Saša Burić
Anastasija Jankovska

Ukrajinska glumica zaljubila se u Split, ali još nije doživjela pravu romansu: 'Tradicionalna sam, osvajanje prepuštam muškarcima'

Anastasija Jankovska, glumica rodom iz Ukrajine, zvijezda dramske premijere 'Kaligula/Britanik' na Splitskom ljetu, priznaje da do 33. godine još nije doživjela pravu romansu, ali se zato već kao djevojčica ludo zaljubila u grad podno Marjana pa se danas smatra pravom Splićankom: obožava lijepu odjeću, sunčane naočale i sjedenje na kavi.

Što ste najdramatičnije učinili zbog ljubavi?

- Vjerojatno još nisam doživjela pravu ljubav jer sve romantične ludosti vežem uz neku tinejdžersku nezrelost - a ne ozbiljne osjećaje. U ljubavi sam tradicionalna pa osvajanje prepuštam muškarcima.

Kako bi izgledao vaš idealan muškarac?

- Zar on postoji? Ako znate takvog, slobodno mi ga preporučite. S muškarcem treba biti lako i jako zabavno. Mukotrpno i dosadno mogu i sama.

Što partneru nikada ne biste oprostili?

- Izdaju bilo koje vrste jer se za mene ljubavna veza temelji na prijateljstvu i povjerenju.

Biste li dali šansu nekom svom kolegi?

- Teško. Previše je to ega na jednom mjestu. Glumci su kao djeca - zahtijevaju previše pažnje.

Što vam je najveći izazov u svakoj novoj ulozi?

- Da ne “glumim”, nego da “budem”. U ovoj predstavi dodatno me motivira predivan ambijent Galerije Meštrović, koji ima snažnu energiju.

Kakvi su vam dramski likovi karakterno najbliskiji?

- Najbolje se osjećam u klasičnim, arhetipskim komadima koji se bave važnim životnih vrijednosti. Volim proživljavati emocije koje su rijetkost u današnjem užurbanom svijetu.

Kakve su šanse da se pojavite u nekoj sapunici?

- Na početku karijere dobivala sam ponude za sapunice, no sve sam ih odbila. Tada mi je bilo važnije dokazati se u kazalištu i na splitskoj Umjetničkoj akademiji, gdje sam predavala na Odsjeku za dramu. Nisam se htjela izgubiti u nepotrebnom “glamuru“, ali nemam ništa protiv sapunica. Kao osnovnoškolka sam pratila sve “antologijske” meksičke sapunice - “Divlje srce”, “Marisol“...

Koje su vam prve asocijacije na Kijev, u kojem ste proveli najranije djetinjstvo?

- Kesteni - koji su simbol Kijeva. Ne znam je li grad ljepši ujesen, kad se sve zažuti, ili u proljeće, kad sva ta stabla procvjetaju. Dio djetinjstva sam provela i u Omsku u Sibiru, a taj grad pamtim po enormnim količinama snijega i ledenim parkovima za djecu i odrasle.

Koje ste splitske navike najprije usvojili?

- Najdraža tradicija mi je - sjedenje na kavi. I, kao većina Splićanki, volim se lijepo odjenuti te nikamo ne idem bez sunčanih naočala.

Koliko vam treba da se dotjerate za izlazak?

- Dugo. Djelomično stoga što ne izlazim često, no doista uživam u ritualima dotjerivanja. Za svečane prigode obično biram haljine, i to uvijek od prirodnih materijala.

Zašto ste prije dvije godine upisali režiju u Moskvi?

- Odgojena sam da se profesionalno stalno usavršavam, a režija mi je bila logičan put nakon glume. Moskva je i dalje jedna od najkreativnijih i najprestižnijih kulturnih metropola.

Je li gluma bila vaš prvi izbor?

- Moj očuh je bio baletni prvak pa sam kao mala sanjala da ću to postati i ja. Nažalost, nisam imala nikakvih predispozicija za balet pa me majka, koja je profesorica ruskog jezika i književnosti, držala podalje od baletnog studija.

Što najbolje pripravljate od dalmatinske kuhinje?

- Trenutačno jedva stižem normalno jesti, a kamoli kuhati; hranim se kod mame i u restoranima. Od dalmatinskih jela najradije pripremam salate, no inače rado spremam ruske kaše od heljde, zobi i prosa.

Je li istina da tijekom zahtjevnijeg komada izgubite i po dva, tri kilograma?

- To je uobičajeno u fizički napornim ulogama. Stoga se trudim biti u formi: vježbam u teretani, ljeti mnogo plivam, vozim bicikl...

Kamo odete kad želite biti sami?

- U Helsinki, kod frendice. Dok je ona na poslu, sama lunjam gradom. Ne znam zašto, ali taj grad me baš opušta.

Što vam najčešće zamjeraju vaši bližnji?

- Vjerujem da ih najviše živcira što sam u nekim stvarima perfekcionistica i idealistica.

Što vam na društvenim mrežama obično pišu obožavatelji?

- Standardne stvari koje mi ponekad uljepšaju dan.

Koje biste se svoje osobine rado riješili?

- Dokazivanja - kako samoj sebi, tako i drugima.

Na što nikada ne žalite potrošiti novac?

- Na putovanja i knjige. Obožavam klasične naslove, kako filmske, tako i književne. Uvijek mogu pogledati neki film Woodyja Allena ili čitati Ernesta Hemingwaya, Johna Steinbecka...

Koje se narodne izreke najviše držite u životu?

- Jedne ruske - tko ne riskira, taj ne pije šampanjac.

U kojem gradu biste voljeli dočekati starost?

- Važnije mi je s kim ću je dočekati. Pritom ne mislim samo na romantičnu vezu.

Linker
21. travanj 2024 20:13