Nestvarno lijepo

Bajkoviti božićni blagdani kod Saše Šekoranje: ‘Dobro došli u moj svijet‘

Zagrebački umjetnik govori o blagdanima u svojoj obitelji - kad se kod njih okupljaju prijatelji svih generacija - te otkriva da je najvrednije detalje za svečani postav stola naslijedio od bake i djedova.

Saša Šekoranja (49) čaroliju pretvara u stvarnost - uz nevjerojatne cvjetne aranžmane i maštovitu scenografiju u svakom prostoru koji uređuje. Slikar i stilist cvijeća naprosto uvijek pogodi, a njegov blagdanski izlog u zagrebačkom Dežmanovom prolazu ogledni je primjerak onog kako izgleda san o Božiću. Jednaku pažnju pridaje i uređenju svojeg dnevnog boravka, blagovaonice i stola uz koji se ovih dana okupljaju njegova obitelj i prijatelji. Već godinama kao super trio - Saša, majka Lili i otac Boris - pripremaju bogatu, inspirativnu i slasnu trpezu za goste. Sašin rukopis je prisutan u svakom detalju blagdanske scenografije gdje antikni elementi na svojevrstan način prkose suvremenim, bijelim plohama i namještaju profinjenih linija. Na stolu su cvijeće, svijeće, guščja pašteta, sir, vino... A kroz prozor se pruža pogled na adventsku atmosferu na Zrinjevcu. Sašinom domu posebnu toplinu daje glazbena kulisa - skladbe Johanna Straussa - te razni mirisi. Dopiru iz susjednog stana, ali i iz adventskih kućica svaki put kad Saša otvori prozor ne bi li unutra pustio svjež zrak. Domaćin je u svojoj maniri simpatično nervozan: nikada nije sasvim zadovoljan i pravi je perfekcionist. Aranžman mora imati, kaže, svoju dramaturgiju, logiku i protočnost. Ovogodišnjim večerama dominiraju boje te sklad antiknog i suvremenog dizajna.

image

Kad je cvijeće u pitanju, Saša Šekoranja bira amarilise, anemone ili crvene ruže

SAŠA ŠEKORANJA

"Svake godine pokušavam na božićni stol staviti svježe cvijeće. Nevažno je jesu li to simbolični božićni amarilisi ili anemone koje najavljuju proljeće. Ili jednostavne crvene ruže. One mi se čine najoptimističnijim odabirom. Uz njih redovito ide pokoja lijepa figurica i svečaniji servis, a nikada nemam veliki crnogorični aranžman", govori Saša Šekoranja. Servis za jelo naslijedio je od bake koju je beskrajno volio.

image
SAŠA ŠEKORANJA
image

Sašina majka Lili ove je godine željela bijele kolače ukrašene crvenim detaljem - ribizom

SAŠA ŠEKORANJA

"Baka je taj servis "Maria" koristila cijeli život. Srebrnina je također važna, i ona je naslijeđena od bake. A posebno su mi drage figurice koje su složene po stolu, od jelena do kokota. Tih životinjica ima jako puno jer su moj pradjed i djed, obojica zlatari, bili i kolekcionari takvih sitnica. Ovisno o događaju, izvlačimo životinjice koje ponajbolje odgovaraju konkretnoj situaciji. Budući da je ovaj put na jelovniku foie gras, kokoti, patke i jeleni su nam se činili kao izvrsno društvo uz taj meni", objašnjava domaćin. Svi članovi obitelji Šekoranja uključeni su u realizaciju jelovnika.

image

Lili Šekoranja zadužena je za kreiranje menija

SAŠA ŠEKORANJA

"Majka Lili osmišljava meni, a ove godine je izbor pao na foie gras kao predjelo - s ribizom, putrom i finim francuskim sirevima. Ribiz se pojavljuje na kolačima, a dominira rubin crvena boja", dodaje Saša. Slijede juha, patka pečena u soku od naranče, razne salate, ukiseljeni luk... A okvir cijeloj toj gastronomsko-umjetničkoj bajci je stara francuska tapiserija s lirskim, romantičnim elementima, koja visi na zidu nasuprot stola. Tu su i ukrasne ovce.

image

Oba Sašina djeda bili su zlatari i kolkcionari ukrasnih figura, a one su na određeni način tematski vezane uz jela koja se služe

SAŠA ŠEKORANJA
image

Svijeće i cvijeće važni su detalji na stolu

SAŠA ŠEKORANJA

"Oduvijek volim ovčice velikog francuskog umjetnika Françoisa-Xaviera Lalannea, napravio ih je 1965. za Salon de la Jeune Peinture u Parizu. Kad je došlo do aukcije namještaja slavnog dizajnera Yvesa Sainta Laurenta, a koji ih je svojedobno kupio Lalanneove ovčice, naivno sam pomislio da ću moći kupiti barem jednu. Na kraju ih se sedam prodalo za desetak milijuna eura. Stoga sam morao pronaći njihove kopije, međutim, one me vesele kao da su originali. U stanu su stalno i imaju različite funkcije", na njima sjedimo, držimo noge kad sjedimo u fotelji... A za Božić na njih stavimo poklone - govori Saša Šekoranja.

image

Ove godine posebno mjesto u blagdanskoj dekoraciji imaju i ovčice u prirodnoj veličini

SAŠA ŠEKORANJA

Svijeće na dane ovakvih svečanosti, kaže domaćin, daju posebnu atmosferu, pogotovo one jednog belgijskog brenda koje ne kapaju i izgledaju kao da su zaleđene. Bor, kao centralni element doma u vrijeme blagdana, kod Saše je pun detalja koji slave prošlost i naslijeđe. Tu su ukrasi od papira izrađeni u obliku medvjedića, motivi egzotičnog voća, a sve je staro barem sto godina.

"Kako bi sačuvali ukrase, svake ih godine stavljamo u poseban šuškavi papir. Inače, oni stoje u najvećoj kutiji koju imamo doma, a smještena je u najprostranijem dijelu ormara", prepričava Saša.Njegova majka Lili je kolače ove godine zamislila u "bijeloj varijanti", od puslica do talijanskih torronea i čokolada zamotanih u bijeli šećer. S ribizom djeluju kao nevini vjenčići. Ovogodišnji gosti im dolaze iz Istre, tu su i obiteljski prijatelji, Sašini prijatelji... Ukratko - puna kuća.

image

Saša preferira nepravine borove okićene svjetlucavim lametama

SAŠA ŠEKORANJA
image

Ukrasi za bor u obitelji Šekoranja stari su i više od sto godina, pa se pažljivo čuvaju

SAŠA ŠEKORANJA

Članovi obitelji Šekoranja preferiraju nepravilne, ne sasvim simetrične borove. Takav su odabrali i ove godine, a njegovo je postolje stari rimski ćup. "Filozofija" kićenja bora im je takva da mora postojati prostor između ukrasa, kako bi svaki detalj - poput svjetlucavih lameta - došao do izražaja. Saša je inspiraciju za kićenje pronašao u zagrebačkoj Katedrali, koju redovito krase lamete u božićno vrijeme. Lelujaju, svjetlucaju i stvaraju, kaže Saša, jedan doista poseban "starinski" ugođaj.

image

Florist i umjetnik Saša Šekoranja

SAŠA ŠEKORANJA

Blagdanski šušur u obližnjem parku Zrinjevac pridonosi božićnom ugođaju, a šetnje između obroka i čaša vina gotovo su nužne - i gostima i članovima obitelji Šekoranja. Na Badnjak se svi spremaju i privremeno sele u Istru, tamo kite svoju rustikalnu kuću i ostaju do Nove godine. Saša priželjkuje da 2023. bude zdrava i sretna, a duhovito dodaje da samom sebi želi i neku sliku Henrija Matissea. Glorijinu ekipu ispratio je paralelno razgovarajući s ocem Borisom o njihovoj sljedećoj večeri i izboru pića. Reći ćemo samo da su se na prošloj posluživali punč, crno vino i umjetnikov omiljeni amaro sa sokom od naranče.

Linker
05. ožujak 2024 13:41