Najbolje se osjećam kad sam od glave do pete u crnom: u kožnatim hlačama ili suknji, dolčevitki i kaubojskim čizmama kupljenim preko Asosa, to sam ja, kaže glumica Iskra Jirsak (32), čiji bajkerski stil ove jeseni prati i brzi radni tempo. Može je se, naime, gledati u dvije predstave - u “Nuspojavama” zagrebačkog kazališta Knap te u “Ništa ljubav samo sex” teatra Luda kuća. Za modna promišljanja, stoga, ima vremena samo prije spavanja kad u krevetu iskombinira što će idućeg jutra odjenuti, a zanima je i rad domaćih dizajnera, osobito Ivice Skoke čije revije ne propušta.
NARANČASTO IZNENAĐENJE
Od “zemaljskih” dućana najčešće kupujem u Zari i H&M-u dok digitalne - uglavnom Asos - “obilazim” prije nekih važnijih događaja, poput svadbi. Posljednje što sam kupila online je narančasto karirano odijelo koje sam nosila na prošlotjednoj premijeri “Nuspojava”, a premda je prilično ekstravagantno, uvjerena sam da ću ga nositi i u nekim ležernijim varijantama.
RETRO USPOMENE
U ormaru čuvam hlače svih zamislivih krojeva, što je vrlo korisno jer se stvari vraćaju u modu - primjerice trapezice kakve sam nosila kao tinejdžerica opet su “in”. Imam i puno maminih vesti koje obožavam, dok bakine haljine tek čekaju pravu priliku da ih odjenem. Jedan od omiljenih naslijeđenih predmeta mi je djedov crni šešir iz šezdesetih marke Piccadilly i zimi ga nosim svakodnevno.
EKSTRAVAGANTNI ODABIRI
Premda preferiram crnu, lani sam kupila ružičaste baršunaste čizmice koje, doduše, još nikad nisam obula, a nedavno sam preko interneta naručila i elegantnu žutu haljinu s visokim prorezom, otvorenim leđima i trendovskim, voluminoznim rukavima. Nisam joj još smislila namjenu, ali vjerujem da ću je nositi i danju i noću.
LIK IZ CRTIĆA
Majicu s motivom Mastera Roshija iz crtića Dragon Ball, koju sam dobila na dar od dečka, nosim sa sobom kad glumim u predstavama izvan Zagreba i u njoj spavam. Spontano se dogodilo da je ta majica nešto što moram imati kad nisam kod kuće - i zbog dečka, ali i zbog omiljenog lika iz crtića.
SAT IZ AUTOMATA
Od modnih dodataka obavezan mi je sat uz koji se veže zgodna priča. Naime, na drugoj smo godini faksa gostovali s nekom predstavom u Veneciji i pri povratku u blizini autobusne stanice naišli na jedan od onih automata u koji ubaciš sitan novac i s hvataljkom loviš razne predmete. Ja sam ulovila sat s mehanizmom za navijanje i rastezljivim žutim remenom. Danas je taj remen crveni, kožnati, a sat i dalje nosim. Mislim da su mi to dva najbolje potrošena eura u životu!