Možete se pohvaliti s 22 godine karijere bez ijedne mrlje. Je li to disciplina, uzajamna ljubav prema novinarstvu ili nešto treće?
Bilo je mrlja od kave na bijeloj košulji i pokoja na želucu od stresa, pa i gaf tu i tamo, ne brinite. Mislim da u ovom poslu treba ići stepenicu po stepenicu, bez preskakanja. No, ako ne voliš novinarstvo koje nije samo posao nego način življenja, frustrirajuće ti se piše.
Odlična montaža Tomislava Jelinčića
Neprestano ste okruženi kolegama koji istražuju, odlaze na terene, jeste li sretni što ste u svakom trenu na izvoru informacija?
Da, svakako, posebno ako je dovoljno dokaza da se mogu objavit, a sve s nekim konačnim ciljem, ili utopijom, da će se nakon objave nepravilnosti ispraviti. Još je veći gušt ako objavljenim informacijama možemo nekome pomoći. Iako biti na izvoru informacija ima i svojih mana jer tijekom dana čuješ i upiješ hrpu ružnih vijesti koje ti u životu uopće ne trebaju, ni tebi ni gledateljima.
Kada ste shvatili da je novinarstvo vaš poziv?
Mislim da je još literarno-novinarska grupa u osnovnoj školi probudila moj interes za hrvatskim jezikom i književnošću, za pisanjem i čitanjem. Zatim sam se u gimnaziji kao urednik školskih novina navukao na novinarstvo, ovisnost koje se nisam uspio riješiti do dana današnjeg. Doduše, nisam se niti pokušavao skinuti.
Imate li kolege na poslu koji su vam kao druga obitelj?
Ako je suditi prema vremenu provedenome zajedno za poslu, svi smo mi ondje obitelj, jer često dvostruko više vremena budan provedem s njima nego sa svojom obitelji. I svetke i petke, kao na primjer i ovogodišnji Badnjak, Božić i Štefanje koje smo zajedno odradili, obiteljski.
Čime se bavite u slobodno vrijeme? Kako filtrirate stres, imate li neku formulu za podijeliti?
U slobodno vrijeme sam taksist – volonter. Od bazena i glazbene škole do rukometnih parketa i kazališnih dramskih školica. U rupama je vrijeme za košarku, gitaru, filmove, lamentiranje i pivo s ekipom.
Voditelj na slobodnim aktivnostima
Prošle godine ste proslavili 40 rođendan, hvata li vas kriza srednjih godina? Kako se to manifestira?
Ne znam je li kriza, ali osjete se srednje godine posebno kad mi se mlađe kolege u redakciji počnu obraćati sa Vi. Onda u razgovoru skužiš da u vrijeme kad si radio svoje prve intervjue i reportaže oni su se tek rodili ili rađali.
Jeste li kupili motor, kosilicu, napravili tetovažu?
Haha, ništa od toga. Al ima svakakvih drugih ideja od jumbo romobila i oldtimer vatrogasnog vozila do nekog cool projektora za privatnu projekcijsku dvoranu.
Gledate li realityje, jeste li upućeni u nove stanare Big Brother kuće?
Gledam realityje svaki dan, ali u vlastitoj kući u kojoj je svaki od sinova veliki brat, sa svojim ludostima, zahtjevima, kreativnim zadacima i ispovjedaonicama. Tako da mi onaj na televiziji nije ni potreban. Nikad nije dosadno, jako je zabavno i roditeljski izazovno.
Slobodno vrijeme u bračnim vodama
Slobodno vrijeme u bračnim vodama
Da vam netko od sinova kaže da se žele upustiti u takvu avanturu, biste li ima dali zeleno svjetlo?
Kad bude punoljetan neka radi što hoće, do tada mu je jedini veliki brat onaj vlastiti.
Nakon tri dečka, nedavno ste izjavili da priželjkujete djevojčicu, hoće li vam se želja osvariti?
Uvijek nam je najvažnija želja bila da sve s trudnoćom i porodom bude u redu. Kojega će biti spola neusporedivo je nevažno u odnosu na zdravlje. Veselimo se curici.
Jeste li odabrali ime?
Za ime ćemo u kući morati organizirati referendum pa neka demokratski većina pobijedi.
Vaše bračne vode se čine vrlo mirnima i skladnima, ipak, tko ima više strpljenja, vaša supruga Ivana ili vi?
Znate li vi da Gloriju.hr čita i moja žena? Pa naravno da je ona strpljivija.
Poznato je da je glazbeno nadarena i da vodi zbor, jesu li vaše fešte zabavne i traju do jutra uz pjesmu?
Ona je glazbeni lumen i u zboru i kod kuće. Sve lijepo uštima pa vlada harmonija. Kad malo zafalšamo brzo to naša maestra sredi. A tulumi – možda najbolje da pitate susjede koji žive ispod nas. I one pored nas. Ovim putem im se ispričavam za sva nespavanja i ljuljanje zgrade u ritmu glazbe iz Jelinčićevih dvora.
Koja je vaša formula za uspješan suživot uz suprugu i djecu?
Za uspješan obiteljski suživot jedna od bitnih stvari je strpljivost, a druga je uvažavanje.
Doživljavaju li vaši sinovi to da vas prepoznaju na ulici?
Svakog čuda pet minuta dosta, nekad im je bilo zabavno, čudno, neobično kada bi se ljudi javljali ili šaputali, a sada su me već svi doživjeli na rutama kojima se krećemo pa su takve situacije vrlo rijetke.
Voli posao ispred ili iza kamere
Uživate i u radu iza kamere, autor ste nekoliko dokumentaraca...
Cijeli život uživam u radu iza kamere, od svojih reporterskih dana na HTV-u i RTL-u sve do akademskih dana poslije s redateljskom palicom, to je pravo stvaranje i kreativa. Ostali dio moje profesionalne svakodnevice je najčešće prezentiranje tuđe kreative. Volim sve dokumentarne forme – od reportaža koje su svojevrsni mali dokumentarčići o životu i okruženju u kojem živimo do filmčina koji se recimo prikazuju na Zagrebdoxu.
Jeste li čest gost tog festivala?
Obavezno, Zagrebdox se ne propušta, jako se uvijek veselim vidjeti filmove svojih bivših kolega redatelja s akademije kao i onih iz ostatka svijeta koje sam proteklih godina upoznao sudjelujući po filmskim festivalima. Svaki film jedan je novi svijet, jedan novi pogled na stvarnost. A svaki redatelj – sto i više svjetova, posebna sorta.
Radite li na nekim novim dokumentarcima?
Upravo završavam dokumentarac koji će ovaj put pričati priču o ljubavi, vjernosti i žrtvi. S vrijednom ekipom iz Antitalent produkcije i kolegama iz Slovenije koji su se kao koproducenti uključili u naš projekt već mjesecima živimo i proživljavamo živote glavnog lika gospodina Stjepana koji u Brodskom Varošu brine o rodi Malenoj i njezinom Klepetanu. Direktor fotografije Alan Stanković s vremenom je postao neprimjetna 'muha na zidu' i dio života likova u filmu te je svojom kamerom dao dušu ovoj lijepoj ljubavnoj priči. Svemu još treba udahnuti filmski oblik, intenzivno se radi na tome u čemu zahvaljujem Sloveniji koja je prepoznala ovu priču iz Hrvatske i pristala ju financirati.
Vaši dokumentarci tragaju za smislom života, jeste li uspjeli shvatiti koji je to viši smisao?
Viši smisao je strpljenje u traganju za smislom.
Okušali ste se u sinkronizaciji crtića, što ste sve glumili? Je li vam to fora?
Jako fora, a to će vjerujem potvrditi svi oni koji su se u tome okušali. Imao sam kratke izlete u Shreka, Princa od Egipta i Mrave, a sad čekam da me zovu iz Hollywooda. Očito treba malo više godina da prepoznaju moj talent. Ali nema veze, ja i dalje čekam.
Poslovna atmosfera na RTL televiziji
Volite putovanja, što sljedeće želite vidjeti?
Jako volimo putovanja i ne bi bilo dosta vremena za nabrajanje što još želimo posjetiti i vidjeti. No, sada ulazimo u fazu kada je najglavnije putovanje na koje mislimo ono do rodilišta.
Na Instagramu slobodno pokazujete ljubav prema špeku i kulenu, volite li domaće delicije?
Samo ljubav, makar i prema kulenu i špeku, još kad uspijemo da su na stolu domaće delicije to je onda pun pogodak! Makar katkad bilo i malo skuplje – kupujmo hrvatsko! Jer stvarno vrijedi…