Malo tko dobiva drugu šansu u svijetu zabave, no Dana Delany je jedna od njih. Potkraj osamdesetih ta rođena Njujorčanka postala je američka televizijska miljenica ulogom medicinske sestre Colleen McMurphy u “Kineskoj plaži”, koja se sad reprizira na našoj televiziji. Za nju je dobila i dvije nagrade Emmy, no kad se serijal prestao emitirati, i Delany je nestala s naslovnica časopisa. Idućih petnaestak godina glumila je u nezapaženim malim filmovima, a neke je uloge odbila, na primjer Bree Hodge u “Kućanicama”, pa se činilo da njezina karijera više nikada neće dosegnuti nekadašnje visine.
Nije imala sreće ni u ljubavi. Potkraj devedesetih je bolnim prekidom s dugogodišnjim zaručnikom, glumcem Henryjem Czernyjem, okončana još jedna u nizu neuspješnih ljubavnih veza, među kojima su bile one s političarem Johnom Kerryjem te glumcima Treatom Williamsom i Jamesom Woodsom, pa nije nikakvo čudo što Delany želi zaboraviti prošlo desetljeće.
Ni u novom stoljeću nije pronašla ljubav svog života, ali je uspjela oživjeti karijeru. Marc Cherry, autor serijala “Kućanice”, prije dvije godine ponovno ju je pozvao da se pridruži ekipi, ovaj put kao Katherine Mayfair, nova stanovnica u ulici Wisteria Lane. Znajući da je pogriješila kad je prvi put odbila Cherryja – umjesto nje ulogu je dobila Marcia Cross – sad nije nimalo oklijevala. Za razgovora u Londonu, Dana Delany se pokazala kao izuzetno pristupačna sugovornica. Nasmijana i vedra, govorila je o novoj ulozi, ali se prisjetila i prošlosti i “Kineske plaže”.
Kako ste se osjećali nakon što su “Kućanice” postale toliko popularne, a vi ste odbili ulogu u njima? – Neću lagati, nije mi bilo svejedno. Znala sam se probuditi usred noći i žaliti za propuštenom prilikom. Sve su se “kućanice” obogatile, a ja sam propustila tu šansu. No, pokušavam ne razmišljati o tome. I inače ne volim žaliti za nečim što se ne može ispraviti. Vjerujem da se sve u životu događa s razlogom. A ja sam se na kraju ipak pridružila “kućanicama”.
Znači li to da vas drugi put nisu trebali mnogo nagovarati? – Odmah sam Marku rekla da želim ulogu. Malo se iznenadio pa me pitao bi li prvo htjela nešto saznati o liku koji ću glumiti. Naravno da jesam, ali sam znala da ću, bez obzira na to, prihvatiti ponudu. Impresionirana sam kako je elegantno spojio dramu i komediju u “Kućanicama”. Htjela sam biti dijelom te priče.
Koliko vam je blizak lik Katherine Mayfair? – Nisam kao ona, ali znam mnogo ljudi koji su joj slični. Na primjer, moja mama je bila stvarna “očajna kućanica”. Nije bila zadovoljna životom majke i supruge. To joj nije bilo dovoljno. Nikada nisam htjela biti poput nje i vjerojatno se zato nikad nisam udavala i imala djecu. Doduše, mislila sam da žene danas više nisu prisiljene biti samo kućanice, a uspjeh serijala pokazao je kako u stvarnosti još ima previše žena u toj ulozi.
Znači li to da ste svoj lik u serijalu temeljili na vašoj majci?
-Cijelo vrijeme recikliram svoje uspomene na mamu. Zato mi je i toliko stalo do Katherine i do toga da je ljudi ne percipiraju kao lošu osobu. Njezina zloba je samo obrambeni mehanizam. To se ne može vidjeti u prvim epizodama u kojima se pojavljuje, no, dok kraja sezone to se uvelike promijeni. Gledatelji će shvatiti ona nije toliko zla.
Možete li doći kući veseli i nasmijani nakon što ste cijeli dan glumili zlobnu osobu? – Ne, jer te osjećaje nije lagano odijeliti. Kad desetak sati glumite da ste zli, ne možete se odmah promijeniti kad iziđete iz studija. Te osjećaje nosite u sebi, a to nije ugodno.
Kako su ostale “kućanice” reagirale kad ste im se pridružili? – Bilo mi je zabavno kad su me prijatelji počeli propitkivati tko se s kim posvađao na snimanju. U novinama se mnogo pisalo o tome da glavne junakinje ne podnose jedna drugu, ali to uopće nije istina. Možda je među njima zaista bilo problema, ali ja na snimanju nisam osjetila nikakvo neprijateljstvo. Možda mi je i zato bilo lagano uklopiti se u ekipu. Uostalom, osim Eve Longorije, koja je mlađa od nas, ostale glumice sam već poznavala jer smo zajedno radile u filmovima ili serijalima.
Mnoge glumice žale se da u Hollywoodu nema mnogo uloga za žene u srednjim godinama. Mislite li da popularnost ovog serijala najavljuje promjene? – Ne razmišljam previše o tome. Zahvalna sam što ovakav serijal uopće postoji. Mislim da na tome možemo zahvaliti Marcu Cherryju, koji je stvorio te divne likove. Mogao je za glavne glumice uzeti mlađe žene, pa bi serijal vjerojatno bio atraktivniji. No, znao je da tada likovi ne bi imali dovoljno životnog iskustva.
Hoćete reći da ne bi bile dovoljno očajne? – Da, ne bi bile dovoljno očajne. Iako mrzim izraz “žena u srednjim godinama”, sretna sam što postoji serijal u kojem nam se pruža šansa da pokažemo kako glumice ne prestaju postojati nakon što navrše trideset godina. ”Kućanice” me, pak, pomalo podsjećaju na stari Hollywood jer se u njemu žene snimaju tako da izgledaju glamurozno, za razliku od većine drugih serijala, koji više teže biti realističniji. Nikada se nisam slagala s takvim razmišljanjem. Golemi je užitak glumiti u serijalu u kojem se svi brinu da izgledamo što ljepše, pa svaka od nas ima svog frizera i šminkera. Zapanjila sam se kad sam prvog dana na snimanju vidjela golemi kamion za šminkanje.
Koliko vam je vremena potrebno da prije snimanja sredite šminku i frizuru? – Ne više od sat i petnaest minuta, zahvaljujući brojnim pomoćnicima. To nije predugo. Uostalom, nitko od nas nije htio gubiti vrijeme na šminkanje. Marcia Cross je sama sebi pravila frizuru, pa je dobivala više vremena da se pripremi za ulogu, ali i da se stigne poigrati sa svojom djecom.
Što sve poduzimate da biste izgledali lijepi? – Redovito vježbam jogu i pijem vino, jer je ono ključ života. No, smatram da je za dobra izgled najvažniji stav. Morate se zabavljati u životu. Većina životnih problema može se riješiti.
Koji vam je najdraži hobi? – Volim putovati i upoznavati nove krajeve. Doduše, kad sam bila mlađa, nisam toliko putovala jer sam smatrala da ne mogu putovati sama, nego da moram ići s dečkom i da putovanje mora biti romantično. Danas obožavam putovati sama. Tako je zabavnije, jer lakše upoznate druge ljude i primjećujete mjesta pokraj kojih biste inače samo prošli.
Koja je najegzotičnija zemlja koju ste posjetili? – Sasvim sigurno Vijetnam. Bila sam ondje kad Amerikancima to još nije bilo dopušteno. Tada je na vlasti bio strogi komunistički režim u kojem su vojska i tajna policija sve kontrolirali. No, sama zemlja je bila prekrasna. I inače volim otići na mjesta izvan uobičajenih turističkih ruta. Nedavno sam, na primjer, posjetila Argentinu i Urugvaj. Sada sanjam o odlasku u Indiju. Htjela bih ondje boraviti najmanje mjesec dana kako bih upoznala obje strane te zemlje – i bogatu i siromašnu. Prvo bih provela dva tjedna u nekom dobrom hotelu, u blizini turističkih atrakcija, a potom bih obišla krajeve koje turisti inače izbjegavaju.
Jeste li u Vijetnamu bili prije ili poslije snimanja “Kineske plaže”? – U stanci između dvije sezone.
Kad ste posljednji put pogledali epizodu “Kineske plaže”? – Prošle sam godine osvojila neku nagradu, a prije dodjele prikazali su kolaž sa scenama iz filmova i serijala u kojima sam glumila. Naravno, mnogo ih je bilo iz “Kineske plaže”. Moram priznati, uživala sam gledajući te snimke. Bilo je to slatko prisjećanje.
Što se dogodilo nakon “Kineske plaže”? Zašto vaša karijera nije krenula uzlaznim tokom kao što su mnogi predviđali? – Ne znam, ni ja to ne mogu objasniti. Možda sam griješila u izboru uloga. Ni kritičarima ni publici nije se svidio film “Exit To Eden”, mada sam ja zadovoljna svojom glumom u njemu. No, nakon što je film financijski propao, u Hollywoodu su me jednostavno prekrižili za velike projekte. Zato je, možda, izgledalo kao da sam nestala sa scene, iako sam i dalje snimala filmove. No, to su bila niskobudžetna djela koja nisu dolazila do velikog broja gledatelja.
U kakvim biste ulogama željeli glumiti?
– Nedavno smo pokušala producirati zanimljivi serijal u kojem bih glumila terapeutkinju za seks. Na žalost, nije dobio zeleno svjetlo. Ne bi to bio serijal poput “Reži me”, u kojem se sve vidi. Nisam kanila prikazivati ljude kako vode ljubav, nego ono što se događa prije i poslije seksa. Mislim da je to mnogo zanimljivije.
Postoji li još neka uloga koju ste odbili i kasnije požalili? – Odbila sam uloge u nekoliko filmova koji su postigli veliki uspjeh, ali nema smisla pričati o tome. Zaista žalim zbog nekih odluka, ali ne mogu cijeli život plakati zbog toga.
Josip Jurčić