Nurgül Yeşilçay: Tisuću lica najbolje plaćene turske glumice

Jedini Hrvat koji je stao pred kamere s Nurgül Yeşilçay (35), zvijezdom TV serijala “Ljubav i kazna” i najpopularnijom turskom glumicom koja posljednjih deset godina u domovini igra isključivo glavne uloge, jest zagrebački glazbenik Darko Rundek (55). I to u niskobudžetnom kratkom filmu “Pljačka na Elizejskim poljanama” američke redateljice Donne Vermeer, snimljenom u lipnju u Parizu i Montreuxu, u kojem naša rock-zvijezda i najbolje plaćena turska glumica svih vremena igraju oca i kćer iz romske obitelji. Nurgül gotovo da nije predahnula nakon završetka snimanja “Ljubavi i kazne”, gdje glumi zanosnu šeficu marketinške agencije Yasemin, jer je kratko vrijeme nakon toga već bila u Francuskoj.

– Nurgül tumači lik Nadye, džeparošice koja se u pljački američkog turista dočepa njegova neunovčivog čeka na milijun dolara, a ja igram njezina oca Gregoryja. Film je trenutačno u montaži, a vidjet ću ga tek na premijeri – prokomentirao je Darko Rundek suradnju s Nurgül Yeşilçay, s kojom je početkom ljeta na setu proveo samo jedan dan, jer je njegova uloga, iako dramaturško važna – ipak sporedna.

Dobio ju je bez audicije, jer su se redateljici svidjeli njegov izgled, energija i nastup u spotovima Cargo orkestra, koje je imala prilike vidjeti na internetu, a Rundek je tursku kolegicu na setu cijeli dan zabavljao svirajući joj ciganske pjesme.

Iako je mnoge začudilo što je turska glumica, koja za epizodu serijala u domovini dobiva po 35 tisuća eura, prihvatila ulogu u niskobudžetnom kratkom filmu, zbog kojeg ovog ljeta nije imala pravi godišnji odmor, odgovor na to pitanje zapravo nije nikakva tajna. Nurgül Yeşilçay nikad uloge nije birala prema visini honorara, nego prema veličini glumačkog izazova. Zbog toga je i bila prva velika zvijezda koja je na filmu snimila lezbijske scene, glumila alkoholičarku, koju su zbog iznimne mogućnosti prilagođavanja raznovrsnim ulogama – od filmskih i televizijskih do kazališnih – kritičari nazvali “žena s tisuću lica” i “glumica kameleonka”. A nitko prije Donne Vermeer nije joj ponudio ulogu – džeparošice s periferije.

Rođena 26. ožujka 1976. u gradu Afyonkarahisaru u središnjoj Turskoj, udaljenom 300 kilometara od Istanbula, Nurgul Gültekin je kao najmlađa kći bila mezimica cijele obitelji.

– Imam dvije starije sestre, koje su me pazile i mazile pa sam odgojena kao princeza. Nije čudo što sam razmažena i egocentrična, nikada nisam morala ništa po kući raditi, a uvijek sam dobila što sam htjela – govori Nurgül, koja je u Istanbul stigla nakon što je diplomirala glumu na Sveučilištu Eskisehir u pokrajini Anatoliji te uzela umjetničko ime Yeşilçay – što u prijevodu znači “zeleni čaj”.

Karijeru je započela u velikom stilu, ulogama Ofelije u Shakespeareovom “Hamletu” i Blanche Dubois u drami “Tramvaj zvan čežnja”. Uslijedile su glavne uloge u čak šest TV serijala, od kojih je “Asmali konak” iz 2002. najpopularniji i najgledaniji u povijesti turske televizije. Iako su svi hvalili njenu ulogu kurdske ljepotice Ayten u filmu “Na rubu neba” redatelja Fatiha Akina, a nakon svjetske premijere u Cannesu 2007. dobivala je ponude sa svih strana, nije se odvažila na iskorak i inozemnu karijeru. Presudili su privatni razlozi – brak s kolegom Cemom Özerom, s kojim ima sina Osmana Nejata. No, tri godine poslije situacija se promijenila.

– Iznimno sam odgovorna osoba, zahvalna na svemu što mi život pruža. No, nepopustljiva sam kad je riječ o mom sinu Nejatu, čije zdravlje, sreća i odgoj su mi najvažniji na svijetu. Sad kad sam nakon šest godina braka ostala sama s njim, teret odgovornosti je još veći – govori glumica.

Bivšeg supruga Cema Özera, 17 godina starijeg od sebe, upoznala je filmskom setu 2004. Zajedno su snimali serijal “Anđeoski otok”, a vjenčali su se u jesen iste godine. Njoj je to bio prvi, njemu četvrti brak. Sinčića Osmana Nejata dobili su u svibnju iduće godine. Trudnoća i roditeljstvo možda su bili glavni, ali sigurno ne i jedini razlozi zbog kojih se glumica tada potpuno povukla iz javnog života.

Kruno Petrinović Pročitali ste skraćenu verziju teksta. Cijeli tekst o Nurgül Yeşilçay pročitajte u tiskanom broju Glorije (br.868) ili se pretplatite na PDF izdanje