Pjevač iznimnog glasa, rođen prije 61 godinu u Rovinju, nedavno je objavio tri CD-a – dvostruki, Zlatnu kolekciju svojih najvećih hitova te “Moja kancona” – kako bi se odužio vjernoj publici koja ga prati od njegovih prvih festivalskih nastupa na Melodijama Istre i Kvarnera, kad ju je osvojio pjesmom “Kupil sam ti prstenac”, te pred kojom i nakon 45 godina karijere osjeća – tremu
Sjećate li se svog prvog estradnog nastupa? – Bilo je to početkom šezdesetih, na Festivalu mladih Istre u Pazinu, a potom sam dobio angažman na terasi hotela Anita u Vrsaru, gdje sam nastupao s grupom Anelidi. Koja je vaša pjesma posebno draga vašoj supruzi Vinki? – Njezin su izbor romantične pjesme: iz ranijeg razdoblja najviše joj se sviđala pjesma Alfija Kabilja “Obuci najljepšu haljinu“, a s CD-a “Moja kancona” najdraža joj je “Pokora od mornara”.
Cijeli ste život vezani uz Istru: jeste li razmišljali o preseljenju u Zagreb? – Vjerojatno bih kao pjevač više napravio da sam češće boravio u Zagrebu, a manje putovao po svijetu, no sudbina je htjela da su me naši iseljenici vrlo često pozivali.
Koja su vam istarska mjesta najviše prirasla srcu? – Iako sam rođen u Rovinju, na svakom djeliću Istre osjećam se kao doma.
A u kojem istarskom jelu posebno uživate? – Veliki sam gurman, volim sve istarske specijalitete, posebno ako ih priprema moja majka.
O čemu ste kao dječak sanjarili? – O estradi. Pratio sam Sanremo, pamtio pjesme jer se teško dolazilo do festivalskih ploča, a otkad sam dobio prvi poziv na festival MIK ‘68, na kojem sam pjevao pjesmu “More i ljubav” Marija Bogliunija na tekst Paje Kanižaja, više se nisam rastajao od festivala.
Dokad su na estradi o Tonyju Cetinskom govorili kao o vašem sinu, a kad su počeli govoriti o vama kao o Tonyjevom tati? – Do njegovog CD-a “Prah i pepeo“ bio je moj sin, a nakon toga ja sam sve više poznat kao njegov otac.
Kad ćete vas dvojica napokon snimiti duet? – Već dugo je to naša tiha želja, a Tony će odlučiti da li i kad bude htio.
Koje ste savjete dali sinu kad se i on počeo baviti glazbom? – Najvažniji je bio: moraš biti svjestan da je to posao bez kompromisa, moraš se truditi ne imitirati nikoga, biti originalan i prepoznatljiv.
Je li Tony bio poslušno dijete? – Bio je vrlo živ, nestašan i znatiželjan. Želio je otkrivati uvijek više, vjerojatno zato i sebi, pa i drugima, postavlja tako visoko “letvice” u profesionalnom radu.
Koje su bile najdrastičnije pedagoške mjere koje su osjetili vaši sinovi Matteo i Tony? – Žena i ja nikad ih nismo kažnjavali. Razgovarali smo s njima, dokazujući im što je u životu plus, a što minus, i mislim da smo dobro postupali.
Kako vas zove 11-godišnji unuk Christian? – Za njega nisam ni nono, ni djed, već samo – Mirko. Kao i sa svojim sinovima, tako i s njim želim ponajprije biti dobar prijatelj.
Kako provodite vrijeme kad ste zajedno? – Na brodu, gdje ga učim o čarima i ljepotama mora i plovidbe.
Kako često viđate šestomjesečnu unučicu Piju? – Kad god je to moguće, kad Ivana i Tony našu malu princezu, kako je zovemo odmila, dovedu u Rovinj ili kad sam u Zagrebu.
Što joj pjevate? – Zasad ona meni pjeva, jer svaki dan otkriva nove tonove i sve uveseljava svojim šarmantnim vikanjem.
Od koga ste dobili najvredniji dar? – Od pokojne punice Marije koja mi je poklonila ruku svoje kćeri.
Čime i danas iznenadite suprugu Vinku s kojom ste u braku četrdeset godina? – Nije ju nimalo lako iznenaditi jer me nakon 47 zajedničkih godina čita k’o otvorenu knjigu.
Kako se opravdate, ili iskupite, zaboravite li godišnjicu braka ili koji drugi važan datum? – Iskupljivanja nisu potrebna jer me supruga, na vrlo elegantan, i indirektan, način, na vrijeme upozori da dolazi taj dan.
Što smatrate svojim najvećim uspjehom? – To što smo i žena i ja uspjeli sagraditi svaki svoju karijeru, podići djecu koja su također izgradila uspješne karijere, te što smo napokon sretni djed i baka.
A što poželite da se nikad nije dogodilo? – Nema tako ružne ili loše stvari koju bih volio zaboraviti.
Kad biste gostovali u vlastitoj emisiji U eteru zajedno, koju vodite i uređujete na Radio-Rovinju, koje bi bilo prvo pitanje u autointervjuu? – Kako znam sve odgovore na pitanja koja bih si postavio, poželio bih Mirku Cetinskom samo mnogo zdravlja i dodatne energije da završi sve ono što je započeo.
Jagoda Zamoda
