Na njezinom licu gotovo da nema bora, smije se zvonko poput djevojčice, a jedini vidljivi dokaz njezinih 50 godina – koliko je navršila u kolovozu – jest rodni list. No, osim mladolikim izgledom, zagrebačka glumica Sanja Vejnović plijeni i nevjerojatnom količinom energije koju isijava i koja joj je životno važna jer trenutačno radi na dva velika projekta. U dramskom serijalu Nove TV “Larin izbor” glumi Miju, majku glavne junakinje, a snima i film talijanskog redatelja Sergia Castellitta “Venuto al Mondo”, gdje je glavna zvijezda Penelope Cruz .
Kako ste dobili ulogu u filmu “Venuto al Mondo”? – Kontaktirao me agent koji je radio casting za film i ponudio mi da dođem na audiciju. Uloga nije velika, ali sve scene koje imam su s Penelope Cruz. Ugovor mi zabranjuje da govorim o sadržaju i ulozi, ali mogu reći da glumim Sarajku koju Penelope susreće u dva razdoblja svog života. Riječ je o filmu A produkcije, snimat će se četiri mjeseca, a to je dovoljno da se napravi najbolje moguće. Iako moja uloga nije glavna, imam asistenta i vlastitu prikolicu, te sve privilegije glumaca A produkcije.
Jeste li se na snimanju imali priliku družiti s glavnom glumicom Penelope Cruz? – Samo tijekom naših zajedničkih scena. Stekla sam dojam da je vrlo pristupačna, draga osoba. Za privatna druženja nije bilo vremena.
Kako uspijevate uskladiti obveze, s obzirom na to da istodobno snimate i dramski serijal “Larin izbor”? – Poslovno, jako dobro jer su mi producenti “Larinog izbora” izašli u susret i omogućili slobodne dane za snimanje filma. Privatno, malo teže, jer moram biti i glumica, i mama, i domaćica… Suprug je trenutačno u Turskoj, gdje snima neki njihov dramski serijal, a kad mene nema u Zagrebu, o našoj Marti se brine moja prijateljica Suzana Nikolić i sestra Vlasta. One su joj sada druge mame koje joj kuhaju, pregledavaju zadaće i brinu se o njoj. Svoja ženska prijateljstva, koja su se održala i dulje od 35 godina, smatram velikim uspjehom u životu. Prijateljice – a imam ih četiri, od kojih jednu čak od vrtića – bile su mi najveća podrška u najtežim životnim situacijama. Zato mislim da su ponekad važnije čak i od muževa.
Kristinka Šćavina Pročitali ste skraćenu verziju teksta. Cijeli razgovor sa Sanjom Vejnović pročitajte u tiskanom broju Glorije (br. 881) ili se pretplatite na PDF izdanje