U njemačkom The Voiceu Bernarda je dogurala do polufinala.
 Livio Andrijić
bernarda brunović

Zvijezda ovogodišnje Dore: 'Nisam uspješna zbog slabovidnosti'

Među sudionicima ovogodišnje Dore posebnu je pažnju privukla Bernarda Brunović (26), rođena Zagrepčanka odrasla u Švicarskoj, koja od malena živi sa slabovidnošću. Rođena je s takozvanim kongenitalnim glaukomom, očnim tlakom koji je u njezinom slučaju bio deset puta veći od normalnog, ali Bernarda ne želi na račun toga graditi karijeru. I ne mora, jer ona osvaja moćnim glasom, u što se uvjerila i strana publika. Prije osam godina također je bila na izboru za pjesmu Eurovizije - tada je s autorskom skladbom “Confidence” predstavljala Švicarsku i zauzela drugo mjesto - a lani je daleko dogurala u njemačkoj verziji showa The Voice. Sada se nada pobjedi s pjesmom “I Believe In True Love” i predstavljanju Hrvatske na Eurosongu u Izraelu.

Kako to da ste se odlučili prijaviti na Doru i što očekujete od nastupa?

- Oduvijek sam željela sudjelovati na Dori, a kako je zadnjih nekoliko godina nije bilo, ovu priliku nisam htjela propustiti. Tim više što mi je Duško Rapotec Ute, s kojim dugo godina uspješno surađujem, poslao pjesmu u kojoj sam se potpuno prepoznala. Stiglo je mnogo skladbi, ali nama se posrećilo i ušli smo među šesnaest odabranih. Pjesmu “I Believe In True Love” izvest ću najbolje što mogu pa što Bog da.

Postoji li u vašem životu prava ljubav o kojoj pjevate?

- Svi se mi nosimo s našim ljubavima - katkad slatkim, a katkad gorkim iskustvima. Ja možda imam tu sreću da sve te gorko-slatke trenutke mogu “izbaciti” kroz pjesmu. Sve moje pjesme su na određeni način moja ogledala.

Je li vam ikad itko slomio srce?

- Takvo iskustvo još nisam imala. Sada mi je potrebnija sloboda nego ljubavna veza, a kad dođe - uvijek je dobrodošla. Vrijeme će pokazati.

Što neka osoba mora imati da bi vas osvojila?

- Iskrenost, poštenje, prirodnost i dobrotu.

Vode li vas kroz život razum ili osjećaji?

- Vrlo sam emotivna osoba pa osjećaji katkad prevladaju. Razum dođe malo kasnije, ali nikad prekasno.

S kakvim se kritikama u poslovnom smislu susrećete i kako one utječu na vas?

- Kritiku doživljavam kao jedan jako bitan faktor. Kritika pomaže da shvatiš ono u čemu nisi bio dovoljno dobar pa da to ispraviš. Naravno, nisu sve kritike ni stručne ni dobronamjerne, ali kao javna osoba moram biti spremna suočiti se sa svime time.

300814

bernarda bruno

foto: Livio Andrijic
Livio Andrijić / Hanza Media
Bernarda je već nastupala na Eurosongu, predstavljala je Švicarsku i osvojila visoko drugo mjesto.

Je li vas neka kritika posebno pogodila?

- Ljudi katkad misle da je razlog nekog mog uspjeha senzibilizacija publike zbog slabovidnosti pa me se kao nagrađuje više nego što zavrijedim. Na meni je da se trudim pjevati iskreno, da svakodnevno učim i napredujem i da dam sve od sebe. Uspijem li doprijeti pjesmom do nečijeg srca, onda je i moje srce ispunjeno.

Jesu li vas kad diskriminirali zbog vašeg hendikepa?

- Sigurno da svaki čovjek proživljava takve situacije, ali važno je ne dati se uništiti. Ne isplati se gubiti energiju na nebitne stvari. Ima previše lijepih trenutaka koje bi bilo šteta propustiti zbog povrijeđenog ega. Svaki pad je donio i novi uspon. Moja je životna krilatica: “Nikad ne odustaj od svojih snova”.

Pomaže li vam vjera da se lakše suočite sa životnim poteškoćama?

- Vjera me vodi kroz sve životne trenutke, bilo dobre, bilo loše. I zato se trudim živjeti u skladu s njom. Za vrijeme Voicea vjera mi je pomogla da ostanem “čvrsto na zemlji”. Bila sam tužna nakon ispadanja u polufinalu, ali vjerovala sam da sve ima svoje “zašto i zato” i da tu ne mora biti kraj, da ću već pronaći svoj put.

Kako to da ste odlučili sudjelovati u njemačkom Voiceu?

- U ovom poslu je teško skrenuti pozornost na sebe, a Voice je upravo prilika za to.

Što ćete najviše pamtiti iz tog glazbenog natjecanja?

- Sve je bilo na profesionalnoj razini, prateći bend i zvuk su bili sjajni, a uvjeti odlični. Osim samog nastupa, veliko veselje mi je predstavljalo i druženje s kolegama i uzajamno bodrenje. Iznjedrila su se i neka nova prijateljstva. Bilo je malo i stresno, što je za razumjeti, ali generalno je to jedno veliko iskustvo koje ću pamtiti cijeli život.

Jeste li možda dobili kakve konkretne ponude za međunarodnu karijeru?

- Javljaju se producenti i skladatelji, a nižu se i koncerti. Imala sam nekoliko manjih nastupa u Zürichu te jedan veći u tamošnjem poznatom klubu. Zahvaljujući Voiceu malo sam izašla iz sjene, ali sada treba ići dalje i raditi još više.

Zanima li vas više karijera u Hrvatskoj ili u inozemstvu?

- Hrvatsku nosim u srcu i koristim svaku priliku da dođem u Crikvenicu gdje moja obitelj ima vikendicu. Ozbiljno sam počela pjevati upravo u Hrvatskoj, gdje mi je producent i prijatelj Duško Rapotec Ute napisao mnogo pjesama. Primjerice “Olujna noć” i “Gdje da nađem mir” s kojima sam se predstavila na Večerima dalmatinske šansone u Šibeniku. Feedback, nažalost, nije bio onakav kakav sam priželjkivala, a razlog je vjerojatno i to što studiram u Švicarskoj. Za neki ozbiljniji rad trebaš živjeti ondje gdje radiš i posvetiti se tome u potpunosti.

Što studirate?

- Studiram teologiju u Luzernu, na petoj sam godini i nadam se da ću za dvije godine diplomirati. Voljela bih živjeti od glazbe, a obrazovanje uvijek dobro dođe. U slučaju da mi se snovi ne ispune, imat ću kvalifikaciju za posao u struci.

Koliko vam je teško učiti i pratiti nastavu?

- Nekako sam se navikla na takav način života i tempo. Srećom, sve stižem. U čitanju mi pomaže uređaj za povećanje slova, no više se služim programom na računalu. On mi pročita štivo tako da uglavnom slušam. A zanima me mnogo toga: znanost, povijest, filozofija, religija, poezija... Zanima me i gradivo za fakultet, ali i nešto što će me nadahnuti za stvaranje pjesama. Jer osim što pjevam, ja i pišem tekstove te skladam. Imam mnogo raznolikih autorskih pjesama. U različitim žanrovima pronalazim dio sebe, svoje osobnosti, emocija... Netko piše dnevnik, ja pišem pjesme - sve iz životnog iskustva, iz dna duše. Rado bih ih snimila i predstavila publici. Nadam se da i hoću u budućnosti.

Gdje biste voljeli živjeti u budućnosti?

- Ne razmišljam previše o tome. Lijepo mi je živjeti u Švicarskoj, a ljetovati u Hrvatskoj.

Kako se najčešće krećete po gradu?

- Pješačim koliko god mogu, a ovisno o situaciji koristim i javni prijevoz ili me vozi netko od članova obitelji.

300814

bernarda bruno

foto: Livio Andrijic
Livio Andrijić

Gdje vidite svoju karijeru u budućnosti?

- Željela bih pjevati i živjeti od glazbe. Ima mnogo izvanrednih glazbenika, a ja sam se nekako pronašla u bluesu, jazzu, funku, soulu, gospelu, R&B-ju...

Tko vam pomaže u kreiranju stylinga?

- Mama Ružica i deset godina starija sestra Manuela.

Imate li još neki hobi ili skriveni talent?

- Skijanje! Naučila sam skijati kad sam krenula u osnovnu školu za slijepe i slabovidne. Svake godine smo tjedan dana odlazili na skijanje i uvijek mi je bilo lijepo. Na početku je trebalo dosta hrabrosti, ali sada mi dobro ide. Uvijek je zabavno! Bilo je i padova, no hvala Bogu, još nikad mi se nije dogodilo nešto strašno.

Gdje najradije skijate?

- U Švicarskoj ima mnogo lijepih skijališta pa mogu birati. Važno mi je da se ide!

Linker
18. travanj 2024 22:55