Srce mi je napokon na mjestu, i figurativno i doslovno, smije se Mihovil Španja (37), naš proslavljeni paraolimpijac i plivački trener koji se prošlog vikenda u Čilipima vjenčao s Metkovkom Jelenom Bokan. Jedan od najtrofejnijih hrvatskih sportaša lani je, naime, zbog bolova u prsima u posljednji trenutak stigao u Opću bolnicu Dubrovnik, gdje mu je radi začepljenja žile hitno ugrađena premosnica, pa sad sa ženom svog života bez brige može uživati na medenom mjesecu na Visu.
"Baš nam je lijepo, istražujemo uvale i prirodne ljepote otoka. Zbog pandemije nismo mogli i htjeli dalje, a meni je posjet Visu bio davna želja. Zbog brojnih putovanja tijekom sportske karijere bolje sam upoznao svijet nego jadransku obalu, pa sad s Jelenom nadoknađujem propušteno", govori Španja, kojeg boli duša što na medeni mjesec nisu mogli povesti svog ljubimca, labradora Garu.
Nabavili su ga prije godinu i pol i više ne mogu zamisliti dan bez njega. Sad im je ostao na čuvanju u Dubrovniku pa ne mogu dočekati dan ponovnog susreta. Garo je, dakako, bio i glavni uzvanik na njihovoj svadbi, a ime mu je vlasnik odabrao prema legendarnom brazilskom nogometašu Manuelu Franciscu dos Santosu, poznatijem po nadimku - Garrincha.
Čitajte i: Mihovil Španja završio na hitnoj operaciji srca: ‘Boljelo je, ali sam dobio novu priliku za život‘
"Brazilac je poput mene šepao na desnu nogu, a Gari ime itekako paše jer je crne dlake", govori Španja, čija je najveća želja u vezi s vjenčanjem bila da obred vodi njegov dobar prijatelj, mostarski biskup Petar Palić. Njemu ne može dovoljno zahvaliti što je te kolovoške subote u špici sezone satima vozio iz Mostara do Čilipa i natrag da bi ih vjenčao u čilipskoj župnoj crkvi. Mladoženjin kum bio je Španjin dugogodišnji trener Dean Kontić, dok je Jelena za kumu odabrala prijateljicu Loretu Prce.
"Svadba je bila na otvorenom u jednoj vili u Konavlima: atmosfera je bila neformalna, ali je sve ispalo iznad naših očekivanja. A što je najvažnije, svi su sretno stigli kući", govori Španja, presretan što je među uzvanicima bila i njegova kolegica Ana Sršen, na čiji je poticaj započeo s plivačkim treninzima.
Nakon odlaska u natjecateljsku mirovinu posvetio se trenerskom radu u svom plivačkom klubu Fortuno. Njegovi polaznici su djeca s teškoćama u razvoju, čiju psihologiju Španja dobro poznaje jer je i sam odrastao s tjelesnim nedostatkom - oboljevši kao beba od dječje paralize od posljedica cjepiva protiv te bolesti koje je primio za vrijeme upale grla.
"Nitko sretniji od mene ako su u bazenu i budući paraolimpijci. No, naš je primarni cilj toj djeci omogućiti da se bave sportom, što je nužno za njihov cjelovit tjelesni, psihološki i emotivni razvoj", ističe Španja. Rad s najmlađim uzrastima obožava i zbog dječje nesputanosti te iskrenosti, a privatno neće biti sretnijeg čovjeka od njega kad u naručju jednog dana zanuna svoju i Jeleninu bebicu.