Dvije brojke simbolične u životu Marine Medved Pulić za nju su značile i dvije velike prekretnice. Nekoliko mjeseci nakon 40. rođendana i osamnaest godina na HRT-u, gdje je uređivala i vodila emisije 8. kat, Imam problem, Filipove bebe, Dobro jutro, Hrvatska i Dobar dan, Hrvatska, rekla je “doviđenja, Hrvatska“ te se s obitelji preselila u Njemačku. Otišla je u Berlin, gdje radi kao međunarodna PR menadžerica za biofarmaceutsku tvrtku CO.DON, vodeću u proizvodnji autolognih stanica za regenerativno liječenje oštećenja zglobne hrskavice. Novi posao, međutim, nije bio jedini razlog zbog kojeg je odlučila okrenuti novu stranicu u životu. O odlasku s Prisavlja, uopće iz novinarske profesije, intenzivno je razmišljala posljednje dvije godine.
- Došla sam do točke kad sam osjetila da stojim na mjestu, da me novinarski posao sve manje ispunjava. A ako me ne ispunjava, znači da ne napredujem i da svojim radom ne pridonosim ni sebi ni društvu. Poštenije mi se činilo poći dalje i prepustiti mjesto onima koji mogu napraviti više od mene. Više ne razmišljam o stanju na HRT-u. Otišla sam i “pamtim samo sretne dane”, kako pjeva Gabi Novak - govori Slavonka iz Oriovca, presretna što se zbog novog posla nije morala odvojiti od obitelji. S njom su u Berlinu, naime, i suprug Tomislav (46), producent koji je također dao otkaz na HRT-u, te petogodišnji sin Josip.
Posljednji radni dan na televiziji, 5. studenog prošle godine, protekao je u skupljanju potpisa, razduživanju i usputnom pozdravljanju, jer je samo nekolicina kolega znala da odlazi. Na određeni se način od ekipe s posla oprostila 28. kolovoza, na 40. rođendan: tortom je počastila najbliže suradnike i rekla im da osjeća kako joj je ovo zadnji rođendan s njima. Nije znala kamo će, ali jednostavno je osjećala da ovako više ne može.
- Prije negoli sam donijela odluku, znala sam da ako već mijenjam profesiju i okolinu, to mora biti zbog nečega u što snažno vjerujem. Imala sam nekoliko dobrih ponuda, ali ti mi poslovi jednostavno nisu sjeli. Ta svoja razmišljanja podijelila sam s prijateljima Ivanom i Karlom Schmidt iz tvrtke Bauerfeind, zastupnikom i distributerom medicinskih proizvoda tridesetak svjetski poznatih proizvođača. Uvijek ću im biti neizmjerno zahvalna jer su mi, pola godine nakon razgovora, javili da njihov prijatelj, danas moj šef Ralf M. Jakobs, traži osobu poput mene, a i da ja tražim posao i tvrtku poput CO.DON-a. Ubrzo sam dobila poziv za intervju, krajem rujna sam otišla na razgovor, a 1. prosinca prošle godine počela raditi. Moj je zadatak da što više ljudi u svijetu dozna za jedinstvenu metodu liječenja vlastitim stanicama i zauvijek se riješi bolnih koljena. To što naši stručnjaci rade, pravo je čudo - govori Marina, koja s obitelji živi u elitnoj berlinskoj četvrti Charlottenburg, u unajmljenom stanu između berlinske Opere i palače Charlottenburg.
Na novom poslu s novim šefom Ralfom M. Jakobsom
Svakog se dana budi u pola šest, provodi vrijeme sa sinom, a u pola devet odlazi na posao. Zasad se on sastoji od istraživanja, raznih treninga i obuke s voditeljima odjela tvrtke, pregledavanja materijala, pisanja strategije, razgovora sa stručnjacima i potencijalnom klijentima - ali i učenja njemačkog jezika.
- S obzirom na to da prvi put radim u biofarmakološkoj industriji, mnogo je novih termina koje trebam naučiti. Jedno je ići u dućan ili frizeru, ali ravnopravno sudjelovanje u poslovnim sastancima je nešto potpuno drukčije. Kolege su, srećom, puni razumijevanja, pomažu mi i jako cijene to što učim njemački jezik - iako mi nije obavezan. Radni dan mi traje do pet sati, ali na poslu ostajem koliko god treba. Mogu raditi i od kuće jer imam poslovni telefon i prenosivo računalo - govori Marina čija su iskustva pozitivna ne samo s kolegama nego i sa susjedima. Tako joj je za Božić susjeda s trećeg kata, frau Kaiser, donijela kekse i pitala može li joj idući put Josip pomoći da ih napravi kako bi se Marina malo odmorila. Najveća potpora joj je kolegica Zorica Injac, Vojvođanka rođena u Njemačkoj, koja joj pomaže i u popunjavanju formulara, prijava, traženju liječnika... Kao i Anica Krstanović i Martina Čosić iz Hrvatske katoličke misije. Iz domovine joj najviše nedostaju obitelj i prijatelji, pogotovo ekipa iz parkića u zagrebačkoj Ulici braće Domany, gdje je živjela s obitelji. Često se čuje s Milom Horvat, koja također više nije na Prisavlju, te s mnogim drugim HRTovcima. Iako u Berlinu ima svih mogućih dizajnerskih dućana, Marina i dalje nosi modele Hippy Garden, hrvatske kreatorice Đurđice Vorkapić, pa je i tako u dodiru s domovinom. Vikendi su joj rezervirani za kuhanje i pečenje kolača, jer je kao prava Slavonka maherica u pripremi slastica, no priznaje da u tome ipak ne može nadmašiti svoju mamu Kaju.
Marina Medved Pulić
Marinin suprug Tomislav, Šibenčanin koji je producirao mnoge popularne TV emisije, kao što su Parlaonica ili Briljanteen, a s Robertom Zuberom je režirao dokumentarac “Kandidat“, zasad živi na relaciji Berlin-Zagreb, ali planira se potpuno preseliti u Njemačku. Sviđa mu se okružje, a i potreban je Marini zbog pomoći oko sina. Svoga Josipa smatraju čudom jer su ga dobili nakon pet godina uzaludnih pokušaja i tri potpomognute oplodnje. Na kraju je rođen prirodnim putem, a porođaj u zagrebačkoj bolnici Sveti Duh trajao je čak 27 sati. Cijelo to vrijeme uz Martinu je bio suprug s kojim će u srpnju proslaviti deset godina braka.
- Tomislav je svoje poslove stavio na čekanje i najviše vremena provodi sa sinom. Uskoro kreće u “predškolu”, a ta me spoznaja prilično iznenadila jer shvatila sam da moja beba raste. Srce mi se stisnulo od ponosa, ali i nostalgije. U Hrvatskoj bi kretao tek nagodinu, ali ovdje je drukčiji sistem - priča Marina koja se zasad ne planira vratiti u Hrvatsku, a u budućnosti će činiti ono što joj srce bude govorilo. Vjeruje i u istinitost izreke “jednom novinar, zauvijek novinar“. Kad je nedavno u Berlinu netko gurnuo stariju gospođu niz stube, Marina, koja se ondje zatekla kad je krenula potraga za počiniteljima, odmah je pomislila kako bi trebala nazvati snimatelja. - Napustila sam novinarstvo, ali nisam prestala pisati. To je i dalje neizostavan dio moje osobnosti i načina izražavanja. Vodim svoj berlinski dnevnik, a jednom možda objavim nešto i za Gloriju - smije se Marina Medved Pulić.