U najdaljem kutu moje sobe uvijek me srce tiho zazebe, kad u moru čudnih stvari nađem jedan dio tebe… Te riječi pjesme Novih fosila za pjevačicu Sanju Doležal, nažalost, imaju već godinu dana puno dublje značenje. Jer u kutu njezine sobe, na starinskom pisaćem stolu, uz kompjutor i malo cvijeća stoji svijeća i slika njena supruga Nenada Šarića, kojeg više nema. I kad god pogleda prema tom kutu, dotakne prstima njegov vjenčani prsten koji nosi uz svoj i vidi 26 godina provedenih s muškarcem uz kojeg je htjela ostarjeti, osjeti bol koja ne jenjava, hvata se za uspomene jer su one toliko lijepe.
Prošlo je točno godinu dana otkako je Nenad Šarić, bubnjar Novih Fosila, u 65. godini preminuo od posljedica moždanog udara. Bio je to za sve koji su ga poznavali nevjerojatan šok. Nikad bolestan, uvijek vedra duha, sportski tip… No, sve se u trenutku promijenilo i Sanja Doležal ostala je sama s dvoje djece, sinom Lukom i kćeri Leom. Da je bilo drukčije, ovih bi dana proslavili 20. godišnjicu braka i Sanjin 50. rođendan. Ali tako je kako je, i ona uči živjeti bez supruga. Zasad su to mali koraci, no nada se da će svojoj djeci i sebi uspjeti sagraditi novi život.
Kakvi vas osjećaji obuzmu za takvih dana?
– Prvi rođendan bez Neneka, prvi Božić, prva godišnjica… To su za mene strahovito teški dani. Moje prijateljice, koje su, nažalost, također ostale bez muževa, upozoravale su me na njih. Kažu ljudi da proces žalovanja traje godinu dana, da moraju proći sva četiri godišnja doba da bi bilo lakše. I zapravo sam čekala tu godišnjicu, jer sam se nadala da će mi biti lakše. Ali nije.
Kako funkcionirate?
– Najgore pitanje koje mi netko može postaviti je: “Kako ste?”. Bilo je razdoblja u ovih godinu dana kad bih najradije nekoga nokautirala zbog toga. A onda samoj sebi kažem da me to ljudi pitaju jer im je žao što se to desilo ili zato što ne znaju što bi me drugo pitali kad me sretnu. Pa ljubazno odgovorim: “Dobro sam, hvala”. Ali pravi je dogovor – kako koji dan. Ima dana kad funkcioniram normalno, što u mom slučaju znači kao robot. Brinem se o kući, djeci, razmišljam na koji način zaraditi novac i odškolovati djecu, jer bi bio luksuz odustati i prepustiti se tuzi. Nemam izbora. A ima dana kad se slomim. Život koji sam imala više nemam, ništa više neće biti isto i tek moram naučiti živjeti drukčije. Svjesna sam da ću naučiti, ali godina dana nije dovoljna. Još uvijek ne znam ni kud ni zašto. Ipak sam ja sa svojim suprugom provela više od pola života. Teško mi je o svemu pričati i nakon ovog intervjua više neće biti drugih. Svoju intimu mogu samo jednom na taj način podijeliti.
Pročitali ste skraćeni tekst o životu Sanje Doležal nakon smrti supruga. Cijeli intervju potražite u tiskanom izdanju časopisa Gloria (br. 956). Ovdje se možete pretplatiti na PDF izdanje Glorije– u elektronskom obliku možete preuzeti samo jedan broj, no najviše štedite ako se pretplatite na 24 mjeseca.