Napisala Jagoda Zamoda Snimio Zlatko Ramničer
Za Ćićariju kažu da je vijenac na glavi ljepotice Istre. Sela u podnožju te visoravni mogu se obići automobilom ili brdskim biciklom, a do planinarskih kuća vode označene staze. Masiv Ćićarije proteže se uzduž 30 kilometara, širok je 15 kilometara, a u dolini između vrhova najveće su istarske šume – Kastavska i Veprinačka. Ime je dobila po Ćićima, stanovnicima romanskog podrijetla, potomcima doseljenika Vlaha koje su Frankopani doveli s Velebita u doba turskih osvajanja. U Žejanama, selu sa 136 žitelja, sačuvao se istrorumunjski jezik – mješavina rumunjskog, talijanskog, francuskog i hrvatskog. Živopisni Žejanski zvončari, čiju je zastavu izradila Ana Turković, poznati su i izvan granica Istre.
Za uspon na 1014 metara visoku Žbevnicu, od željezničke postaje u Buzetu potrebna su tri sata, no trud se isplati: s vrha pokrivenog livadama pruža se pogled na Učku, Gorski kotar, Dolomite, Julijske i Kamniške Alpe. U zaseoku Jelovice blizu slovenske granice, s tek 16 stanovnika, razvijen je lovni turizam. Stoga je u Konobi Lovac koju vodi Draženko Čendak, a u vlasništvu je njegove obitelji od 1902., najviše gostiju, uglavnom Talijana, za vrijeme lova na ptice selice šljuke. Okrijepiti se može domaćim jelima – gulašom od ovčetine s njokima ili fužima, te pečenom janjetinom i ovčetinom, ali i prenoćiti u jednoj od pet soba. Kao što su to činili njihovi preci, karbonari, Draženko Čendak s bratom Aleksandrom proizvodi i drveni ugljen. U susjednim Vodicama, u gostionici Buffet 42, vlasnik Božo Sušanj nudi specijalitete svog domaćinstva – teleću koljenicu, pečene jariće te domaći ovčji sir i skutu. Proizvodi i prirodnu rakiju od borovica (smreke), s čak 53 posto alkohola. Vodice danas imaju samo 25 stanovnika, a nekoć je ondje bila glavna raskrsnica za Pulu, Trst i Rijeku.