Jeff Bridges (61), zvijezda filmova “Fantastična braća Baker” i “Veliki Lebowski”, prošle godine dobitnik Oscara za ulogu u filmu “Crazy Heart”, ponovno je nominiran za najprestižniju filmsku nagradu na svijetu – za ulogu u “Čovjek zvan Hrabrost” kojim je otvoren 61. filmski festival u Berlinu. Osvoji li za nekoliko tjedana pozlaćeni kipić, Bridges će se pridružiti Spenceru Tracyju i Tomu Hanksu, jedinim glumcima koji su dvije godine zaredom dobili Oscara.
Nije ni čudno što se osjeća zadovoljno i sretno, a to se vidjelo i dok smo razgovarali u luksuznom berlinskom Hotelu de Rome. Govori smireno i polako, s lica mu ne silazi osmijeh… Priznao je, doduše, da ga nešto ipak muči – bolna leđa, pa je tijekom razgovora zatražio jastučić da bi si olakšao sjedenje u neudobnom stolcu.
U filmu “Čovjek zvan Hrabrost” glumi Roostera Cogburna, ostarjelog čuvara zakona koji pomaže 14-godišnjoj djevojčici da pronađe ubojicu svojeg oca. Film je snimljen prema romanu Charlesa Portisa, koji je još 1969. prenesen na filmsko platno, a tada je glavni lik glumio John Wayne . Naravno, to nameće usporedbu te dvojice glumaca, no Bridgesa to ne opterećuje. Uostalom, odrastao je u glumačkoj obitelji. Njegovi roditelji, Dorothy i Lloyd Bridges, bili su glumci, kao i stariji brat Beau. Kako sam priznaje, važno mu je jedino što misli njegova supruga Susan s kojom je u braku od 1977. i s kojom ima tri kćeri: Isabelle (29), Jessicu (27) i Hayley (25).
Jeste li upoznali Johna Waynea? – Njegov sam veliki obožavatelj, ali ga nisam upoznao. Znao sam da će me uspoređivati s njim, ali sam vidio da braća Coen ne rade novu verziju filma u kojem je Wayne glumio, nego iznova adaptiraju roman Charlesa Portisa. Zato sam mogao stvoriti potpuno novi lik.
Volite li vesterne? – Veoma. Kao dijete sam dolazio tati na set, a on je često snimao vesterne. Možda sam i zbog toga prihvaćao uloge u filmovima o Divljem zapadu. Svi su mi dragi, ali posebno mjesto imaju “Vrata raja” Michaela Cimina s početka osamdesetih. No, nije se svidio ni publici, a ni kritici. Nakon premijere u New Yorku, jedan je novinar napisao da bi Ciminu, kad bi mu obrijali glavu, na tjemenu pronašli 666. Možete li to zamisliti? Svi su mrzili taj film. Zbog njega su u Hollywoodu na desetak godina prestali snimati vesterne. Govorili su da smo s “Vratima raja” ubili taj žanr. Tek je Clint Eastwood s “Nepomirljivima” promijenio taj stav. A meni se, pak, cijelo vrijeme sviđaju “Vrata raja“ i drago mi je što posljednjih godina sve više ljudi misli kao i ja.
U filmu “Čovjek zvan Hrabrost” vaš lik je najčešće pijan. Kako je najlakše glumiti pijanca? – Tajna je u tome da ne smijete piti. Tu sam pogrešku napravio u filmu “Kiss Me Goodbye”. Kad sam trebao snimiti scenu u kojoj pijan plešem sa Sally Field, odlučio sam si dati malo poticaja i već rano ujutro sam počeo piti juice s votkom. Sve je odlično funkcioniralo, no problem je nastao kad sam shvatio da odmah poslije moram snimiti scenu u kojoj sam trijezan. To nije ispalo dobro. Kako je bilo glumiti uz 14-godišnju Hailee Steinfeld? – Ona u filmu glumi lik Maggie, možda i najvažniji za radnju, pa me zanimalo koga će braća Coen angažirati. Rekli su da žele nepoznatu glumica, i ta mi se ideja svidjela, no bilo me pomalo strah hoće li znati glumiti. Kad sam već prvog dana vidio kako briljira pred kamerom, osjetio sam veliko olakšanje. Rekao sam joj ono što me mama naučila, a što mi i supruga govori: samo se dobro zabavi i nemoj sve shvaćati previše ozbiljno.
Kako ste prošle godine proslavili osvajanje Oscara? – Otišao sam na nekoliko ludih zabava te uživao kad su me tapšali po leđima. No, najljepše mi je bilo to što su supruga i kćeri bile sa mnom, pa sam s njima mogao podijeliti sreću.
U čemu je tajna vašeg uspješnog braka? – Ne trebate u braku biti 33 godine poput mene, dovoljno je da ste s nekim i tjedan dana, da biste shvatili kako u svakoj vezi ima nesuglasica. Možete reći da je to previše teško i otići ili, pak, dati sve od sebe da popravite ono što ne valja, a samim tim proraditi na sebi i doznati više o drugoj osobi.
Kako ste upoznali suprugu? – Sreo sam je sredinom sedamdesetih na ranču u Montani. Ona je tamo radila, a ja sam snimao film “Rancho Deluxe”. Odmah mi je privukla pozornost, što nije ni čudno jer je imala slomljen nos i modrice ispod oba oka. No, meni je bila prelijepa. Rekla mi je da je nastradala u prometnoj nesreći. Brzo smo shvatili da nam se desila ljubav i da nećemo moći jedno bez drugoga. I otad smo zajedno.
Koliko vam je za karijeru važno što ste u stabilnom braku? – Supruga me cijelo vrijeme drži prizemljenim. Lakše mi je odlaziti na snimanja i uvlačiti se u kožu različitim likovima kad znam da me kod kuće čeka stvaran dom i žena koja zna tko sam.
Je li vam žao što kćeri nisu postale glumice? – Pomalo. Za razliku od mojeg oca, koji je svu svoju djecu od najranije dobi poticao da krenu u show business, ja sam kćerima prepustio da same odluče što žele raditi. Iako mi je sada drago što me otac gurao, kao tinejdžer sam se protivio tome. Nisam to htio učiniti svojoj djeci. Kad su malo porasle, rekao sam im, doduše, da bi mogle probati glumu jer im je to u krvi, no nijednoj se nije svidjela ta zamisao pa su krenule drugim putevima. Najstarija Jessie je moja pomoćnica i bila je sa mnom na snimanju filma, što mi je bilo posebno drago. Također je i glazbenica, pa često zajedno sviramo. Isabelle podučava djecu jogi, a najmlađa Hayley studira dizajn interijera. Rade ono što žele i ponosan sam na njih.
Vježbate li i vi jogu? – Sviđa mi se joga, no čini mi se da joj pogrešno pristupam. Previše se trudim da sve bude savršeno, pa me poslije sve boli. Zato u posljednje vrijeme prakticiram samo neku svoju, lakšu verziju koja se uglavnom svodi na lagano istezanje.
Ove godine slavite 40 godina glumačke karijere. Žalite li zbog ičega? – Možda bih jedino volio da sam više bio uz djecu. Zato sam oduševljen što je Jessie bila sa mnom na snimanju. Još kad bih nekako uspio organizirati da i supruga i druge dvije kćeri budu sa mnom na snimanju sljedećeg filma, nitko ne bi bio sretniji od mene.
A na što ste najponosniji? – Na to što sam izdržao u ovom poslu četiri desetljeća. Istina je da sam produkt nepotizma, da se nisam mučio da bih dobio prve uloge. Dapače, cijelu mladost sam bježao od glume, htio sam biti glazbenik ili slikar… Tek nakon što sam snimio dvadesetak filmova, shvatio sam da ipak jesam glumac.
Što se dogodilo da ste shvatili kako ste zaista glumac? – Nakon filma “Last American Hero” želio sam se malo odmoriti. No, desetak dana poslije nazvao me agent i rekao kako John Frankenheimer želi da glumim u filmu “The Iceman Cometh”. Odgovorio sam da ponuda zvuči zanimljivo, ali da sam preumoran za novu ulogu. On me nije nagovarao, ali pet minuta poslije nazvao me Lamont Johnson, redatelj filma “Last American Hero”, i očitao mi bukvicu. “Umoran si? Ma, ti si idiot”, vikao je na mene. Počeo sam razmišljati što doista želim. Svako malo volim isprobati nešto novo, kako mi život ne bi bio predvidiv. Zato sam odlučio prihvatiti ulogu u Frankenheimerovu filmu kako bih vidio jesam li pravi profesionalac koji može glumiti i kad ne želi. Ispalo je sjajno i nakon toga nisam više htio prestati.
Josip Jurčić