Nikad takvog mnoštva na sahrani i tolike tišine na vječnom okupljalištu Dalmacija vidjela nije, više od deset tisuća ljudi je na trogirskom groblju na posljednji počinak ispratilo svog slavuja Vinka Cocu. Neutješni članovi najuže obitelji supruga Janja, brat Duje, sestra Đina, Vinkovi omiljeni nećaci, mnoštvo prijatelja, brojni estradni kolege, štovatelji njegova vanserijskog glasa iz cijele zemlje i inozemstva, nisu skrivali suze, piše Slobodna Dalmacija.
Dobri trogirski duh otišao je naglo, prebrzo, prerano, usprkos svim nadanjima kako će se izvući nakon višemjesečne borbe s teškom bolešću. Otišao je sa svojom najdražom pjesmom, ‘Mirno spavaj ružo moja’ koju su samo za njega otpjevali dragi kolege iz kaštelanske klape Cambi.
Pridružilo im se mnoštvo, s njima je glas pustilo cijelo groblje, zaječalo je tiho, skladno ispod krošnji trogirskih čempresa, uz baklje Torcide. Na onaj svijet otpravljajući čovjeka koji je više od svega volio ljude.
– Zahvalimo Bogu što smo ga imali, tog dragog čovjeka vječno vedrog duha i nasmijanog lica, uvijek dobre volje, spremnog na druženje. Donosio je radost svima koji su ga slušali, živio je za pjesmu i s njom. Sada će pjevati na nebesima, dobri naš Vinko, čovjek koji je živio za svoj Trogir, Split, Dalmaciju, Hajduk. Mirno spavaj pod ovim čempresima i do novog viđenja – rekao je fra Nedjeljko Jerkan.
Kraj nisu lako prihvatili članovi najuže obitelji. S dubokim jecajima sakupili su se oko lijesa prekrivenom Hajdukovim šalom, potporu imajući u Cocinim kompanjonima iz klape Trogir. Emotivan je bio i nastup Cocinog brata Duje, koji je boreći se sa suzama jedva uspio prozboriti nekoliko oproštajnih riječi.
– Sve šta san ti obeća dragi brate, sve smo napravili. Reka san ti da će bit puno svita. Ti si to zaslužija, sve ovo. Hvala ti na svemu, šta si živija, napravija za nas – kazao je neutješni Duje.
Trogirani se slažu kako za ovakav posljednji ispraćaj ni od najstarijih čuli nisu. Došao je cijeli grad, Čiovo, trogirska zagora, Splićani, Hrvatska… Gradsko se groblje počelo puniti dva sata prije početka pogreba, a s obzirom na ogromne kolone ljudi, prometni su režim morali osiguravati policajci. No usprkos tome nikakav se incident zabilježio nije, mladi, stari, domaći i gosti, svi su kao jedan tiho, mirno, dostojanstveno stajali u stotinjak metara dugoj koloni kako bi obitelji izjavili saučešće. Ljudi su voljeli dobrog trogirskog duha.
– Da voljeli. Bio je duša od čovika. Volija je ljude, i oni njega. Kad bi mu doša ko u goste ne bi ga pustija dok taj nešto ne bi izija, napija se. A kako je tek dicu volija. Dobri naš Coce – kažu nam Trogiranin Tonči Hrabar i Tonči Radić–Belas iz Okruga gornjeg.
Vinko Coce živi i dalje, pričat će kroz svoje pjesme, kroz verse i note koji su ostali nakon njega. Iako ga nema i jučer je opet vezao ljude. Okupio je mnoštvo, naveo ih da zapjevaju, poslao ih zajedno na ulice, u kafiće u kojima su se jučer, ispod glasa puštale samo njegove pisme. Samo je falio njegov veliki, živi osmijeh, piše Slobodna Dalmacija.
Foto: Saša Burić