Tony Cetinski s 15 godina mlađom suprugom Dubravkom seli se u Istru gdje će nastaviti živjeti daleko od gradske verve. Objašnjava kako je tijelom već godinama u metropoli, a srcem i dušom u rodnom Rovinju gdje su mu i roditelji, Vinka i Mirko Cetinski.
‘Proteklih osam godina razmišljam o preseljenju, no sada napokon imam divnu ženu koja također više voli manju sredinu i život u njoj’, priča nam Tony te dodaje kako će iz Zagreba pamtiti samo sretne dane. ‘U Zagrebu imam divnu publiku i neke divne suradnike kojima ću se uvijek rado vraćati, ali moje se tijelo nakon borbe do potpunog ozdravljenja umorilo baš kao i glava te traži svoj mir gdje me srce vuče, a to je Istra. Već sam četiri godine očišćen i detoksiciran od svega i od sviju pa sada sretan i zdrav idem doma. Tamo ću biti produktivniji, bolji i što je najvažnije sretan i centriran pa samim time sačuvati svoje vraćeno zdravlje, teškom mukom, ali vraćeno. U velikom gradu je život danas više viralan nego realan i strašno je bitno tko će što odjenuti, voziti i slično dok je u manjoj sredini to malo drugačije. Osjećam da sebi, svojoj Istri i svome gradu dugujem sljedećih 25 godina rada i života u miru i zdravlju’, zaključio je Tony koji je pun energije za nastavak karijere.
Tony Cetinski sa suprugom Dubravkom koja mu je najveća podrška
Napominje kako je za nove pjesme i koncerte spremniji nego ikad. ‘Radim na albumu u suradnji sa hitmejkerima Nenom Ninčevićem, Miroslavom Rusom, Mirom Buljanom , Aleksandrom Milutinović i još nekim našim autorima koji za sada ostaju u tajnosti. Koncerti teku po planu turneje Acoustic electric tour’, priča Cetinski koji je posebno emotivan bio dok je pisao pozdravni status na Facebooku:
Dragi Zagrebe grade !
Dao sam ti koliko sam mogao i znao ali došlo je vrijeme da se nakon 25 lijepih godina ipak rastajemo. Ne, nisam se razočarao, ali mislim da sam puno previše i izdržao biti tijelom i glavom tu a srcem i dušom u svojoj rodnoj Istri. Ti nećeš puno izgubiti, ali ja ću jako puno dobiti povratkom doma. Da, iden ća, iden doma ! Zahvaljujem se svima koji su se trudili da se osjećam kao da sam doma, ali nikada to nije niti bi moglo biti potpuno tako.
Fali mi puno toga Zagrebe što mi ti nažalost ne možeš dati, ali nešto mi je ipak najvažnije a to je MIR i osjećaj pripadnosti. Možda mi ni u Istri neće uvijek biti baš idealno ali ću barem biti doma i bliže svojima. Ne mogu više sebe lagati i stvarno mi kad pređem Učku srce jače i brže tuče.
Kako god bilo Zagrebe hvala ti. Rado ću i dalje dolaziti u Zagreb, ali samo kao gost jer moje srce pripada gdje i moji nono Vide i nona Marija počivaju u miru.
U Istri. Tu san se rodija , tu ću i krepati.
Ps. ....nisam vjerovao da bi mi mogle zadrhtati ruke i glas, a kamoli da će mi suza krenuti. ali DA i to mi se evo upravo dešava.
Hvala svima. I ovima i onima isto kao i mojima !
Ljubim vas.
