Nadam se da me ne čekate predugo – rekla je Rihanna (24) kad je nakon pet sati zakašnjenja, odjevena u dva broja preveliku narančastu vestu, s crnim izrastom od tri centimetra na poblajhanoj kosi, napokon došla u hotel Corinthia u Londonu. Britansku prijestolnicu, kaže, smatra trećim domom, jer u njoj provodi više vremena nego u Los Angelesu, gdje živi, te pogotovo na Barbadosu, odakle je podrijetlom. A sviđa joj se i buran londonski noćni život jer je trenutačno “slobodna kao ptica” i u tome uživa.
Pjevačica koja je objavila šest albuma u osam godina, osvojila šest Grammyja i 18 Billboardovih glazbenih nagrada, jedna je od najtraženijih osoba u svijetu show businessa – neki dizajneri plaćaju joj i 100.000 dolara da se pojavi na njihovim revijama. Popularnost je dobro unovčila i u reklamnim ugovorima, poput onih sa sportskim gigantom Nikeom, kozmetičkom tvrtkom Clinique i modnom kućom Armani, za koju je dizajnirala kolekciju jeansa i rublja, a magazin Forbes procjenjuje da je “teška” 143 milijuna dolara.
Od lani se okrenula i novim izazovima pa je u akcijskom znanstveno-fantastičnom filmu “Battleship”, koji će se u Hrvatskoj prikazivati od 19. travnja, glumila mornaričku časnicu Coru Raikes, koja se bori protiv invazije svemiraca.
Tko vam je ponudio ulogu? – Redatelj Peter Berg. Pozvao me da se upoznamo jer je htio čuti kako izgovaram neke dijaloge, a tražio je i da psujem da čuje mogu li zvučati prkosno i buntovno, što je bitno za moj lik. Poslije mi je priznao da me prati već dulje vrijeme, jer je, na žalost, moj život izložen kao na zaslonu, na kojem se izmjenjuju svakakve informacije. Svidjelo mu se što sam prošla razne ružne situacije koje me nisu slomile. I zbog toga mi je ponudio ulogu.
Koliko imate tetovaža? – Imam ih 13, a najnovija je maorski simbol ljubavi i snage koju sam na Novom Zelandu istetovirala na vanjskoj strani desnog dlana.
Kako ste se osjećali na snimanju filma “Battleship”, u kojem se stalno pojavljujete u uniformi? – Mislim da mi dobro pristaje uniforma, a bilo mi je zgodno i to što nisam morala razmišljati što ću odjenuti. No, tijekom snimanja u meni je i posljednji trag ženstvenosti ubio profesionalni vojnik Donald, koji mi je bio mentor i fizički me pripremao za ulogu.
Kako vas je pripremao? – Svaki dan smo naporno trenirali: trčali smo, radili zahtjevne vježbe i nisam smjela zabušavati. Donald je služio u Iraku, hladan je i predan, a prema meni se ponašao kao prema profesionalnom vojniku. Nije podnosio ženske mušice, a izluđivale su ga i ženske sitnice, pa je bio jako ljut kad je jednom vidio štikle u mojoj sobi. Uz njega sam postala pravi vojnik, pa sam se i mjesec dana nakon snimanja odijevala kao muškarac, nisam se šminkala niti kitila nakitom. Uništio mi je i volju za shoppingom.
Jeste li mu se ponekad usprotivili? – Htjela sam mu ponekad bijesno opsovati, ali sam bila previše prestrašena. Bojala sam se da me ne baci kroz prozor ili preko palube broda.
Kako uspoređujete glumu i pjevanje? – I glazba i gluma bude osjećaje. Kao i dobre pjesme, tako me i dobri filmovi mogu nasmijati ili rasplakati. Pjevači moraju svoje emocije prenijeti publici, a glumci ih moraju dočarati gledateljima. No, pjevači moraju biti i dobri glumci jer emocije koje prenose publici ne mogu uvijek proživljavati, nego ih moraju glumiti, dok glumci ne moraju znati pjevati.
U ekipi filma “Battleship” ima više muškaraca nego žena. Kakav je osjećaj biti okružena samo muškim društvom? – Nije mi to nimalo čudno. Odrasla sam u Bridgetownu okružena muškarcima: mlađom braćom Rorreyem i Rajadom, rođacima i susjedima. Imala sam samo jednu prijateljicu. Obje smo se morale dokazivati pred dečkima da bi nas prihvatili u društvo. Morale smo raditi sve što i oni: penjati se na palme i brati kokose, preskakivati ograde i bježati od pasa, roniti morske zvijezde i školjke, utrkivati se, ponekad i potući.
Jeste li prije snimanja ikada rukovali oružjem? – Jesam. Kao dvanaestogodišnja učenica škole Combermere upisala sam predvojničku obuku, što nam je bilo ponuđeno za izborni predmet. Išli smo na vojne vježbe i učili rukovati oružjem, a i poslije škole bih ponekad znala otići u streljanu i negativnu energiju osloboditi pucanjem iz pištolja. Tako da imam iskustva s oružjem.
Marijana Marinović
Pročitali ste skraćenu verziju intervjua s Rihannom. U tiskanom izdanju Glorije (br. 900) pročitajte i što je Rihannu privuklo ulozi Core Rikes, smatra li se buntovnicom, je li na snimanju filma osjećala tremu, kako se osjećala kao dio filmske ekipe, da li je kao djevojčica poželjela glumiti u filmovima, koje glazbenike cijeni i koja joj je pjevačica najveći uzor, zašto snima provokativne spotove, kako se nosi s teretom slave… Možete se pretplatiti i na PDF izdanje.
