Naizgled se nije mnogo toga promijenilo u životu Nadije Cvitanović otkako je postala glavna glumica u TV serijalu “Na granici”, koji svaku večer prati oko 700 tisuća gledatelja. I dalje obilazi buvljake i second hand dućane, gdje kupuje gramofonske ploče za osam kuna, a petkom navečer ode s prijateljima na pivo u Krivi put, zagrebački kafić u kojem se okuplja alternativna ekipa. Tek kad na ulici čuje došaptavanje prolaznika - “Je li to Petra iz serije?” - sjeti se da je postala javna osoba. Nadia, 29-godišnja Splićanka, živi u Zagrebu još otkako je prije tri godine diplomirala glumu na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu. Studirala je i ekonomiju u Splitu, ali shvatila je da to nije za nju i otprve položila prijamni na glumi. A s domaćim kinohitom “Osmi povjerenik” i ulogom ukrajinske prostitutke Julije otvorio joj se prozor u svijet: 14. studenog prvi put putuje u SAD, i to u Los Angeles gdje će taj film biti predstavljen kao jedan od kandidata za nominaciju za Oscara za najbolji strani film. Trenutačno joj je najveća briga - što odjenuti u Hollywoodu. Pomislila je da bi to moglo biti crveno odijelo marke Twins, koje je nosila na Glorijinu modnom snimanju, no kad je kontaktirala s njegovim dizajnerima Damirom Begovićem i Domagojem Štimcem, dečki su je pozvali na sastanak - da pregleda njihov “fundus” i pronađe kreaciju po svom guštu.
Kakav je vaš stil odijevanja?
- Ležeran, ali Splićanka u meni uvijek ima poriv i za elegancijom. Volim boje, sviđaju mi se veste prošivene metalik nitima... Sa štiklama, doduše, nisam na “ti”. Da sam malo viša, a ne 168 centimetara, i na premijere bih dolazila u martensicama.
Što smatrate svojim fizičkim adutom? - Svijetle oči i - noge. U Splitu sam 12 godina plesala hip-hop, čak sam bila i juniorska državna prvakinja. Zbog toga i dandanas imam vretenaste kvadricepse i listove, a povremeno ih istaknem kratkim hlačama koje nosim i zimi, u kombinaciji s najlonkama.
Kako danas održavate tjelesnu formu?
- Sportski sam tip, dugo sam vježbala takozvani military aerobik, no sad zbog snimanja ne stignem na grupne treninge. Zato sam nedavno angažirala osobnog trenera, s kojim odrađujem aerobne i vježbe snage.
Koji si odjevni komad želite kupiti ove jeseni?
- U potrazi sam za toplim, kvalitetnim kaputom. Otkako sam doživjela prvu zimu u Sarajevu, kaput mi je postao najvažniji komad odjeće u hladnijem dijelu godine. Zamislite djevojku iz vječno toplog Splita na temperaturama ispod nule... Trenutačno nosim smeđu bundu od umjetnog krzna. Kupila sam je lani, nalik je sada popularnom Teddy modelu - s dlakom koja podsjeća na krzno plišanih medvjedića.
Imate li uopće vremena za shopping posljednjih mjeseci, s obzirom na to da snimate od jutra do mraka?
- Imam, ali tek navečer. “Peglanje” kartice dođe mi kao svojevrsna terapija, a u dućan dolazim pripremljena. Točno znam što želim, jer prvo proučim ponudu na internetu, a tek onda krećem u akciju.
Koliko vam se modni ukus promijenio s godinama?
- U srednjoj školi bila sam darkerica, vječito u crnom. Kao studentici ekonomije omiljene su mi bile tenisice marke Asics, model Tiger - žute s crnim prugama, kakve je nosila Uma Thurman u filmu “Kill Bill”, i bijele s plavim i crvenim crtama. To je bila faza kad sam slušala indie rock, bendove Arctic Monkeys, Franz Ferdinand, Block Party, Mogwai... Ljeti sam konobarila, a zarađeni novac, umjesto na odjeću, trošila sam na avionske karte - i putovala na glazbene festivale u London, Liverpool, Leeds, Sheffield.
Omiljeno modno izdanje dosad?
- Plava haljina na preklop, koju sam odjenula za svečano prikazivanje prve epizode serijala “Na granici”, te asimetrična bijela košulja u kombinaciji s maslinastom suknjom, što sam nosila na premijeri “Osmog povjerenika”. Kreator je Milan Senić, s kojim sam se sprijateljila dok sam živjela u Sarajevu.
Kakav nakit nosite?
- Gotovo nikakav, jer od bižuterije dobijem alergijsku reakciju na koži, a neke vrednije komade - osim narukvice marke Pandora koju sam dobila za diplomu - nemam. U posebnim prigodama zamolim mamu da mi posudi svoje biserne naušnice, a zadnji put kad sam je to tražila, rekla mi je da si svaka žena koja drži do sebe mora kupiti svoj par. Moguće je da je to izmislila kako bih je prestala “žicati”.
Koliko vam vremena treba da se spakirate za put?
- Vrlo malo. Puno sam se selila - iz Splita u Sarajevo, iz Sarajeva u Zagreb, gdje sam dosad već promijenila dvije adrese. Cijeli svoj život mogu spakirati u dva sata.
I, na što se svodi cijeli život?
- Na jedan kovčeg s odjećom i četiri Ikeine vreće - za diplomu s Akademije, gramofon Tosca koji sam za 350 kuna kupila u second hand dućanu na zagrebačkoj Trešnjevci, ploče grupe Radiohead, Davida Bowieja i Ornelle Vanoni te knjige mojih omiljenih autora Julija Cortázara, Gabriela Garcíje Márqueza, Elene Ferrante... Odnedavno je važan dio mog života i Gita, osmomjesečna mješanka hrvatskog ovčara i border collieja.
Tko je vodi u šetnju, s obzirom na to da ste na snimanju od 6 do 19 sati?
- Ponekad platim jednoj djevojci da je prošeće, no najveća pomoć mi je dečko. Gitu sam udomila otprilike u isto vrijeme kad smo prohodali, a otad i živimo zajedno.
Kako provodite slobodno vrijeme?
- Dečko i ja nastojimo maksimalno iskoristiti vikende, jer tada sam jedino slobodna. No ukradem i nešto vremena samo za sebe, a onda čitam - jer to je u ovom brzom, digitalnom svijetu jedini način da održim mentalnu kondiciju. Grize me savjest kad osvijestim da sam sat vremena provela gledajući u zaslon mobitela. Vrednija mi je aktivnost u stvarnom svijetu - odlazak u kazalište ili na izlet.
