Dok su mu se žena i sinovi kupali i sunčali u mirnoj korčulanskoj uvalici, on se uputio u obližnju šumicu da prikupi grančice za gradele. “Uz suharke vinove loze, najbolji okus ribi daje borovina, a kad ja zapalim gradele, susjedi u dvorištima spremni čekaju sa šmrkovima”, kaže Zlatan Stipišić Gibonni (43), splitski glazbenik koji i ovo ljeto provodi s obitelji. Zarastao u bradu, u bermudama i sa slamnatim šeširom na glavi gotovo je neprepoznatljiv. Prvo su bili na otoku Visu, a potom su se “preselili” na Korčulu. I tako godinama.
Zašto vam je tako drag viško-korčulanski akvatorij? – Jer se ovdje još uvijek nije razvio mondeni turizam, a kad se to dogodi, pobjeći ću glavom bez obzira. Super mi je da mogu s ljudima sjediti neopterećen jesam li obrijan ili ne, kako mi stoje bermude ili kako mi kažemo – trikvartače. Ako na ljetovanju moraš izgledati kao na modnoj pisti, ne osjećam se dobro. Nije to za mene. Zato biram mjesta koja imaju prirodniji mentalitet. Ovdje sam kao domaći, ljudi me znaju preko dvadeset godina. Vis i Korčula su rezervirani za srpanj i kolovoz, a kako sam po babi i didi Hvaranin, na Hvar obavezno idem u rujnu, kada se celebrityji s prvim kišama presele na špicu.
Kako je izgledao vaš prvi dan na odmoru? – Klasika: zakasniš na trajekt, probije ti se guma na autu, netko dobije upalu uha. Ali uvijek je to nekako najdraži dio u godini. Čini mi se najvažnijim da smo skupa, da uvijek mogu ispočetka upoznati svoju djecu bez pobočnih pitanja tipa – je li gotova zadaća. Naprosto, ponovno upoznajem njihove brige i prioritete.
I tko se prihvati mijenjanja probušene gume na autu? – Vulkanizer. Bolje da to sredi profesionalac, nego da se vozimo 150 na sat pa se ispostavi da sam ja komponirao kad je trebalo zategnuti šarafe.
Kako najviše volite provesti ljetni odmor? – Volio bih da ne traje ovako kratko, jer samo deset dana mi treba da se dovedem u stanje normale, da shvatim da sam na odmoru. Nisam ja umoran od muzike, nego od autoputova, šezdesetak tisuća kilometara vožnje za volanom, pregovora i razgovora u kojima moraš biti odgovoran. Jer kad spremam velike koncerte i turneje, za mene radi četrdesetak ljudi, i kad donosim neku odluku moram imati na umu kako će se ona odraziti i na njih. Dubravka Tomeković Aralica
Pročitali ste skraćenu verziju teksta. Cijeli intervju s Gibonnijem pročitajte u tiskanom izdanju Glorije (br.866) ili se pretplatite na PDF izdanje