Javni prostor i načini na koje ga se može “popraviti“ i unaprijediti trajna su preokupacija Saše Šimprage. Njegova knjiga “Zagreb, javni prostor” postigla je popriličan uspjeh i rasprodala se, a čitav niz uspješnih urbanih akcija i intervencija nedavno je upotpunio još jednom – sadnjom prve zagrebačke “Javne palme”.
Za početak, koja je priča iza “Javne palme”? Kako je došlo to toga da posadiš palmu na uglu Martićeve i Smičiklasove ulice?
U sklopu festivala Design District Zagreb bio je raspisan javni natječaj za intervencije u kvartu koji festival obuhvaća. Na taj natječaj sam se javio s prijedlogom koji je i odabran.
Martićeva ulica drvored ima od 2009. godine, a na križanju sa Smičiklasovom gdje je postojala prazna rupa predviđena za stablo, ono nikad nije bilo posađeno. Intervencija je sadnjom tamo gdje stablo nedostaje ispunila taj propust, a istovremeno odabirom vrste – palme, ponudila odmak od uniformnosti drvoreda koji se u konkretnom slučaju poštuje i dovršava, ali ujedno nudi nešto drugačije.
Općenito me zanimaju pomaci u odnosu na uobičajeno, pa je tako je i ova mala prostorna gesta, čini se, postala prva trajno zasađena palma u javnom prostoru Zagreba.
Javna plama/ Foto: Tamara Brixy
Zašto si odabrao baš palmu i kako se ona uklapa u zagrebački gradski prostor? Je li neobično ovo stablo vidjeti na kontinentu budući da ga se često veže uz neke mediteranske pejzaže?
Vrsta se zove Visoka žumara i naraste do 12 metara te se smatra jednom od najotpornijih vrsta palmi. Podnosi temperature do -20°C i snijeg na staništu. U zagrebačkom podneblju vrsta je odavno zastupljena, a brojni primjerci rastu u privatnim dvorištima. U povijesti grada neke od palmi sezonski su se sadile i postavljale u mnogim parkovima i drugdje.
S obzirom na to da je ipak manje uobičajena, u javni prostor je sada unijela element iznenađenja budući da je zasađena, za zagrebačke drvorede, ipak neobična i neočekivana vrsta. Upravo izborom vrste, dogodilo se da jedan obični gradski ugao sada nudi mogućnost za zadovoljstvo nekom slučajnom prolazniku koji neočekivano osvijesti da se tamo nekako zatekla i raste – palma.
Dodatni moment čitave intervencije je i činjenica da je populacija palmi radikalno ugrožena u čitavoj Europi i Mediteranu bolestima crvena palmina pipa i palmin drvotoč za koje se predviđa da će u budućnosti uništiti vrstu u tim područjima. Radom se skreće pažnja i na taj problem.
Intervencija “Javna palma” nije tvoje prvo gradsko stablo koje si posadio, možeš se pohvaliti i “Sekvojom Johna Cagea”. Gdje se nalazi to stablo, zašto baš sekvoja i zašto baš John Cage?
Sekvoja Johna Cagea raste već nekoliko godina ispred knjižnice u Novom Jelkovcu, najnovijem zagrebačkom kvartu. Tamošnje ulice nazvane su po skladateljima i muzikolozima, pa mi se učinilo zanimljivim na neki način dodati i Johna Cagea čiji rad volim. Sve su ulice već bile zauzete, a kako je uobičajeno da se stabla sekvoje nazivaju po osobama, to sam odlučio povezati. Tu je i činjenica da je riječ o autohtonom američkom stablu, a Cage je bio Amerikanac. Sadnjom sekvoje u njegovu čast istvremeno se nadogradila muzikološka matrica naselja, oplemenjen javni prostor i odana počast tom velikom umjetniku koji je svojevremeno boravio i u Zagrebu kao gost Muzičkog bijenala.
Odabir vrste dijelom se temelji i na činjenici da sekvoje uspješno rastu i u našem podneblju, a u Zagrebu živi i jedan od najstarijih primjeraka te vrste u Europi. Jedna od dvije sekvoje u Mallinovom perivoju na Ksaveru zasađena je svega nekoliko godina nakon što je vrsta prenesena u Europu i danas ima status spomenika kulture.
Sekvoja Johna Cagea/ Foto: Katarina Zlatec
Kada govorimo o zagrebačkom javnom prostoru, kakva je situacija sa stablima? Sjećam se da si svojevremeno bio pokrenuo inicijativu da se posadi drvored na sjevernoj strani Berislavićeve ulice, gdje je nekoć i stajao…
Incijativa da Berislavićeva ulica ponovo dobije drvored koji je nekad tamo i postojao pokrenuta je prošle godine u okviru aktivnosti volonterske platforme 1POSTOZAGRAD koju vodim, a koja se i inače bavi javnim prostorom Zagreba. Između ostaloga, bavimo se i gradskim drvoredima od kojih su neki i uspješno posađeni temeljem naših incijativa.
U gradu je puno zelenih pojaseva koji su urbanistički predviđeni za drvorede koji, međutim, nikad nisu posađeni, pa često fokusiramo upravo takve lokacije.
Pokrenuli smo i neke incijative za nove javne parkove, pritom nudeći za Zagreb potpuno nove koncepte, primjerice prvog zagrebačkog urbanog voćnjaka u sklopu krajobraznog rješenja budućeg parka na Kajzerici.
Koja je uopće važnost stabala u javnom prostoru?
Stabla u gradu su od izuzetne važnosti: stvaraju ugodnije ambijente, doprinose bioraznolikosti, pročišćuju zrak, reguliraju temperaturu i vlažnost, smanjuju zagađenje bukom, prašinu i radijaciju i ljeti stvaraju hlad.
U nekoj općoj ocjeni stabala u Zagrebu, zanimljivo je da u gradu ne postoji zamjetniji broj starih jedinki, dok ih puno ima npr. u Puli. Stabla su vrijednost sama po sebi, a ona stara još su puno vrijednija.
U obližnoj Austriji postoji zakon po kojem je kažnjivo posjeći stablo u gradu koje je starije od deset godina. A u Zagrebu stablo možete doslovno ilegalno posjeći u javnom drvoredu u najužem centru grada i to bez ikakvih posljedica, što je nedavno demonstrirano kada je bahato posječeno stablo ispred slastičarnice Zagreb u Masarykovoj ulici, sve kako bi instalirali svoju novu terasu kojoj stablo uopće nije smetalo. Sad vodimo bitku da se to stablo vrati.
Planiraš li neku novu sadnju u gradu?
Planiram posaditi voćku u dvorištu zagrebačkog Studentskog centra čiji su otvoreni prostori katastrofalnim odlukama i lošim načinom upravljanja svedeni na parkiralište za uposlenike, umjesto da se tamo nalaze i kvalitetno osmišljeni, oblikovani i sadržajima bogati prostori za studente i sve duge korisnike. Baš zato i baš tamo želio bih posaditi trešnju na zelenom otoku između Francuskog paviljona i ITD-a kao minijaturni doprinos unaprijeđenju tog izuzetno važnog kompleksa.