Što vas je snašlo da dođete u Zagreb s predstavom o bankarici?
Ljubav prema kazalištu i smijehu. Zagrebačka publika to cijeni i zna nagraditi.
Možete li zamisliti da radite bankarski posao od 9 do 17?
Sve teže i teže, ali nikad se ne zna.
Jeste li vi, poput svojeg lika, kada u poslu dobili nemoralnu ponudu?
Hvala Bogu dragom, nisam. Možda zato što jasno postavljam granice i ne ulazim u dvosmislene odnose.
Kad ste pomislili da bi gluma mogla biti vaše životno zanimanje?
Otkako pamtim, imam tu želju. Isprva je to bila želja da recitiram na vrtićkoj priredbi za Dan žena, a s vremenom su ambicije narasle.
Na što ste potrošili prvi honorar?
Ne sjećam se. Oduvijek sam mislila da je novac tu da se troši.
Imate li neki ritual prije izlaska na scenu?
Nemam. Ne vjerujem u takve običaje, već u vrijedan i posvećen rad.
Jeste li kada poželjeli pobjeći s pozornice usred predstave?
Samo u snovima, odnosno u noćnim morama. Tada se probudim sva izbezumljena kao poslije trčanja maratona.
Volite li više glumu ispred kamere ili u teatru?
Volim dobar dramski tekst. Volim izazov. Volim dobru ekipu za rad. A onda je medij nebitan.
ČITAJTE I: Vesna Pisarović o slabostima, ritualima i pjesmi koju nerado izvodi: ‘Publika je voli čuti‘
Što ste pomislili kad su vam ponudili ulogu Anđelke u humorističnom serijalu “Andrija i Anđelka”?
Hvala ti, Bože.
Smeta li vam kad vas poistovjećuju s Anđelkom?
Više ne. Prije mi je smetalo, imala sam potrebu objašnjavati da to nisam ja, ali sada shvaćam da sam uspjela u svojoj misiji - biti maksimalno uvjerljiva.
Čega se rado sjećate iz djetinjstva u Požarevcu?
Prijatelja. Obitelji. Božića u selu. Mirisa proljeća kad krećemo na školske izlete.
Čije ste postere tada imali u svojoj sobi?
Sergeja Trifunovića, Madonne i Seana Penna.
Što su vas roditelji najvažnije naučili?
Biti pošten i vrijedan.
Sjećate li se prvog poljupca?
Tko to zaboravlja?!?
Kakvi ste kad se zaljubite?
Preslatka. Puna elana i vesela.
ČITAJTE I: Goran Marković govori o djevojci, strahovima, idolima i što bi bio da nije glumac
A kad se razbjesnite?
Opet preslatka. Bučna i energična.
Mislite li da će sin Jakša nastaviti vašim glumačkim stopama?
On ide svojim putem, prati svoje želje i ambicije, i nadam se da će se na tom putu buditi motiviran i lijegati uvečer sretan.
Koliko tetovaža imate?
Nula tetovaža. Not my cup of beauty.
Što se dogodilo u najstrašnijem snu koji ste sanjali?
Da ne znam tekst svoje uloge.
Vjerujete li u život poslije smrti?
Vjerujem u dobro.
Što je vaša najveća mana, a što vrlina?
Nestrpljiva sam i često želim više nego što sam sposobna postići. O vrlinama će vam bolje govoriti netko tko me poznaje.
Vaš omiljeni stih...
Samo se srcem dobro vidi. Suština je očima nevidljiva.
Imate li neostvarenih želja?
Još uvijek se trudim da ih ostvarim.
Kako izgleda vaš idealni odmor?
Mir, nema gužve, tu mi je dijete, suncobran i neka voda, može knjiga ili kockice za jamb. Prijatelji samo što nisu stigli.
Što je najbolji lijek za mamurnost?
Nije još izmišljen. Do tada, vrijeme liječi svojim tempom.
Koji talent posjedujete, a da nije baš svima poznat?
Najbrže sređujem kuću.
ČITAJTE I: Oskarovac Danis Tanović bez dlake na jeziku: ‘Ne mogu raditi s idiotima, ma kako dobri glumci bili‘
Što ste najvažnije o sebi naučili tijekom pandemije izazvane koronavirusom?
Da nije zdravo stavljati stvari pod tepih.
Da možete, što biste promijenili kod sebe?
Manje bih se brinula o tome što drugi misle.
Kakav bi bio naslov vaše autobiografije?
Još nisam vrijedna autobiografije. Tek je trebam zaslužiti.