Početkom siječnja bit će točno deset godina kako su Splićanke Lada Štefek (56) i Lana Iljadica (54) organizirale prvu humanitarnu večeru za svoje sugrađane bez doma i tako pokrenule jedan od najvećih lanaca dobrote u gradu podno Marjana. Zahvaljujući njima gotovo da nije bilo tjedna u kojem splitske beskućnike nije svaki dan čekao topli obrok, a projekt se odavno iz Splita preselio i u druge krajeve Dalmacije - od Metkovića i Zadra do otoka Visa.
- Za ovo su najzaslužniji volonteri koji kuhaju te večere. Nismo očekivale da ćemo dočekati desetu obljetnicu, ne zato što nema toliko dobrih duša, već stoga što je riječ o projektu koji traje 365 dana u godini. Velik broj naših “kuhara” redoviti su nam suradnici, no riječ je i o tisućama drugih ljudi - ponosna je Lana.
- Svi volonteri kuhaju kod sebe jer jedino splitsko prihvatilište u Gundulićevoj ulici, o kojem inače skrbi udruga MoST, nema vlastitu kuhinju. Prvu večeru tog 2. siječnja 2011., organizirali su članovi Torcide koji pripremaju gozbu i za deseti rođendan naše inicijative - ističe Lada i dodaje da među dobročiniteljima ima i mnogo poznatih osoba, osobito političara i sportaša.
Kad se male ruke slože
Kad zatreba, obje se znaju primiti kuhače, a od prvog dana imaju veliku podršku najbližih. Ladi pomažu suprug Ratko te sinovi Alen i Goran, a iskazao se i njezin brat, poznati SDP-ovac Ranko Ostojić. Lana pak uvijek može računati na žene u svojoj obitelji i brojne prijatelje.
- Nitko nas nikada nije odbio, a bilo je takvih gozbi da ih se ne bi postidio ni britanski kraljevski dvor. Jednom je večeru priredio cijeli školski razred. Svaka je obitelj donijela po jedno jelo - od salate, riže, mesa u toću, juhe, kolača, pića... Na tim večerama bude svakakvih delicija, poput pašticade s njokima - smije se Lana, sretna što su ona i Lada za svoj projekt uspjele senzibilizirati i ljude koji iz nekog razloga ne mogu kuhati.
- Tomu su se osobito razveselile žene koje su, doduše, u manjini. Kad smo tek pokrenule ovaj projekt, u prihvatilištu je bilo dvadesetak beskućnika, no sada ih je, nažalost, gotovo dvostruko više. Svatko od njih ima neku tužnu priču, a što god bio razlog njihovoj sudbini, nitko nije želio završiti na ulici. Osobno smo najsretnije kad neki beskućnik stane na noge i vrati se u normalan život, čemu smo u ovih deset godina svjedočile - govori Lana Iljadica, koja je prva došla na ideju o humanitarnoj kuhinji za beskućnike.
Po zanimanju je turistički vodič, a godinama je radila i živjela u Španjolskoj gdje je sudjelovala u dobrovoljnim akcijama u povodu Svjetskog dana beskućnika.
Posebno osjetljiva na samohrane majke
I višoj fizioterapeutkinji Ladi Štefek ovo nije prva humana misija. Od malih je nogu aktivna u izviđačima kojima je jedan od zadataka pomaganje potrebitima, a posebno je osjetljiva na samohrane majke te je i nedavno skupljala novac za jednu takvu obitelj iz Splita.
- Ljudi nam se javljaju putem Facebooka ili na mobitel. Naša inicijativa pravi je primjer da za dobra djela ne treba puno, samo volje i malo slobodnog vremena - nastavlja Lada Štefek, ističući da splitski beskućnici mogu i iduće godine računati na tople večere jer već imaju veliki broj prijavljenih volontera. A unatoč koroni, ona i Lana zadovoljne su i 2020.
- Večere se nisu kuhale samo tijekom karantene. Tih nekoliko tjedana beskućnike je hranila splitska udruga osoba s invaliditetom DES. U proteklih deset godina rijetko se dogodilo da nis mo uspjele organizirati večeru, a nijednom u pitanju nije bila dobra želja ljudi, nego viša sila. Primjerice, prije nekoliko godina večera nam je trebala doći s jednog otoka, no trajekti nisu mogli isploviti zbog nevremena - kaže Lada Štefek, napominjući da im je vrijeme oko blagdana uvijek najuzbudljivije pa tako ovih dana ne mogu udovoljiti svima koji za Božić žele razveseliti svoje najsiromašnije sugrađane.