Vaterpolist Miho Bošković, rođen prije 27 godina u Cavtatu, koji jednako dobro puca na protivnički gol, svira klavir i sklada, bit će najveća uzdanica trenera Ratka Rudića na Europskom prvenstvu koje će se u rujnu održati u Zagrebu
Na što pomislite prije nego što loptu zavitlate prema golu? – U mislima je vidim u mreži.
Imate li ritual prije ulaska u bazen? – Prekrižim se.
Što je za vas najveći životni uspjeh? – To je moja kći Iris, kojoj je jedanaest mjeseci. Nadam se da je neću razmaziti, premda mi svi u obitelji govore da je to neizbježno.
S koliko ste godina naučili plivati? – S pet. Uspio sam uvjeriti roditelje da više ne trebam “leptiriće”. Nisam ih volio nositi jer su me sputavali u vodi.
Kakvi ste bili kao dječak? – Nestašan. Mojim roditeljima, majci Mariji i ocu Jakši, negdašnjem vaterpolistu Juga, nije bilo lako izaći sa mnom na kraj. Bio je dovoljan trenutak nepažnje da im nestanem s vidokruga i zaputim se ljeti na kupanje. Posebno mi je to bilo drago učiniti prije ručka ili neke druge obiteljske obaveze koju sam htio izbjeći.
Što vas može izbaciti iz takta? – Teško mi je šutjeti kad osjetim nepravdu. Iako sam svjestan da je šutnja zlato.
Jeste li ljubomorni? – Jesam, ali ego mi ne dopušta da to pokazujem. Malo ljubomore ne škodi u braku, ali ne valja kad je ima previše.
Što vas je navelo na odlazak iz kluba Jug, hrvatskog prvaka u TEVA Vasas Plaket iz Budimpešte? – Trebali su mi novi izazovi, a kod izbora mađarskog kluba presudile su tri stvari: odgovara mi sredina, imaju odlične uvjete za rad, a i financijska ponuda bila je dobra. Da je i jedno od nabrojenog izostalo, ne bih potpisao ugovor.
Kako biste u nekoliko riječi opisali Konavljane? – Vrlo su radišni, cijene tradiciju, snalažljivi su, ne daju se ni od koga zafrkavati. Kod njih nema sredine u komunikaciji. Ili vas prihvate odmah ili neće nikad.
U kojim situacijama zaobilazite istinu? – Kad god pokušavam nešto “smuljati”, sve mi se vidi na licu i zato izbjegavam takve situacije. Ako ne mogu reći istinu, radije šutim.
Što biste radili da se ne bavite vaterpolom? – Diplomirao sam prije godinu i pol dana na Glazbenoj akademiji u Splitu pa nisam samo vaterpolist nego i profesor glazbene teorije.
Koliko često sjedate za glasovir? – Sviranje je moj ispušni ventil, a primjenjujem ga kad se u meni skupi dovoljno “materijala” koji želim ispuhati. Nekad sviram nekoliko dana uzastopce, a nekad prođe i tjedan da ne priđem glasoviru.
Što vas uvijek može razveseliti? – Osmijeh moje kćerkice Iris.
Što biste kod sebe najradije promijenili? – Nagao sam. Volio bih da mogu malo zauzdati svoj temperament.
Smatra se da su vaterpolisti najljepše građeni sportaši. Okreću li se žene za vama i da li vam to godi? – Primjećujem da me žene gledaju. Neke se i okrenu za mnom. Kao i svakom muškarcu, to mi imponira.
Što o tome misli vaša supruga Petra, diplomirana ekonomistica? – Ništa, jer se i za njom okreću muškarci. To mi nije drago, ali ništa ne govorim. Ne želim joj pokazati da mi to smeta.
Koji vam je kompozitor najdraži? – Johann Sebastian Bach. Često sviram njegove skladbe. Što sam više na studiju analizirao njegovu glazbu, to sam mu se više divio. Genijalan je autor.
Uz kakve se skladbe najradije opuštate? – Uz vlastite improvizacije. Nisu to ozbiljne kompozicije, ne zapisujem im note i nemam ambiciju postati kompozitor.
Koje vam je omiljeno, a koje najmrskije jelo? – Pašta. Ali i mesna jela, te riba. Ne volim tripice.
A piće? – Tekući voćni jogurt zimi, a ljeti uživam u bezalkoholnom pivu. Izbjegavam alkohol. Iznimka je čaša bevande tu i tamo.
Na što biste potrošili posljednji novčić? – Na čokoladu. Bez nje ne mogu zamisliti život. Najviše volim švicarske Lindt s alpskim mlijekom. Ovisan sam i o milki.
Tanja Vučićević