Teatrologinja i dramaturginja, rođena prije 70 godina u Splitu, svoja dugogodišnja iskustva kazališne kritičarke, ravnateljice Teatra &td u Zagrebu i kazališta “Marin Držić” u Dubrovniku te intendantice splitskog i riječkog HNK, kao i detalje iz privatnog života i svoja dva braka, otkrit će u autobiografskoj knjizi “Fališ mi”
Koliko dugo pišete knjigu? – Pišem je, zapravo, cijeli život i trebala bih je završiti do rujna. U knjizi govorim o željama, zabludama, korupciji, o svojim strastima i glupostima…
Zašto ste odlučili napisati svojevrsnu autobiografiju? – Branislav Nušić u svojoj “Autobiografiji” kaže da biografske knjige pišu propali političari, prognani vladari, bivše dvorske dame i članovi akademije nauka, iako se ne vidim među njima.
Koje javne osobe spominjete u njoj? – Filipa Šovagovića, Ninu Violić, Gorana Navojca, Miroslava Krležu, Edu Murtića, Paola Magellija, Vicu Vukova, Arsena Dedića, Josipu Lisac, Severinu, Giorgia Strehlera, Franca Zeffirellija, Josea Curu, Petra Selema te političare poput Mike Tripala, Jacka Langa, Savke Dabčević-Kučar, Ive Sanadera, Silvija Berlusconija i mnoge druge.
Knjigu ste nazvali “Fališ mi”: što vam, ili tko, najviše fali u životu? – Unuk Jakov Gotovac-Borčić, koji ima toliko obaveza da ga rijetko viđam, kći Katja Gotovac-Verdnik, doktorica znanosti koja radi danonoćno, ljubavnik koji putuje po svijetu, istinski teatar koji je rijetka pojava i domovina o kojoj sam sanjala.
Da možete, što biste u svom životu promijenili? – Život nije predstava koja se može odigrati ponovno pa da u njoj možete promijeniti ono što vam se u prethodnoj nije svidjelo. U životu se sve događa samo jedanput, sada i ovdje. Što će mi onda naknadna pamet?!
Što smatrate svojim najvećim uspjehom u kazalištu? – Kontroverznu, polemičku i živu atmosferu koju sam pokretala gdje god bih stigla. I, naravno, da su me ovakvu ludu podnosili i oni na sceni i oni u gledalištu.
Osim Severine, koju biste još estradnu zvijezdu rado “regrutirali” u teatar? – Seve je poseban slučaj – ona je naprosto talentirana glumica. Inače ne volim riječ estrada, a surađivala sam i uživala raditi s Arsenom Dedićem, Lukyjem, TBF-om i Damirom Urbanom, uvijek sam zazivala Gibonnija, no nismo se uspjeli sresti.
Jesu li vas ikad glumci ili redatelji naganjali zbog kazališnih kritika? – Jedna od mojih današnjih dragih i cijenjenih znanica, gospođa Marija Kohn, nekada je pljuckala po skalinama kazališta kad bih kraj nje prolazila, književnica Mirjana Matić Halle ganjala me kišobranom po zagrebačkom Cvjetnom trgu, a “sapuničari” mahom okreću glavu kad me sretnu na ulici. Što vam je najvažnije u životu? – Kad sam to pitanje postavila jednom svom dečku kad smo se upoznali, odgovorio mi je: “Ono nešto skrovito među vašim bedrima”. A kad je on mene to isto upitao, rekla sam mu: “Vi sigurno niste!” Udala sam se za njega šest mjeseci kasnije.
Jeste li kad zažalili zbog svog britkog jezika? – Nisam. Bez njega bi mi bilo dosadno u životu.
Izjavili ste da ste velika trtarošica. Kako se borite s tremom prije premijere? – Ne borim se. Odem na Hitnu pomoć.
Hoćete li isto učiniti i kad vam knjiga izađe iz tiska? – Već mjesec dana prije.
Kakva ste baka Jakovu, Brini i Niji? – Ajme, grozna. Ničemu ih ne učim, samo ludujem i smijem se s njima.
Što trenutno čitate? – Nećete vjerovati – “Hamleta”. To što ga znam napamet, ne mora nužno značiti da znam sve što tamo piše.
Smetaju li vam šale na račun izgovora slova r? – Momčilo Popadić je svojoj ženi, koja nije mogla izgovoriti r, posvetio pjesmu: “Tonka reci cvrčak, Tonka reci more….” Tako meni danas šestogodišnja unuka Brina govori: “Mani, reci rrrr”. Jako me zabavlja kad me prijatelji i neprijatelji imitiraju.
Za sobom imate dva braka, sa skladateljem Perom Gotovcem te slikarom i redateljem Željkom Senečićem: biste li se i treći put udali? – Naravno. I živjela bih u sretnom braku sve do svoje smrti.
Čime vas muškarac može osvojiti? – Razgovorom.
Tko je ljubav vašeg života? – E, pa kad bih vam to otkrila, tko bi kupio moju knjigu?
Jeste li slobodni ili u vezi? – U tajnoj sam ljubavnoj vezi.
Koliko pari naočala imate? – Bezbroj.
Čega se bojite? – Nepotrebnih fizičkih bolova i zato sam za eutanaziju.
Koje osobine prezirete? – Oholost, bahatost i veleuvaženost. Kako biste se opisali u tri riječi? – Zmija, mačka i mišica. I kornjača, jer su one dugovječne.
Marijana Marinović