Vedranu Mlikoti, glumcu zagrebačkog HNK, najbolje leže uloge ljudi iz Dalmatinske zagore, što ne čudi ako se zna da je ondje rođen i odrastao. Ponosan je na svoj Zagvozd, gdje je prije 12 godina osnovao kazališni festival Glumci u Zagvozdu (ovogodišnji je počeo prošlu subotu, veselo kao i obično), te na svoju brojnu obitelj s kojom je vrlo povezan. Ima brata i četiri sestre i gotovo svi već imaju svoje obitelji, pa njegovi roditelji Nedjeljka i Ante s nestrpljenjem očekuju da im se i najstariji sin oženi.
To bi im se uskoro moglo i ostvariti, jer se Mlikota prošloga tjedna zaručio s djevojko,osječkom glumicom Nelom Kocsis. S njom će u svom Zagvozdu će 31. srpnja proslaviti 40. rođendan, a pridružit će im se obitelj i brojni prijatelji.
Kakva vam je bila atmosfera na snimanju serijala “Stipe u gostima” gdje glumite lik lijenog i nezaposlenog veterinara? – O tome najbolje govori činjenica da se dio ekipe nađe na roštilju ili jednostavno druženju. Veseli me da ću poslije Nove godine opet tri i pol mjeseca gledati te drage face, jer ćemo snimati novih 20 nastavaka. Eto, kakva je bila atmosfera.
Koliko ste sličnosti pronašli s likom Ive? – Svakoj ulozi glumac daje i dio svog karaktera. Ako ste aludirali na to da je riječ o lijenčini, ja sam, naprotiv, radoholičar: radim od jutra do mraka, i što treba, i što ne treba.
Je li i vaša obitelj uključena u organizaciju festivala u Zagvozdu? – Od prvog dana, pa i prije. Da nije njih, puno toga bi bilo drugačije. Moji roditelji, brat i sestre gostoljubivi su i druželjubivi ljudi i sretni su kad nekog mogu ugostiti. Velika smo obitelj i kroz našu kuću uvijek cirkuliraju ljudi. Tako je ljepše živjeti. Kod nas ljudi vole reći: “Jebeš kuću u koju nitko ne zalazi”. I slažem se s tim.
Spremate li na neki način teren za povratak u Zagvozd? – Iz Zagvozda, zapravo, nikad nisam ni otišao – niti to mogu, niti to želim. Tu su mi roditelji, brat, nećaci, puno prijatelja. Lijepo je biti vezan za ovaj čudesni kraj i njegove ljude. Često dolazim u Zagvozd, a upravo privodim kraju izgradnju kuće u blizini roditeljske. Moja djevojka mi je neki dan rekla da bi bilo lijepo da se tamo skrasimo kad odemo u mirovinu. Možda tako i bude. Tada će i Navojec, i Gregurević i Ljuština i mnogi drugi biti debelo u mirovni pa ćemo osnovati prvo profesionalno penzionersko kazalište.
Kako funkcionira ljubav na daljinu, s obzirom na to da vaša djevojka Nela Kocsis živi u Osijeku? – Nela i ja živimo u Zagrebu, radimo po cijeloj Hrvatskoj, a slobodno vrijeme provodimo zajedno. Kako smo oboje glumci, dodatna objašnjavanja o razdvojenosti i obvezama potpuno su nepotrebna.
Je li jednostavnije biti u vezi s osobom iz iste profesije? – Možda to što smo oboje u istom poslu olakšava stvar, no bit je u osobi, a ne u profesiji. Ne volim davati izjave o svom privatnom životu, no reći ću samo ovo: Nela je renesansa u mom životu i u godinu dana veze mi se nikad nismo niti posvađali, niti jedno drugome rekli neku ružnu riječ. Razumijemo se, život nam teče nekako jednostavno, lagano i sadržajno. A kada mi je kazala koliko voli doći u Zagvozd, mislim da drugu ne trebam ni tražiti. Toliko o privatnosti.
Biste li imali hrabrosti, poput vašeg prijatelja Gorana Navojca, nastupiti u showu Zvijezde pjevaju? – Zvali su me lani, no morao sam odbiti jer sam snimao film. Ako bih imao dovoljno vremena za vježbanje, vrlo rado. Meni je moj kum Goran Navojec u tom showu prije dvije godine bio najbolji, najšarmantniji i naj u svemu i trebao je pobijediti. No, tu polufinalnu večer, kad je Gogo ispao, moji Zagvožđani su feštali i zaboravili glasati. Dosta ljudi je nakon toga smijenjeno s funkcija. No, zvali su me nedavno za Ples sa zvijezdama, s jednom zgodnom kombinacijom, pa ćemo vidjeti. No, kad bih mogao birati, radije bih plesao.
Zbog čega vas nismo vidjeli ni u jednoj sapunici? – Niste, a niti nećete. Mislim da su sapunice dosadne, isprazne i slabo plaćene. Nisam vidio ni- jednog svog kolegu koji je dobro glumio u sapunici, a na filmu i u kazalištu su odlični. Zašto? Zato što se u sapunicama ne radi prirodnim tempom. Ne može se snimiti kvalitetna epizoda od 45 minuta za jedan dan. Možda je to zgodna vježba, ali kvalitetan posao nije, a bogme ne mogu niti glumiti s amaterima kojih su pune te sapunice. Tužno je to gledati. Ti “glumci” i “glumice¨, pokupljeni s ulice ili nekog izbora za miss, i stavljeni pred kamere, trude se jadni, mašu rukama, glume da ih je “milina gledati” – neprirodno i loše do besvijesti. A novine su prepune njihovih visokoumnih rečenica o glumi i općenito o umjetnosti i o svemu o čemu ih pitaju. Nešto tu prokleto ne štima. Ne mogu ja to. Zvali su me u sve što se do sada snimalo, ali ja sam im se lijepo zahvalio. Ja sam pet godina studirao glumu i to je poziv, više nego zanimanje.
Ines Stipetić
Pročitali ste skraćenu verziju teksta. Ukoliko želite saznati zašto je Vedran Mlikota sudjelovao u kampanji Jadranke Kosor i zašto su glumci zagrebačkog HNK najplaćeniji u Hrvatskoj, pročitajte cijeli tekst u Gloriji br. 757 ili se pretplatite na PDF izdanje.