Nikad nisam uzimala punu dobit iz tvrtke, tako da sada imamo neku zalihu.
 Matej Dokić
Dobar primjer iz Zagorja

Dok neki radnicima daju otkaze ili režu plaće, poznata poduzetnica svoje se odrekla

Iako se proizvodnja njezinih madraca, jastuka i kreveta prepolovila, a poslovi u ugostiteljstvu i hotelijerstvu stali, varaždinska poduzetnica Bernarda Cecelja ne zdvaja te za magazin Gloria otkriva kako je organizirala poslovanje da spasi svih 250 radnih mjesta u svojim dvjema tvrtkama.

Apel na solidarnost između poslodavaca i zaposlenika tijekom krize izazvane koronavirusom svaki hrvatski poduzetnik tumači na svoj način. Dok mnogi radnicima dijele otkaze ili režu plaće, renomirana zagorska poduzetnica Bernarda Cecelja (68), vlasnica dviju tvrtki s oko 250 zaposlenih, prvo se odrekla svoje plaće, što su učinili i članovi uprave njezinih poduzeća. Iako je kolaps komercijalnih aktivnosti teško osakatio i njezino poslovanje, gospođa Cecelja bori se kao lavica da sačuva svako radno mjesto i da njezini djelatnici krizu ne osjete na svojim primanjima.

U međimurskom selu Pušćine već 22 godine se u njezinoj tvrtki Bernarda proizvode kreveti, madraci i jastuci, a kroz tvrtku Bernarda Nova u Varaždinskim Toplicama ozbiljno je zagazila u hotelijerstvo i ugostiteljstvo.

Premda je ugostiteljska djelatnost potpuno zamrla, 46 radnika tvrtke Bernarda Nova nije završilo na cesti, nego na godišnjem odmoru te su i dalje na platnoj listi: zakonom propisan minimalac subvencionira im država, a ostatak do pune plaće vlasnica im podmiruje iz vlastitih rezervi.

- Prije smo dobro radili, ja nikad nisam uzimala punu dobit iz tvrtke za vlastite potrebe, ulagala sam, štedjela, nismo se razbacivali, tako da sad imamo neku zalihu - tumači gospođa Cecelja za Gloria magazin.

Svi radnici primaju punu plaću

Tvrtka Bernarda s dvjestotinjak zaposlenih još radi, ali je proizvodnja prepolovljena i morali su zatvoriti svoje prodajne salone u inozemstvu. Izvozili su 70 posto svega što proizvedu, najviše u hotele diljem Europe, pa sada nemaju gdje plasirati robu jer su hoteli zaključani i neizvjesno je kad će opet proraditi.

Bernarda Cecelja 
Varazdin 
Fotograf Matej Dokic 221215
Matej Dokić
U pogonima u Nedelišću radi se u dvije smjene.

Dio radnika iz tvornice u Nedelišću trenutačno je na godišnjem, a drugi rade u dvije smjene kako bi se osigurao što veći razmak između djelatnika i spriječila moguća zaraza. Svi bez razlike i dalje primaju punu plaću; vlasnica jedino žali što im ove godine prvi put nije mogla isplatiti uskrsnicu.

- Pretačem iz jednog džepa u drugi, sada je najbitnije da preživimo, a nadam se da ću uskrsnicu isplatiti do kraja godine. Budemo li ove godine poslovali s nulom, ja ću biti zadovoljna. Želim zadržati sva radna mjesta jer ovo će kad-tad prestati, opet će svi trebati radnike, a gdje ćemo ih onda naći? Zato činimo sve što je u našoj mogućnosti da bismo zadržali ljude. Svi znaju da ću prvo od sebe oduzeti samo da moji ljudi dobivaju ono što su zaradili. Mislim da će to znati cijeniti kad budu došla bolja vremena. Ne očekujem od njih ništa posebno osim lojalnosti i nadam se da će biti tako - objašnjava Bernarda, koja se o svojim radnicima vodila računa i prije nego što je udarila kriza.

Nitko kod nje nikad nije bio na minimalcu, plaća nikad nije kasnila, svi su redovito dobivali uskrsnice, božićnice i darove za djecu, a jednom godišnje sve je zaposlenike vodila na kolektivni izlet nekamo u zemlji ili inozemstvu. Lani u listopadu počastila ih je izletom u Prag.

Bernarda Cecelja 
Varazdin 
Fotograf Matej Dokic 221215
Matej Dokić
Bernarda želi zadržati radna mjesta jer će kriza kad tad prestati i opet će svi trebati radnike.

Voli Bernarda Cecelja putovati i za svoj račun: redovito je sa suprugom išla na krstarenja kruzerom, a ove godine planirala je posjetiti Kubu, no nije to jedini plan koji joj je osujetila korona.

Tek što joj je iz Italije stigao novi kompjutorizirani stroj za krojenje, vrijedan 120.000 eura, u Lombardiji je izbila epidemija.
 

Zbog toga je morala otkazati dolazak tehničara koji je tu skupocjenu tehnologiju trebao pustiti u pogon.

Ne mora sve stati zbog krize

U svojim rodnim Varaždinskim Toplicama počela je graditi hotel s četiri zvjezdice, investiciju vrijednu više od 40 milijuna kuna, nadala se da će ga ove godine svečano otvoriti, ali i taj joj je plan pao u vodu. Unatoč svim tim poslovnim šokovima, poduzetnica Cecelja ne zdvaja.

- Čujte, i ova kriza će proći, ne znači da zbog nje mora sve stati. Ja moram ići u firmu, potpisivati naloge, život mora ići dalje. Hvala Bogu, svi moji radnici su zdravi, sami šivamo maske, sve dezinficiramo, zatvorili smo sve što se moralo zatvoriti, poduzeli smo sve propisane mjere, ali moramo razmišljati i o budućnosti. Kak naši Zagorci vele: nigdar ni bilo da nekak ni bilo.


ČITAJTE I:

Ministar Marić kakvog niste znali: 'Cijeli život živim sa ženama, ali ih još uvijek ne razumijem'

Psihijatar Veljko Đorđević objašnjava što nam čini strah, ostavlja li posljedice i kako izbjeći depresiju

Ivica Blažičko otkrio je po čemu je tipičan Zagorec, vode li ga razum ili emocije te na što najviše troši

Žena na čelu Jimmy Chooa: 'Prioritet mi je sačuvati sebe i obitelj, pa makar i s lošom frizurom'

Linker
21. studeni 2020 12:22