Modni div Zara ove sezone lansira dvije kolekcije parfema koje zapinju za oko (i nos) iz točno tri razloga. Jedan je to što izgledaju obećavajuće i mirišu solidno. Drugi je razlog to što ih potpisuju Olivia Giacobetti i Alberto Morillas, neki od najvećih “nosova” današnjice. Treći je razlog presedan za svijet luksuznih i niche parfema. Čitajte dalje, sve ću objasniti.
Nova kolekcija “A Perfume by Olivia Giacobetti” na hrvatskoj se Zari mogu kupiti samo kao discovery set i uključuje četiri kreacije: Livre Blanc od 100 mililitara i Vapeur Blanche, Popeline Blanche i Blanc Ensoleillé, 3 mini-parfema, svaki od po 25 mililitara. Olivia Giacobetti, kreatorica parfema poznata po svom pročišćenom minimalističkom pristupu parfemima, autorica je niche-bestsellera za Diptyque, L’Artisan Parfumeur, Éditions de Parfums Frédéric Malle i Hermès. Do sada je kreirala hitove kao što su Philosykos za Diptyque, možda najpoznatiji parfem s notom smokve kojeg od 1996. kad je lansiran još nitko nije uspio nadmašiti, zatim Hôtel Costes, miris koji se prvo koristio kao mirisna svijeća za interijer luksuznog hotela u Parizu (u kojem su odsjedali svi od Kim Kardashian preko Johnnyja Deppa do Beyoncé,) da bi kasnije bio pretočen u bočicu, te Hiris za Hermès, parfem koji mnogi ljubitelji parfema zovu “najboljim irisom na svijetu”. Tu je i remek-djelo Passage d’Enfer za L’Artisan Parfumeur, ali nemamo sada vremena. Olivia je među niche publikom možda najpoznatija kao osnivačica niche-brenda IUNX, koji je nedavno tragično diskontinuiran, pa se njegovi ostaci mogu sada pronaći jedino na Ebayu, ako imate sreće.
Redom, Zarini parfemi iz kolekcije Giacobetti mirišu pročišćeno i minimalistički, kao što se i od nje očekuje: Vapeur Blanche (“bijela para”) miriše na čiste note mošusa s drvenastim notama cedra, Popeline Blanche na mošus s puno citrusa, Blanc Ensoleillé na mošus, kokos i bergamot, dok parfem Livre Blanc miriše na IUNX Eau Blanche, jedan od bestsellera Olivijinog brenda IUNX. I tu dolazimo do važnog momenta koji se do sada nije desio u svijetu luksuznih i niche parfema: jesu li kreatori parfema koji su do sada potpisivali parfeme luksuznih kuća sada počeli raditi isto što su Mugler, Lagerfeld, Versace, ili Moschino napravili za H&M? Surađivati s brendovima koji su ih do sada kopirali?
Odgovor je da. Zara je poznata kao mjesto gdje možete pronaći modne trendove trenutka po cijenama 10-20-30 puta manjim od onih dizajnerskih. Doslovno-nedoslovno, diskretno-nediskretno, direktno-indirektno, svaki posjet Zari je kao da ulazite u nekakav showroom-presjek trendova sezone. Ne skroz doslovno, ali katkad i doslovno, s vaše lijeve strane imate kolekciju haljina bezobrazno nadahnutu posljednjom Chloé revijom, u sredini je kolekcija “casual” aproksimativnih “athleisure” kopija Vetementsa i Fear Of God, desno je odjel “Dolce & Gabbane u pola cijene”, a sve je isprepleteno modnim dodacima koji vise odsvuda: Bottega Veneta torbice, ali ne od kože već od poliuretanskog vlakna, Chanel s plastičnim, a ne metalnim lancem, indirektna kopija nove Ferragamo “cross-body” torbice… Shvaćate što želim reći.
Argument: svi znamo koji modni kreator dizajnira za Chanel (Virginie Viard), Gucci (Sabato De Sarno) ili Burberry (Daniel Lee). Kad je Zara u pitanju, ne znamo, i to nije slučajnost.
Kad su u pitanju parfemi, priče o kopijama stare su koliko i povijest parfema. Kako se formula parfema ne može registrirati kao intelektualno vlasništvo, jedino logotip i ime, mnogi kreatori parfema bili su žrtve industrije copy-paste. Poznata je anegdota kreatora parfema Pierrea Bourdona čiji je Davidoff Cool Water devedesetih bio najkopiraniji parfem na svijetu, toliko da je isfrustrirani Bourdon odlučio u svaki svoj budući parfem koji će kreirati staviti jednu vrlo skupu esenciju bez koje će se formula parfema doslovno raspasti, tako da se jeftinija kopija ne može napraviti tako lako.
Svi znaju da Red Zara Temptation miriše (skoro) isto kao Maison Francis Kurkdjian Baccarat Rouge 540 (prvi košta 24,95€ za 80 mililitara EdP, a drugi 235€ za 70 mililitara EdP). No, ono što ne zna nitko je tko je autor Red Zara Temptationa. Logično, jer kreator koji ga je napravio zasigurno ne želi postati poznat kao “onaj koji je za Zaru kopirao Baccarat Rouge 540”. Isto kao što nijedan dizajner ne želi biti poznat kao “onaj koji kopira Bottegu”.
Autor druge kolekcije, Alberto Morillas, samo zbog dva parfema zaslužuje ovacije: on je autor mainstream-bestsellera Calvin Klein CK One i Armanijevog Acqua di Giò Pour Homme (čuje se pljesak u pozadini), no Morillas potpisuje i niche hitove kao što su drvenasto-kožnati Dark Lord za Kilian, opojno gurmanski Vanille 44 za Le Labo, te fatalno začinski Opus VII Reckless Leather za Amouage. Olivier je u parfemskom svijetu poznat po “teškaškom” stilu parfema koji se “čuju” nadaleko, i kao osnivač svog uspješnog niche-brenda Mizensir.
On je pak sa Zarom surađivao i ranije, na kolekciji “A Journey with Alberto Morillas” 2021., a nova kolekcija koju potpisuje bazira se na različitim verzijama parfema s notom drveta agar, popularno zvanu “oud”. Tako Virtuous Oud miriše na note koja podsjeća na svježinu oceana, Memorable Oud na osvježavajuće začinske note, Blooming Oud na začinske i note koje podsjećaju na miris kože, te Virtuous Oud koji (pomalo) podsjeća na Kilianov Dark Lord. I pogodili ste, Virtuous Oud i Dark Lord potpisuje upravo Morillas.
Zanimljivo, niti jedan od Zarinih parfema zapravo ne miriše na “oud” jer, podsjetimo se, ovdje se radi o esenciji koja se dobiva tako da se plemenito drvo agar u kontroliranim uvjetima namjerno izlaže gljivici Phialaphora Parasitica, zbog koje drvo agara (u samoobrani od parazita) ispušta mirisnu smolu koja prožima drvo, iz čega nastaje sirovina iz koje se dobiva “oud”. Da bi se dobila najviša kvaliteta ouda, drvo agar mora ostati zaraženo parazitom barem dvije godine. Zbog ove dugotrajne procedure, esencija ouda može koštati do 3.000 € za jedan jedini gram.
Inditex, tvrtka-vlasnica Zare, je 2022. godine zabilježio bruto profit od 18.6 milijarde €, što znači da nema govora o tome da će Zari itko uspjeti stati na kraj kada su kopije u pitanju. Kada su Olivia Giacobetti i Alberto Morillas u pitanju, možda se radi o metodi “ako ih ne možeš pobijediti, pridruži im se”, a uostalom, u ovom konkretnom primjeru Giacobetti i Morillas nisu kopirali nikoga - osim sebe.