Hoćemo li 2024. godinu dočekati bez sjaja na licu? Odgovor nije toliko jednostavan.
Ponedjeljak, 25. rujna 2023., dan je koji su neki svjetski mediji nazvali "dan kada je nestao glamur". Koji god da ste senzacionalistički portal tog dana otvorili, naišli biste na fatalističke naslove koje najavljuju smrt svjetlucavim česticama u svijetu make-upa. "U kozmetici više neće smjeti biti šljokica", zatim "Europska komisija zabranjuje šljokice", ili "Glitter odlazi u povijest", samo su neki od naslova s clickbait portala koji su odlučili prenijeti tu lošu vijest. No, znači li to doista da se šljokice kategorički ukidaju, ili je stvar ipak malo kompliciranija?
Jedna tako milimetarski-sitna čestica, a toliko važna za show business. Kada bismo šljokice izbrisali iz povijesti, izbrisali bismo glamur američkih glumica iz Zlatnog doba Hollywooda i cijeli disko-pokret sedamdesetih. Zamislite samo kako bi izgledali ABBA, Donna Summer, Diana Ross, David Bowie, Cher, Madonna, ili Lady Gaga bez šljokica? Ili, kako bi izgledao nastup Tick Tock naše Albine Grčić na Euroviziji 2021., bez istih? I naposljetku, zapitajte se kako bi izgledao vaš make-up na novogodišnjoj proslavi? Odgovor je: vrlo drugačije, i vrlo dosadno.
"Sama pomisao da preko noći nestane jedan tako važan sastavni dio svake make-up formule, mi je nezamisliva", rekao nam je jedan od najpoznatijih hrvatskih vizažista Saša Joković, "ali mislim da je većina krivo shvatila tu zabranu. Nije da Europska komisija zabranjuje šljokice, već zabranjuje mikroplastiku u šljokicama", kaže nam Joković koji se sjeća kada je Europska komisija počela govoriti o tome još 2018. godine, kada su prvi puta najavili inicijativu. I doista, u priopćenju koji nam je stigao iz Bruxellesa, ako detaljnije pročitate, ne spominje se zabrana šljokica kao takvih, već mikroplastike koja se dodaje šljokicama. S ovom novom mjerom, planira se "spriječiti ispuštanje oko pola milijuna tona mikroplastike godišnje u okoliš", piše u priopćenju Europske komisije.
Virginijus Sinkevičius, povjerenik za okoliš, oceane i ribarstvo pri Europskoj komisiji, izjavio je da se ovom zabranom "pristupa rješavanju velikog problema za okoliš i zdravlje ljudi. Mikroplastika se nalazi u morima, rijekama i na kopnu, kao i u hrani i vodi za piće. Ovo ograničenje odnosi se na vrlo male čestice, ali riječ je o velikom koraku prema smanjenju onečišćenja uzrokovanog ljudskim djelovanjem", izjavio je 32-godišnji političar i borac za zaštitu okoliša rodom iz Litve, objasnivši da se radi o zabrani koja obuhvaća sve čestice sintetičkih polimera (op.a. mikroplastike) koje su manje od pet milimetara, a organske su, netopljive i otporne na biorazgradnju.
Zašto se mikroplastika uopće nalazi u šljokicama?
Da bismo dobili taj nevjerojatan sjaj u formuli našeg sjenila, pudera, laka za nokte, maskare ili tuša, postoji nekoliko sastojaka od kojih se šljokice mogu proizvesti (o tome ćemo kasnije), no najčešća je opcija s mikroplastikom. Procjenjuje se da se mikroplastika (do sada) nalazila u čak 30% formula make-upa sa šljokicama, što znači da je skoro svaki treći proizvod za šminkanje sa svjetlucavim efektom sadržavao upravo materijal koji je najštetniji za okoliš. Razlog? "Because it‘s cheaper", kako je rekao nuklearni fizičar Valerij Legasov, lik iz HBO serijala "Černobil", što će razumjeti oni koji su ga gledali. Mikroplastika je, naime, najjeftiniji način da dobijete svjetlucavi disko-efekt u make-upu.
Zašto je mikroplastika problem?
Kad dospije u okoliš, mikroplastika se ne razgrađuje i ne može se ukloniti. Potrebno je nekoliko stoljeća da bi se mikroplastika u potpunosti razgradila. Tisuće komadića sitnih šljokica koje (jednokratno) koristimo za šminkanje na kraju ulaze u vodu i tlo, i završe u morima, slatkim vodama i kopnenim ekosustavima, kao i u našoj hrani i pitkoj vodi. Naš cijeli ekosustav i prehrambeni lanac zapravo je konstantno kontaminiran mikroplastikom, a u laboratorijskim ispitivanjima, izloženost mikroplastici povezana je s nizom negativnih eko-toksičnih i fizičkih učinaka na žive organizme. Jedna studija iz 2022. je čak pokazala da se mikroplastika može pronaći i u kiši.
Postoji li zamjena za šljokice na bazi mikroplastike?
Postoje četiri. Prva opcija je modificirana celuloza koja, iako se dobiva iz crnogoričnog, bjelogoričnog drveta ili pamuka, lana ili npr. konoplje, nije biorazgradiva opcija, kako pokazuje studija koju je sprovelo sveučilište Anglia Ruskin iz Cambridgea. Osim toga, da bi se postigao svjetlucavi efekt, celulozu je potrebno premazati pigmentom koji je gotovo uvijek pomiješan sa slojem aluminija ili plastičnog polimera, koji također nisu biorazgradivi.
Druga opcija je tinjac, mineral kristalne strukture poznatiji kao "mica" na engleskom, koji po istom istraživanju također može naštetiti mikroalgama algama i drugim morskim biljkama. No, s tinjcem postoji još jedan problem. Tinjac je naziv skupine različitih minerala, tzv. silikata koji se koriste u elektroničkoj, kozmetičkoj i automobilskoj industriji te ih se može pronaći u velikom broju proizvoda, od lakova za nokte do pudera za lice, a najveći njezini rudnici nalaze se u zemljama trećeg svijeta, među kojima su Madagaskar, Indija, Kina, Šri Lanka, Pakistan i Brazil, zemlje u kojima Ujedinjeni narodi već desetljećima bilježe kršenja prava djece, upravo u rudarenju tinjca. S tinjcem, dakle, imamo i etički problem kršenja ljudskih prava, ne samo ekološki.
Baš zbog toga, tvrtke kao što su L‘Oréal i Coty su 2022. godine osnovali inicijativu "Responsible Mica Initiative" za iskorjenjivanje dječjeg rada u rudnicima tinjca (L‘Oréalovi brendovi uključuju L‘Oréal Paris, Maybelline New York, Lancôme, Giorgio Armani, Yves Saint Laurent Beauty, Essie, NYX Professional Makeup, IT Cosmetics, Urban Decay, i Valentino, a Cotyjevi brendovi su CoverGirl, Gucci, Sally Hansen, i Rimmel London).
Četvrta opcija je smrvljeno staklo, točnije borosilikatno staklo koje se najčešće koristi za proizvodnju žarulja, koje se mora dakako detaljno usitniti, obraditi i oblikovati kako bi bilo sigurno za korištenje, no za ovu opcije ne postoje nikakva istraživanja koliko su štetne ili ne za ekologiju.
Kako brendovi reagiraju?
Fondacija Plastic Soup iz Nizozemske, neprofitna organizacija koja se bavi borbom protiv mikroplastike od 2012. godine kada je osnovana, prošle je godine napravila veliko istraživanje u kojoj je analizirala prisustvo mikroplastike u kozmetici, s fokusom na najpopularnije kozmetičke brendove kao što su L’Oréal Paris, Elsève, Garnier, Nivea, Gillette, Oral-B, Head & Shoulders, Dove, Rexona, i Axe. Plastic Soup je tako analizirao čak 7.704 proizvoda, i pronašao da se u 9 od 10 proizvoda (što je 87%) nalazi neka vrsta mikroplastike, što će dakako s novim zakonom koji postupno stupa na snagu od 17.10.2023. biti zabranjeno.
Logično je da kraj ovog teksta ipak završi holivudskim happy-endom, ali u ovom trenutku, problem šljokica je čini se veći nego što smo mislili. Jedini logičan zaključak je jednostavno da sve što koristimo jednokratno na kraju nije dobro za okoliš, bilo da su to jednokratne plastične slamke, ili jednokratne šljokice s česticama mikroplastike.
Ipak, postoji svjetlo na kraju tunela, jer veliki brendovi već su počeli ukidati mikroplastiku, i raditi na drugim biorazgradivim opcijama. Estée Lauder Companies, kompanija koja je vlasnik make-up brendova kao što su MAC i Bobbi Brown, prošle godine je objavio početak napuštanja formulacija s mikroplastikom, i razvoj novih alternativa. Rezultat? MAC Pigment, neke od najpopularnijih šljokica koje obožavaju svjetski vizažisti, sada ne sadrže mikroplastiku. Potom, Cosnova, tvrtka koja proizvodi Essence i Catrice, objavila je još u ožujku 2023. da niti jedan njihov proizvod odsada više neće sadržavati mikroplastiku, dok je Lush to napravio još 2018., a u isto vrijeme se na make-up sceni pojavljuju i novi igrači koji nude biorazgradive formule, kao što su EcoStardust, EcoSparkles, Bioglitter i mnogi drugi.