robert Knjaz: Bolji sam otac nego suprug

  • 14.05.2018. u 20:41

  • Autor:
    • Maja Ćurić

Suza suzu stiže jer je ove nedjelje završio serijal 'Hrvatski velikani' koji je emitiran na HTV-u. Energični Robert Knjaz otkrio nam je da se već okrenuo novim projektima u kojima se daje 150 posto, objasnio nam zašto je bolji otac nego suprug i što je sve ugrabio od svojih velikih transfera...

Završili ste marketing, studirali novinarstvo u Americi, diplomirali režiju na Akademiji dramske umjetnosti, zapravo ste stručnjak u mnogim granama?
Kažu 'čovjek uči dok je živ, a ipak umire glup'. Pokušavam na sebi provjeriti tu urbanu legendu... To što me puno stvari zanima je blagoslov, ali i prokletstvo.  S jedne strane radoznalost i želja za učenjem učinilo mi je život bogatim i punim zabavnih iskustava, a s druge strane neki put bi se odmorio od toliko različitih događanja.  Moram biti iskren, televizijski posao volim i zato mi daje široki uvid u svijet oko nas, npr. danas snimam pilote i letim u kokpitu, sutra dan sam u HAZU s fizičarima, a za dva dana na drugom kraju svijeta s Indijancima. Ta masa ljudi, krajeva, znanja, tuđih iskustava koje kroz televiziju dobivaš je neprocjenjiva.

Koja je tajna vašeg uspjeha, okružujete li se pametnijima od sebe?
Što će ti pametni ako su lijeni? Što će ti marljivi ako nisu kreativni? Zato pokušavam naći suradnike koji su kvalitetni u više područja - u srcu, pameti, radnim navikama.  Nije lako naći kreativne, pametne, marljive suradnike, a da su uz to svi redom dobri ljudi. Jer dobri međuljudski odnosi su šlag na torti i bez njih nema uspješnog tima. A na mojim projektima radi cca 25 ljudi, okupljao sam ih godinama i svi su sve gore navedeno, dakle vrhunski! Ljubim ih u oko. A tajna uspjeha je i da se ne štedim te da u svakom projektu pokušavam dati 150 %. Dobro za emisiju, manje dobro za mene i moju obitelj.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA
privatni album

Robert Knjaz gradska šetnja

 

Ovih zadnjih tjedana osvojili ste nas s Hrvatskim velikanima, stižu li samo pohvale na vašu adresu? Ima li kritika?
Ako su 'Mjenjačnica' i 'Koledžicom po svijetu' najgledaniji projekti, nekako mi se čini da su Velikani najhvaljeniji. Što mi je zapravo jako drago, ne zbog ega, već jer je to bilo deset puta teže raditi nego bilo što prije. Stvarno sam se svi zajedno poštenski namučili, jer ipak je riječ o enormnom projektu s bezbroj podataka, arhive, povijesnih činjenica, stotinama sugovornika, snimanja i po žezi i po studeni na doslovce stotinjak lokacija, pa onda mjeseci i mjeseci montaže, paralelno s dosnimavanjem i sve to pod pritiskom rokova koji su prekratki za ovakav tip projekta. Pa još  stalno smišljanje i dosnimavanje zabavnih zekica da gledateljima povijesna emisija ne bude dosadna. Uglavnom, svakodnevni stres, pune dvije godine, ali kad netko priđe na ulici ili na fejsu pohvali Velikane, u tren zaboravim na sve i ostaje samo zadovoljstvo. Zato veliko hvala svima koji su nas gledali!


OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Privatni album

Robert Knjaz s velikanima

 

Činjenice o Velikanima ste napravili nevjerojatno pitkima, stoji li velika organizacija iza toga? Snimali ste na čak 60 lokacija, a imali 300 sugovornika? Koliko milja ste prošli zbog serijala?
Ha, ha, ha previše, ali kad su naši velikani bili vrtirepi i stalno mijenjali mjesta boravišta. Ispada da su nekad ljudi pod normalno u životu promijenili par gradova, a često i nekoliko država. Tako su nas velikani natjerali da snimimo:  Herceg Novi, Cavtat, Dubrovnik, Orahov Do, Split, Šoltu, Otavice, Šibenik, Zlarin, Zadar, Karlobag, Žitnić, Gospić, Senj, Rijeka, Krašić, Vukovar, Osijek, Vrpolje, Budimpeštu, Sarajevo, Beč, Zurich, Padovu, Milano, Rim, Veneciju, London, Pariz, Chicago, South Band… Napravili smo 16 epizoda, po 52 minute, ukupno 19 velikana. To je 19 puta nečiji život , u prosjeku 75 godina, znači, obradili smo 1425 godina tuđih života u naše dvije godine! 1425 godina nečijih ljubavi, patnji, uspjeha, misli, doživljaja. Tisuću i pol godina je moralo proći kroz naše glave, tako da nije čudno da nas sad malo bole. 

Privatni album

Robert Knjaz kod Gupca

 

Privatno za vas kažu da niste velika šaljivdžija. Neki kažu da ste u poslu veliki control freak, je li to istina?
Ha, ha, ha, naravno, privatno sam visok, plav i namršten, a ovo što gledate u emisijama je hologram. Pa kakav bi glumački genije morao biti da privatno budem jedno, a pred kamerama drugo? Kaj nije lakše stalno biti ono što jesi? Što se tiče drugog dijela pitanja 'control freak' je kriva riječ. Nitko od mojih suradnika ne može ući u moju glavu jer telepatiju još nismo izmislili, pa je normalno ako sam smislio projekt i imam nekakvu viziju da onda i dirigiram mojim krasnim produkcijskim orkestrom. Svatko od njih ima određenu kreativnu slobodu, ali bila bi kakofonija da sve to ne usmjerim u kontroliranom smjeru...

Privatni album

Knjaz na konju



Privatni album

Knjaz na snimanju


 

Kako ste došli do imena firme Sirovina i sinovi? Tko čini vašu firmu?
Autobiografski element. 2001. kad sam morao zbog količine projekata otvoriti firmu tražio sam neki zabavni naziv, a kako je tada bilo puno firmi koje su se nazivale npr. Veks i sinovi, Lozina i sinovi, odlučio sam i ja krenuti tim izazovnim putem. Tako da je Sirovina autoironija, dok su sinovi tada bili plan, a danas stvarnost.

Uspjeli ste postati klasik poput Clinta Eastwooda, Mjenjačnica i Svlačionica su remek-djela i u reprizama, imate li svoje omiljene epizode?
Hvala na komplimentu, mada je usporedba s Clintom, na moju žalost, pretjerana. Iako su mi sve drage, nekih se epizoda sjetim češće kao i naši gledatelji, npr. Mjenjačnica s Ciganovićem i Rojsom,  Kerumom i beskućnikom, Severinom i Hančom - Romkinjom i majkom sad već 19-tero djece,  Cro Copa i poštara itd… Od 'Koledžica' rado se sjetim Žaka Houdeka na Grenlandu s Inuitima, pa Maje Šuput u Keniji s Massaima, Vlatke Pokos s potomcima kanibala na Fijiju, Gobca na Himalaji s narodom Šerpa… Joj, kad se sjetim, suza krene…. Bilo je stvarno nezaboravnih avantura.

Kod vas je Željko Kerum ispao najveća faca i u potpunosti se otvorio, kako ste u tome uspjeli?
Stavili smo mu nešto u 'Kokakolu' (smijeh)

Zašto volite raditi projekte, a ne volite raditi uredski posao od 9-17? Koje su prednosti i nedostaci posla kao vanjskog suradnika?
A tko voli uredski posao? Zar ne bi svi mi radije radili negdje u prirodi, negdje gdje ti okolina 'puni baterije', a ne prazni. S druge strane kada proizvodiš TV emisije, njihov sadržaj diktira radno mjesto. A nedostaci vanjske produkcije su stalna neizvjesnost, jer nema garancije da ako ove godine napraviš dobru emisiju, da ćeš i iduće godine dobiti projekt. Nego ideš na natječaj i strepiš, ali već sam se navikao na strepnju  'k'o magarac na batine'.

#retromania #zvonimirboban #knjaz

Objavu dijeli Tomislav Jelinčić Privatno (@tomislav.jelincic)

 

U nekoliko desetljeća prošli ste gotovo sve TV kuće u Hrvatskoj, koji transfer nećete nikada zaboraviti?
Nisam bio na Novoj TV, ni na TV Jabuci, ni na Zdrava TV. Najjači je bio transfer s Kabelske televizije Dugave na OTV, 1993, ako se dobro sjećam.  Ponuda se nije mogla odbiti – za prijelaz sam dobio bon za vodenu ondulaciju te udarac u cjevanicu za dvije osobe . To je bilo romantično vrijeme i rado se sjetim OTV-a.

Sviđa li vam se radijska gaža?
Radio  sam na radiju 101 i na Yammat FM i bilo je super jer možeš biti u programu u kombinezonu i kopačkama, s frizurom na juriš i sve ok, jer nitko te ne vidi. Možeš pričati kao da si trenutno u Africi, a zapravo čučiš u studiju iza svoje zgrade. Prezabavno. Volim radio.

 

Koliko Robert Knjaz stigne biti tata od formata?

 Kakav ste suprug, jeste li jednako kreativni u bračnim vodama?
Trudim se. Lakše mi je biti tata jer u meni još živi dijete, pa se dosta dobro razumijemo. Biti muž je puno zahtjevnije i tu sam s promjenjivim uspjehom.

Motovun film festival 2005 zatvaranje
foto Ines Stipetic
Zrinka i robert Knjaz
Ines Stipetić / Ines Stipetić

Zrinka i Robert Knjaz na Motovun Film Festivalu 2005.

 

Što zanima vašu djecu?
Troje djece, troje zanimljivih i različitih osobnosti punih veselja i različitih interesa. Emanuel želi biti wrestler i prvak svijeta u povijesti, Sunčica voli glazbu, svira klavir i zna pozdraviti na 20 afričkih jezika, a Luka se dvoumi što će u životu, između repera, traktorista i redatelja.

Što vas najviše veseli u životu?
Kad na ljudima vidim osmjeh, kad me djeca grle, kad se nekome svidi moja emisija, kad osjetim da netko ima životne energije i optimizma, kad odem negdje s obitelji na putovanje, kad moji zabiju gol u 94 minuti, kad sjednem s ekipom poslije nogometa na '3. poluvrijeme', … Ma život je, uz ponešto ružnih i olujnih dana, zapravo pun prekrasnih stvari.

 

Imate li plan za dalje?
Kad bih vam nabrojao sve planove, članak bi trajao kao knjiga  'Rat i mir'. Evo strepim i nadam se da ćemo dobiti zeleno svjetlo za novi zabavni putopisno avanturistički TV projekt. A tu je i suradnja s VIP-om oko nogometne Lige prvaka koju pripremamo za jesen.  Oboje me jako veseli i ispada da je život još uvijek 'kao švedski stol'.