Petra Cicvarić/Instagram
Trudnički dnevnik Petre Cicvarić

Trudna domaća glumica već je očajna: 'Razbijam po kući, zaboravljam i govorim gluposti'

U drugom trudničkom dnevniku, 33-godišnja kazališna i televizijska glumica Petra Cicvarić samo za Gloria.hr opisuje s kakvim se smušenostima susreću trudnice, zašto ju je kćerkica počela zvati 'Smotanica' i 'Ljutica' i u kakve se tragikomične situacije dovodi zbog zaboravnosti.

Za trudnice se kaže da su u "blaženom stanju". Ne znam tko je skrojio taj naziv, ali taj sigurno nije bio u društvu trudnih žena. Trudnice su blažene samo na fotografijama. To što prolazimo većinu vremena ne može se opisati tim pojmom koji označava nešto uzvišeno. Nije bez veze da me moja kćerkica u ovoj trudnoći počela zvati "Smotanica" i "Ljutica". Puno nas bolje opisuje pojam "drugo stanje", koji nježno objašnjava da trudnice nisu baš pri sebi.

Trenutno imam dva mozga u sebi, a nikad se nisam osjećala smotanije i bedastije.
 

(Zapravo jesam, prije tri i pol godine, kad sam prvi put bila trudna!)

 

Kako to zapravo izgleda

Neki dan sam skidala lak s noktiju gotovo deset minuta i čudila se zašto ne silazi. Uporno sam vaticom prelazila preko noktiju misleći je li moguće da je aceton već ishlapio, ili da je lak toliko čvrst, kad sam krajičkom oka skužila da mi je otvorena bočica micelarne vode za skidanje šminke, a ne aceton. Sva sreća pa nisam obrnula i acetonom skidala šminku. To ne bi dobro završilo.

Privatni album
Petra Cicvarić s kćerkicom


Ah taj trudnički mozak

Nekoliko dana prije, nakon što sam pokupila svježe oprano rublje i rasporedila ga po našim ormarima, otišla sam se otuširati i sa sobom, naravno, ponijela gaćice i pidžamu. Nakon toplog tuša, kad sam se obrisala, namazala kremom i stala se oblačiti, gotovo sam proplakala jer nisam stala u gaće. Već mi je list noge zapeo i gaćice nikako nisam uspjela prebaciti preko koljena, ma koliko god se trudila. Pa je li moguće da sam se toliko udebljala, pitala sam se u šoku. Nakon koju minutu shvatila sam da oblačim gaće svoje kćeri. Ne pitajte kako, to je jednostavno trudnički mozak.

Ženi u pekari sam rekla da želim svježi krumpir, umjesto kruh.
 

I da, zaista postoji taj termin "trudnički mozak". Problem je samo što se on zadrži dosta dugo i nakon trudnoće, ali o tome ćemo drugi put. Što nam se događa? Osim što smo jako zaboravne i izrazito smotane, miješamo riječi. Tako sam svom djetetu rekla "Hajde otvori nogu", umjesto podigni nogu dok sam ju obuvala, na što je ona zastala i samo me gledala u čudu. Ženi u pekari sam rekla da želim svježi krumpir, umjesto kruh. Ona se slatko nasmijala i utješno mi rekla: "Sve je u redu, imam ih troje. Djece, ne krumpira."


A onda i zaboravnost...

Nemojte se čuditi ako trudnica uđe u prostoriju i odjednom zadobije onaj tupi zašto-sam-ja-ovdje pogled. Upravo se to i pita. Prestala sam brojati koliko puta mi se to dogodilo. (Zaboravila sam, haha!) Zadnje što pamtim bila je sljedeća situacija: u kuhinji sam vadila tanjure iz perilice i, tako smotana kako sam postala, jedan mi je samo izletio iz ruke. Razbio se u stotinjak komadića.

"Bit će muško", reklo bi se, ali toliko sam čaša i tanjura razbila u prvoj trudnoći, a rodila sam curicu, tako da smo to prestali govoriti. Otišla sam u hodnik, do ormarića gdje nam inače obitava usisivač. Do trenutka kad sam ga uključila u struju, potpuno sam zaboravila zašto sam uopće išla po njega! Počela sam usisavati prvu prostoriju koju sam vidjela, a to je bila kupaonica. Nekoliko trenutaka poslije, došao je moj dragi u kupaonicu i samo me gledao u čudu.

"Tanjur si razbila u kuhinji, a ne u kupaonici", rekao je.

"Tanjur, da!", viknula sam lagano se udarivši dlanom po čelu. "A zato sam išla po usisivač!" Ne moram opisivati njegov izraz lica, vjerojatno vam je jasno.

Joanna Paciorek

Spasit će vam život

 

Ako ste nedavno zatrudnjeli, moj savjet vam je da brzo izradite ključ svog stana/kuće u nekoliko primjeraka. Najbolje bi bilo da vam je jedan uvijek u torbi, jedan dajte susjedu (ako mu vjerujete), jedan mami (ako živite u istom gradu) ili bliskim prijateljima. (I zapišite kome ste ga dali.) Pogotovo ako imate protuprovalna vrata, kao ja, koja se automatski zaključaju kada ih zatvorite iz vana. Ne želim vam ni reći koliko sam puta stajala pred vratima kopajući po torbi, tražeći odgovarajući ključ, da bih se na kraju sjetila kako ga uopće nisam ponijela sa sobom. Najgore je bilo kad smo se moja curica i ja vraćale iz vana, u osam sati navečer, već lagao promrzle od hladnoće i umorne od toga što smo skoro cijeli dan vani. Stigle smo pred zgradu, a ja iz džepa izvadim ključ - krivi. Iskreno, uopće ne znam što otključava taj ključ, jedino znam da ne otključava vrata moga stana niti zgrade. Kopala sam po svojoj torbi koja se u tom trenutku činila kao da nema dna i iz koje sam vadila sve samo ne ono što sam tražila (ali sam našla čokoladicu koju sam skroz zaboravila da imam u torbi), dok je moja malena stajala pored mene i teatralno se hvatala za glavu. Mislim da je upravo tad nastao nadimak "Mama, smotanica jedna".

Dragi je te večeri bio na gostovanju s predstavom i znala sam da se neće vratiti prije 11 sati navečer. Pogledala sam njezin crveni nosić i skoro prasnula u plač, kad sam se sjetila da postoji jedna osoba koja me može spasiti. Moj Joker zovi koji mooožda još uvijek ima ključ našeg stana. I imao je! To je osoba velikog srca, koja je, usred utakmice Hrvatska - Norveška, usred drugih produžetaka, sjela u auto i spasila mene i moju curicu.

Crtica za pamćenje

Na redovnom pregledu prošli mjesec, moj me doktor pitao kako se osjećam.

"Osim što sve zaboravljam doktore, dobro." On se nasmijao i rekao kako je to normalno.

"E da, da ne zaboravim, trebaju mi doznake za bolovanje, doktore." "Naravno", rekao je i odmah na svom kompjutoru ispisao datume. Što mislite, bez čega sam otišla iz ordinacije toga dana? Kad sam već parkirala auto pred zgradom, zazvonio mi je mobitel. "Zaboravili ste doznake", kroz simpatični smijeh poručio mi je doktor.

Privatni album

Tako je kako je

Idući put kad vidite trudnicu kako baulja trgovinom gledajući proizvode s izrazom lica "Po što sam ja ono došla?", nemojte ju kriviti, stvarno je zaboravila po što je došla, možda je čak zaboravila i u kojoj se trgovini upravo nalazi. Kad vas trudna žena nazove i u pola razgovora zaboravi što vam je htjela reći, nemojte joj se smijati (barem ne predugo). Kad pronađete ključeve od auta u hladnjaku, nemojte se ljutiti na nju. A ako u perilicu za suđe stavi tabletu za pranje rublja (da, i to se dogodilo!!!), nemojte joj se rugati nego recite kako je to baš dobra ideja. A ako vam za doručak pripremi neskuhanu rižu sa suhim grožđicama umjesto zobenih pahuljica, onda joj lijepo ponudite sat vremena odmora, šalicu toplog čaja i dekicu, možda joj baš to treba.

Puno se toga događa u tijelu jedne trudne žene.

Negdje sam pročitala - što je žena u trudnoći gluplja, to će pametnije biti dijete.
 

Negdje sam pročitala - što je žena u trudnoći gluplja, to će pametnije biti dijete. (Sad si sigurno mislite kako će vaš sin biti novi Steve Jobs, a kćerka imati izravan upis u Mensu.) Kad idući put na ulici sretnete svoju prijateljicu/poznanicu koja je u "blaženom stanju", a ona prođe pored vas kao pored duha, nemojte zamjeriti jer nije da ne želi pozdraviti, nije da se pravi važna, samo je - u drugom stanju. Kako je lijepo rekao sin jedne prijateljice - trudnim ženama mozak je na OFF posto.

Prvi nastavak Petrinog dnevnika možete pročitati ovdje.
 

Linker
20. studeni 2020 15:40