.jpg)
Smještajući se na svoje sjedalo u kazalištu Vidra, pet minuta prije predstave "Anafilaksa", nisam znala što me točno očekuje. Jedino što jesam znala jest da je predstava inspirirana stvarnim događajem pod redateljskom palicom akademske glumice i redateljice Ane Merlin (46).
Niti jedna predstava do sada nije uspjela u meni izazvati toliko emocija kao ova pa sam iz kazališta izašla potpuno "odrezanih nogu". Priča o mladoj ženi Irmi koja je nadišla povredu i bol nastalu zbog narušenog zdravlja i doživjela svoju "katarzu" trebala je u publici izazvati upravo to - emocije. A to je i okosnica, cilj Aninog novootvorenog nezavisnog kazališta "A teatar", što je naglasila na početku našeg razgovora.
Mnogi od nas nose maske
"Volim raditi predstave s tom emotivnom komponentom i to ne samo jednosmjernom, nego u svim smjerovima. Da se veselimo, smijemo, plačemo, da doživimo vlastitu katarzu. Svatko u svom životu ima neki doživljaj na koji ga nešto iz predstave može asocirati, odnosno izazvati emociju koja je vrlo, vrlo važna", kaže Ana, dodajući da emocije u današnjem svijetu više nisu toliko popularne.
"Mnogi od nas nose maske, naročito mladi ljudi koji se prave da su ono što nisu, a navlačenjem tih maski gube ono najvrednije u svima nama, a to je emocija, odnosno sposobnost pokazati emociju i prepoznati je kod drugoga", smatra Ana.
Inspirira je stvarni život
Prije nego je krenula u glumačke vode na Akademiji dramskih umjetnosti, Ana je pohađala medicinsku školu te je tijekom prakse u jednoj bolnici susrela djevojku koja je bila u sobi za izolaciju. "Bila je cijela u zavojima, u vrlo lošem stanju. Silno me zanimalo što joj je pa sam uspjela saznati da je izgubila kožu zbog alergijske reakcije, odnosno anafilaktičkog šoka, na jedan lijek, u mojoj predstavi penicilin. Posljedica šoka je u ovom slučaju bio gubitak kože, kose i svih dlaka na tijelu", prisjeća se.
Tijekom svoje prakse, Ana je cijelo vrijeme njegovala tu djevojku koja je preživjela, oporavila se i postala kemičarka te istraživala formulu za rast kose. Dakle, njezina teška životna situacija potaknula ju je da osim sebi, pomogne i drugima. Ta djevojka, u predstavi Irma, ostavila je dubok dojam na Anu, čija je predstava zapravo nastala prema scenariju za kratki igrani film istog naziva.
"Voljela bih da smo moja mama i ja povezane kao nekad"
U "Anafilaksi" Ana igra 12 različitih uloga - od glavne protagonistice Irme zamotane u zavoje, dvije doktorice koje je njeguju, preko Irmine majke do frizerke, a radnja se jednim dijelom odvija u prošlosti, dijelom u budućnosti. U prošlosti Irma leži u bolnici u komi, a kada se budi, teško prihvaća što ju je snašlo, dok u budućnosti radi kao frizerka te se susreće s ljudima različitih pogleda na život. Kroz cijelu predstavu provlači se nekoliko međuljudskih odnosa, među kojima su najznačajniji odnos između Irminih roditelja te majke Elizabete i kćeri Ene, koje je Ana također radila na podlozi vlastitih iskustava sa svojom majkom, partnerima i naposljetku, svojom kćeri Kjarom koja glumi Enu.
"Kada sam radila predstavu, odlučila sam ne podilaziti publici niti obitelji. Morala sam biti spremna na to da će se netko od mojih najbližih možda čak i naljutiti na mene jer se prepoznao u nekim trenucima. Moja katarza je bila da prevladam taj strah što će reći moja mama, moja bivša ljubav, netko iz moje medicinske prakse, od mojih prijatelja...", objašnjava Ana, posebno ističući odnos sa svojom majkom Jadrankom koji, priznaje, više nije kao prije.
"Uvijek sam se povjeravala svojoj mami, gledala sam je kao najbolju prijateljicu. I upravo sam zato doživjela šok kada sam shvatila da mene moja mama ne razumije niti prihvaća neke moje životne izbore. Bez obzira na to što sam joj se povjerila do najkrajnjeg, do najskrivenijeg dijela sebe, doživjela sam, ne samo da me ne razumije, nego ni ne podržava u situacijama koje su mi bile važne. To je bolno", otkriva mi Ana.
Ana s majkom Jadrankom i kćeri Kjarom
Ana s majkom Jadrankom i kćeri Kjarom
"Moja mama bi htjela da sam ja "klasična glumica", ali ja to nisam. Svoj život sam više posvetila odnosu s ljudima, nego promoviranju sebe pa čak i kroz kazalište. Meni je važnije pitanje što ja od sebe dajem publici nego da sam poznata i slavna na klasičan način. Ipak, nekada mi je davala podršku koju od nje nekada uopće nisam očekivala. Mogu reći da se dogodio neki balans, iako nemamo odnos kao prije. Duboko u sebi čeznem za trenucima kada smo bile najbolje prijateljice", nastavlja sa suzama u očima.
Bivši brak uništila je ljubomora
Prije pokretanja "A teatra", Ana je sa svojim bivšim suprugom Lukom Merlinom vodila kazalište "Merlin" koje je, kako kaže, doživjelo svoj vrhunac nakon punih 18 godina postojanja i bilo je spremno otići "u arhivu". Vrlo emotivan, čak i komičan, trenutak u predstavi je svađa između dvoje supružnika, Irminih roditelja, a podloga za scenu je Anin odnos s bivšim suprugom.
"To je bio jedan lijepi brak, u nekim trenucima pun podrške i razumijevanja, dok je u drugim prevladala neiskrenost i ljubomora. Upravo je ljubomora bio najveći problem u našem odnosu. Naravno, postoji i zdrava doza ljubomore jer nam, ako ga volimo, ne može biti svejedno ako partner švrlja s nekim drugim. Ali isto tako postoji i bolesna ljubomora koja ne dopušta drugoj osobi da bude slobodna, izražava se, komunicira s drugim ljudima i s njima održava odnose. Umjesto toga, odnosi s njima krivo se tumače i tako dolazi do razdora, nerazumijevanja i kraja", objašnjava Ana.
Na glumu gleda kao na terapiju
Osim što je uspješna glumica, Ana je i redateljica te scenaristica te je nakon završene Akademije dramskih umjetnosti radila u mnogim kazalištima, među kojima je i zagrebačko HNK, ITD, Gavella i druga. Želja za pokretanjem vlastitog, kaže, dogodila se kada je s Ljubicom Jović bila u žiriju za dodjelu nagrade "Fabijan Šovagović" na Glumačkom festivalu u Vinkovcima.
"Kao dio žirija bila sam izložena kazalištu iz cijele Hrvatske, namijenjenog svim uzrastima. Deset dana sam gledala predstave od jutra do mraka i tamo se rodila potreba da ne čekam da me netko angažira, nego da sama pokrenem svoju priču, radim predstave koje ja želim raditi i surađujem s ljudima s kojima želim. Na povratku vlakom iz Vinkovaca napisala sam kodeks svog kazališta, dakle, što želim, a što ne želim u njemu", tumači.
"Zapravo sam pokretanjem kazališta željela da ljudi dobiju od mene ono što im uistinu treba. Jer umjetnost je, baš kao i ljubav, vrlo važna u našim životima jer u nama može potaknuti ključne promjene, koliko god male bile. Umjetnost je čovjekov eliksir", kaže Ana, ističući da je njoj gluma terapija zbog čega se i odlučila njome baviti.
Veliku ljubavnu priču želi preseliti na kazališne daske
Velika inspiracija za pokretanje "A teatra" Ani bio je njezin sadašnji partner Tomislav Jadan, inače zadužen za tehnički dio predstave, kojeg poznaje od djetinjstva. "U srednjoj školi smo bili dečko i cura, ali nam se dogodio tužan rastanak nakon kojeg se nismo vidjeli 20 godina. Tijekom tih godina oboje smo imali svoje životne priče, da bi se nakon 20 godina ponovno zavoljeli", otkriva Ana. Njezina jedinstvena ljubavna priča, kaže, sigurno će jednom završiti na sceni.
Ana i Tomislav u srednjoškolskim danima
Ana i Tomislav u srednjoškolskim danima
Ana i Tomislav
Ana i Tomislav
Ono što "Anafilaksu" čini jedinstvenom predstavom jest interaktivnost s publikom i multimedijski element, odnosno komunikacija živog glumca s nasnimljenim materijalom, što do sada u predstavama nismo imali prilike vidjeti. "Platno, video zid, u predstavi je protagonist, odnosno u ulozi glumca na sceni. Cijeli dijalog se radi s osobom na platnu, što je vrlo zahtjevno zbog tajminga i nedostatka improvizacije", objašnjava.
Što se tiče same interaktivnosti, Ana, odnosno frizerka, u jednom trenutku nasumično odabire gospođu iz publike da "dođe u njezin salon na frizuru". Gospođa je toliko spontano i spremno prihvatila svoju ulogu da se mnogima, pa i meni, činilo kako je ta scena izrežirana. "Ne, sve je bilo improvizirano, a gospođa je bila iznimno simpatična. Čak mi je i prišla nakon predstave i sva uzbuđena rekla kako joj je drago da sam baš nju izabrala jer je pobijedila neke svoje strahove", ponosno će Ana.
Ana nam priprema još odličnih predstava
Na pitanje što nam još priprema u "A teatru", Ana kaže da možemo očekivati još predstava inspiriranih stvarnim događajima iz njezinog, ali i života bliskih ljudi, a kroz svoja autorska djela propitkivat će međuljudske odnose, živo tkivo svakodnevnog života, ljubav kao takvu i snagu kojom nadilazimo bol, strah, neprihvaćanje od drugih i od sebe samog, pitanje duhovnosti i mnoge druge teme.
I na kraju ovog vrlo ugodnog i emotivnog razgovora, Ana je poručila:
"Htjela bih da smo svi sretniji, da nam odnosi budu lagani, da život bude jednostavan i da se u svim našim odnosima više razumijemo jer je moguće. Umjetnost nam itekako može pomoći u tome. Tome stremi "A teatar"", zaključuje s velikim osmijehom na licu.