put do uspjeha

Za glumicu Vini Jurčić ćemo još čuti: 'U Hrvatskoj se samo gleda kako čovjeku otežati'

Odrasla je u srcu Zagreba, na Tuškancu, u stanu s mamom, tatom, bratom, bakom i stafordom, uz cvrkut ptica i vjeverice koje je gledala kroz prozor dok je prala zube. 'Skromna i dobra, ali i velika šefica na priredbama', govorili bi njezini roditelji. S osamsto se stvari bavila, ali je oduvijek intuitivno znala da želi biti glumica i samo glumica za koju se danas sve glasnije čuje! S 24-godišnjom Vini Jurčić razgovarali smo o novoj predstavi u kazalištu Trešnja, ali i o životnim promišljanjima i planovima.

'Od šeste godine sam išla u Zagrebačko kazalište mladih i to je jedina izvanškolska aktivnost koja je trajala punih 12 godina, tu sam se jednostavno našla... a išla sam i na ritmičku gimnastiku, engleski, sinkronizirano plivanje, latino-američke i standardne plesove, snimala priloge za obrazovne emisije HRT-a, okušala se kao voditeljica, igrala u predstava u Gavelli i ZKM-u...', otkrila nam je Vini Jurčić o danima djetinjstva i tinejdžerskim godinama u kojima je utabala put današnjem uspješnom glumačkom pozivu.

'Da želim biti glumica intuitivno sam znala oduvijek, ali baš za pravo shvatila sam to tek kad sam počela aktivno igrati predstave i snimati, prije nekoliko godina. Takav način izražavanja mi leži, vidim to i po starim snimkama kad sam bila jako mala, po tome koliko sam voljela ići na dramsku, improvizirati, zamišljati, biti na sceni. Uživala sam igrajući predstave u Gavelli i promatrajući starije kolege, logično je uslijedila i akademija, ali tek sad, kad sam se upoznala s glumom kao poslom, s dobrim i lošim stranama ovog poziva, mogu svjesno reći da želim biti glumica', govori Vini koja je tijekom akademije, koju je završila u roku, odradila čak deset profesionalnih predstava i snimila film 'Za ona dobra stara vremena'. 

Damil Kalogjera
 

U ovom uspješnom filmu redatelja Eduarda Galića, premijerno prikazanim početkom godine, Vini igra djevojku koja je dio izgubljene poslijeratne generacije mladih koji rade honorarne poslove i životare, a njezina ljubav napušta Hrvatsku i odlazi u SAD u potrazi za boljom perspektivom. Na pitanje kakva je danas situacija za mlade, za njezine kolege glumce, prijatelje, znance, zrelo progovara: 'Realno, perspektiva nije bajna i to svi znamo, samo što oni kojima je dobro i odgovara im ovakvo stanje, to neće reći. Nepotizam, pomaganje onima koji imaju novac... ma, samo se gleda kako čovjeku bez pozadine što više otežati, bilo u osnivanju vlastite tvrtke ili obrta, bilo kod zapošljavanja. Kad bi samo bilo manje sebičnosti i pohlepe, ah!', govori 24-godišnjakinja koja bi u inozemstvo otišla samo kad bi joj se izazov - ponudio.

Kod nas, kaže, u glumačkom svijetu ne cvatu ruže: 'Što se glume tiče, trenutno ima previše profesionalnih glumaca, k tome dio poslova odrade i amateri, primjerice, većinu reklama jer su jeftini, a snimanja nisu prezahtjevna. Nema dovoljno javnih audicija i veze su vrlo često prisutne', otkrila je Vini i dodala da joj je ponekad baš iz tih razloga zabavno boriti se u Hrvatskoj i dokazivati se samoj sebi'.

Ruže joj, priznaje, nisu cvale uvijek ni u ljubavnom životu. U filmu glumi konobaricu koja se našla u ljubavnom trokutu i tu se vraški 'zeznula'. ' I privatno sam se znala zeznuti, jer vjerujem, a kad vjeruješ onda se i zezneš. I mislim da ne treba prestati vjerovati', iskrena je glumica koja je naposljetku pronašla 'nekog posebnog'.

Damil Kalogjera
 

U novoj predstavi 'Maša i klaun' u zagrebačkom kazalištu Trešnja, Vini igra djevojčicu Mašu. 'Guba je to. Volim čuti te slatke glasiće kad se smiju i komentiraju. I veseli me to što znam da će nešto čuti i vidjeti po prvi put u životu, da će nešto naučiti. U ovoj predstavi im, konkretno, približavamo jednu tešku temu, a to je da postoje djeca koja leže u bolnicama. Maša je jako pametna curica koja mijenja svijet i pokazuje kako na jednostsvan način to možemo svi. Puno se smijem i plačem kao Maša', govori Vini. Isplakati se, kaže, zna i u privatnom životu, kad zatreba. 'To plakanje mi je najbrži put do unutarnje slobode', kaže.

Pitali smo Vini koje su joj dosadašnje uloge bile najdraže: 'Jedna od najdražih mi je Klara u Malom blagu iz HNK Varaždin. To je jedna intimna predstava u kojoj se nas tri glumice Hana Hegedušić, Ljiljana Bogojević i ja, obraćamo direktno publici i dogodilo mi se da osjećam da gledatelji toliko vjeruju da ja jesam ono što igram, da mi je postalo neugodno govoriti neke rečenice, čijeg stava nisam i osobno. A to je za glumca čudesan osjećaj, kad kazalište postane istina', ispričala je i dodala da je jako voljela i 'svoju' Mandušu u Kći Lotrščaka, na Histrionskom ljetu.

Od mnogih kolega puno je naučila, ali nam je ipak izdvojila glumca Dražena Čučeka. 'On me oduševljava svojim transformacijama i prisutnosti. Puno sam naučila kad sam kao alternacija upala u predstavu Bum Tomica, u kazalištu Mala scena i gledala ga kako igra četverogodišnjeg klinca sa svojom privatnom dugom bradom i viši od svih. On je fakat bio taj klinac', kaže Vini.

Damil Kalogjera
 

Vini je i proaktivna u svemu što radi, tako i kod glumačkih angažmana: 'Inače stvarno ne volim stereotipe. Primjerice, igram curicu i moram imati dvije kikice, a kad vidiš u gradu kolonu djece koje učiteljice vode preko ceste, koliko tih curica doista ima kikice? Imaju raspuštenu kosu, ili u repu, možda koju špangicu... Sad igram Mašu i izborila sam se da imam frizuru kakvu ja svaki dan nosim doma, skupljenu nemarno, tek da mi kosa ne smeta. Do takvih stvari mi je jako stalo. Želim izgraditi unutarnji svijet te djevojčice koji će biti dovoljan', govori..

Od stranih glumaca, kaže, obožava Morgana Freemana, Nicole Kidman, Julianne Moore, Milenu Dravić, Emmu Thompson. Voljela bi, naglasila je, snimiti film s dobrom pričom smještenom u neka starija vremena. 'Ja sam, tak, malo stara duša! Od prve polovice 20. stoljeća unatrag, to me sve privlači. Danas je u modi sve tako pomalo 'prljavo', kriminalistika, droga, a ja bih baš sad igrala dame. Onako duboke u minimalizmu', rekla je Vini koja uskoro putuje u Dubrovnik gdje će biti dio Alkestide, atenske tragedije u režiji Livije Pandur u Gradskom kazalištu Marin Držić gdje će se premijera održati u rujnu.