Koju god pjesmu odabere kao uvodnu za svoj koncert koji će 8. ožujka pod medijskim pokroviteljstvom Glorije održati u zagrebačkoj Areni, jedno je sigurno: s 57-godišnjim Zdravkom Čolićem publika će, po običaju, pjevati od početka do kraja. Iako svaki nastup ovog Sarajlije s beogradskom adresom traje više od tri sata, katkad je i to premalo da se otpjevaju svi njegovi hitovi, poput “Ti si mi u krvi”, “Gori vatra”, “Pjesmo moja”, “Svadbarskim sokakom”, “Glavo luda”… koji su dali pečat gotovo četiri desetljeća dugoj karijeri.
Pogledajte tko ide na ručak sa Zdravkom Čolićem
Uz pjesme koje slušaju i vole čak tri generacije, njegov život obilježile su i žene – ne samo obožavateljice koje su ga pratile u stopu i zasipale ljubavnim porukama već i one koje su imale sreću da s njim ostvare i “bliske susrete”. Status vječnog neženje prekinuo je u 50. godini.
Danas on i supruga Sandra imaju dvije kćerkice: sedmogodišnju Unu i dvoipolgodišnju Laru. Zbog Une, školarke, obitelj ga neće pratiti na zagrebački koncert, gdje će nastupiti uz pratnju benda, gudača i balerina, no zato će Čola, kako ga zovu prijatelji, početkom svibnja svoje cure odvesti u Pariz, gdje ima koncert u Olympiji.
Mnogi vam zavide na neiscrpnoj energiji: kako održavate tu kondiciju? – U posljednje doba se nisam baš pretrgao od treninga – zimi se uvijek malo ulijenim. Malo trčkaram, brzo hodam i plivam. Imam omiljene lokacije za trčanje: u Zagrebu je to podsljemenska zona ili savski nasip, u Ljubljani Golovac, u Sarajevu Trebević, a u Beogradu Košutnjak. Premda sam druželjubiv, kao pravi Blizanac, volim se ponekad izolirati od ljudi.
Vaša najvjernija publika su žene. Je li istina da vam je Goran Bregović rekao: “Čola, pa mi smo počeli svirati da bi nas ribe zapazile”? – Da, glazbenici su uvijek bili omiljeni kod žena. Nije bilo bitno koliko smo sramežljivi i povučeni – na pozornici bismo uvijek bili zapaženi i djevojke su nam prilazile.
Što vam najviše nedostaje iz tih mladenačkih dana? – Prijatelji iz Sarajeva koji su se rasuli po cijelom svijetu. Uvijek se vežem za ljude, nikad za zgrade i predmete. Veseli me što poslije Zagreba odlazim u Australiju gdje ću se susresti s desetak starih prijatelja. Prava se prijateljstva sklapaju do 25. ili 30. godine, sve kasnije se svodi na poslovne susrete i poznanstva.
Kad ste prvi put bili u Zagrebu? – Kao 16-godišnjak, kad sam došao na jugoslavensko juniorsko prvenstvo u atletici. Natjecao sam se u trčanju na 100 metara i skoku udalj. Pamtim taj posjet i po ozljedi: pukla mi je tetiva i ubrzo nakon toga prestao sam se baviti atletikom. Do kraja gimnazije ostao sam vjeran jedino nogometu i klubu Željezničar. Sport su nakon gimnazije zamijenile gitara i pjesma, najprije u grupi Mladi i lijepi, potom u Ambasadorima te u Korni grupi. A kad sam 1972. snimio prvu samostalnu ploču, “Sinoć nisi bila tu”, potpisao sam ugovor za Jugoton i poslovno sve češće dolazio u Zagreb. I otad mu se uvijek rado vraćam.
Je li istina, kao što ste jednom izjavili, da ste imali na tisuće žena, ali da ste bili zaljubljeni samo tri puta? – Istina je. Zabavljao sam se samo s tri žene: četiri godine pro veo sam s Jacom Dulić, balerinom iz plesne grupe Lokice, sedam godina s Elizabetom Vidas, manekenkom iz Rijeke, a sa svojom suprugom Sandrom bio sam u vezi 11 godina. Sve prije toga i između bili su flertovi, neki površni susreti i stras tkoja nije nužno povezana s ljubavlju, iako ponekad i jedna noć provedena s nekim ili dubok pogled ostanu urezani u sjećanje.
Koliko vas je obiteljski život promijenio? – Postao sam odgovorniji, ne živim od danas do sutra, novac ne trošim uludo… No, ostao je optimizam i strast za životom, što želim prenijeti i na svoju djecu.
Marijama Marinović
Pročitali ste skraćenu verziju teksta. Ukoliko želite znati više cijeli tekst pročitajte u Gloriji br. 738 ili se pretplatite na PDF izdanje.