Premda je u dobi u kojoj je mnogima zabava obrezivanje voćki, gledanje TV serijala ili igranje šaha, američki glazbenik Iggy Pop, koji će 21. travnja proslaviti 70. rođendan, svjetlosnim je godinama daleko od prosječnog umirovljenika. Kum punka i osnivač legendarne proto-punk grupe The Stooges na sceni je više od pola stoljeća, a čini se da s nje ne namjerava tako skoro otići. Iako Stoogesi - čije su pjesme "I Wanna Be Your Dog", "No Fun" i "Search and Destroy" klasici rocka - već godinama ne postoje, Iggy Pop je razvio plodnu solo-karijeru, tijekom koje je objavio čak 17 albuma, od kojih su najpoznatiji "Lust for Life", "The Passenger", "Real Wild Child", "Cry for Love" i "Candy". Lani je objavio iznimno hvaljeni album "Post Pop Depression", koji trenutačno promovira na svjetskoj turneji. Doduše, nastupi mu više nisu tako brojni kao nekad, a izjavio je i da vjerojatno više neće snimati albume, no svirke uživo ne namjerava se odreći. - Nitko nije neuništiv, ali tijekom svojih divljih godina čini se da se ipak drogom i alkoholom nisam do kraja upropastio. "Zdravlje me uglavnom dobro služilo, a posljednjih 20 godina pomogao mi je thai chi" - izjavio je nedavno.
Da je još pun energije, domaća se publika mogla uvjeriti 2013., kad je održao koncert na INmusic Festivalu u Zagrebu. Istina, mnogi se slažu da to što je živ velikim dijelom može zahvaliti dugogodišnjem prijatelju, pokojnom glazbeniku Davidu Bowieju. On ga je sredinom sedamdesetih izvukao iz ustanove za mentalno oboljele, u kojoj je proveo godinu dana zbog poremećaja u ponašanju izazvanih teškim alkoholizmom, te dao zamah njegovoj solo karijeri. Svaki put kad bi potonuo u ovisnosti i postao psihički nestabilan, 'ukazao' bi se Bowie i pružio mu ruku da se izvuče. No, odnos nije bio jednostran: dvojica glazbenika su tijekom desetljeća surađivala na razne načine. Primjerice, Iggy Pop je napisao veliki Bowiejev hit "Tonight", koji je snimio u duetu s Tinom Turner. Njegova pjesma "China Girl", originalno objavljena 1977. na albumu "The Idiot", postala je svjetski hit tek osamdesetih u Bowiejevoj verziji. Bowie je pak producirao Iggyjeve rane solo albume te svirao klavijature na njegovim koncertima. Zauzvrat, Iggy je otpjevao back vokale na Bowiejevom albumu "Low".
Njegovi najbolji prijatelj David Bowie
Njegovi najbolji prijatelj David Bowie
"Prijateljstvo s Davidom bilo je svjetlo mog života. Nikada nisam upoznao tako briljantnu osobu. Bio je najbolji od svih" - kazao je Iggy Pop nakon Bowiejeve smrti od raka u siječnju prošle godine. Bio je to veliki udarac za pjevača, koji priznaje da mu je trebalo neko vrijeme da se suoči s činjenicom da Bowieja više nema. U tome mu je pomogla treća supruga, Nina Alu (45). Prije nje, Iggy je bio u braku s Wendy Weissberg te s Japankom Suchi Asano, no svoje jedino dijete, sina Erica Bensona (46), koji je također glazbenik, dobio je s bivšom prijateljicom Paulette Benson. "Žene su mnogo značile u mom životu. One su me učinile civiliziranim. Od njih sam učio o francuskoj kinematografiji, engleskoj književnosti i dobrim vinima" - kaže Iggy, za kojeg njegovi znanci kažu da je privatno posve drugačija osoba od one na sceni: iznimno je pristojan, obrazovan i načitan, za što su velikim dijelom zaslužni njegovi roditelji.
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
" style="width:100%"/>Ponovno se oženio 2008., stjuardesom Ninom Alu, koju je upoznao 1999.
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite." style="width:100%"/>
Ponovno se oženio 2008., stjuardesom Ninom Alu, koju je upoznao 1999.
Iggy Pop je rođen 21. travnja 1947. kao James Newell Osterberg u Muskegonu, gradiću na obali jezera Michigan. Bio je jedinac Louelle i Jamesa Newella Osterberga, nastavnika engleskog jezika, a djetinjstvo mu je obilježilo siromaštvo jer se njegova obitelj nikada nije oporavila od velike ekonomske krize tridesetih godina prošlog stoljeća. Živjeli su u sirotinjskom predgrađu grada Ann Arbora, u jednoj od 113 kamp-prikolica smještenih u polju kukuruza preko puta velikog trgovačkog centra. "Spavao sam na polici iznad kuhinje. Ulazna vrata uvijek su bila otključana jer je brava davno obijena, a i ključ je nestao. Igrao sam se među kukuruzima, jer drugog mjesta za igru nije bilo. No moji roditelji bili su vrlo brižni i pomagali su mi u svemu. Kad sam bio tinejdžer, čak su se preselili iz svoje spavaće sobe u manju, jer je to bila jedina prostorija dovoljno velika da u nju stanu moji bubnjevi" - sjeća se.
U srednjoj školi (stoji treći slijeva) bio je zvijezda debatnog kluba
U srednjoj školi (stoji treći slijeva) bio je zvijezda debatnog kluba
Odrastanje u takvom okružju, gdje su većina susjeda bili nasilnici, pijanci i narkomani, ostavilo je traga na Iggyju, koji je odmalena bio iznimno bistro, ali divlje dijete. U osnovnoj školi bio je odličan učenik, a u gimnaziji najbolji u svojoj generaciji. U to je vrijeme radio u prodavaonici ploča i počeo svirati bubnjeve u školskim sastavima, od kojih su danas ostali upamćeni samo The Iguanas - i to zato jer je prema njima odabrao umjetničko ime. Prezime je pak preuzeo od odmetnika iz njegovog kraja, poznatog po snifanju ljepila i iznimno ružnom licu. Iako je bio vrlo inteligentan, Iggy je akademsku karijeru završio kad su ga izbacili sa Sveučilišta Michigan. U to vrijeme svirao je bubnjeve u bendu The Prime Movers, a nakon napuštanja fakulteta preselio se u Chicago, s idejom da nauči što više o jazzu i bluesu. Prekretnica u njegovom životu dogodila se 1967., kad je otišao na koncert grupe The Doors. Nastup Jima Morissona toliko ga je fascinirao da je i on poželio biti pjevač. Osnovao je The Stooges, s braćom Ronom i Scottom Asheton na gitari i bubnjevima te basistom Daveom Alexanderom. Ime su odabrali po tada popularnom humorističnom serijalu "Three Stooges" (Tri tikvana). Već prvi nastup na zabavi za Noć vještica u Detroitu šokirao je publiku. Njihove koncerte obilježavale su tučnjave te Iggyjevo pljuvanje i provociranje publike, a mediji su bili zgroženi kad bi se do pasa goli Iggy valjao po krhotinama stakla i rezao po prsima. Prvi je u povijesti prakticirao stage diving, divlje bacanje u publiku, koja bi ga nosila na rukama i potom vraćala na pozornicu.
Sa sastavom The Stooges: Scottom i Ronom Ashetonom, Scottom Thurstonom i Jamesom Williamsonom, 1973.
Sa sastavom The Stooges: Scottom i Ronom Ashetonom, Scottom Thurstonom i Jamesom Williamsonom, 1973.
"Bio sam autodestruktivan i destruktivan, osjećao sam potrebu da napadnem publiku i podijelim sve s njom ili da napadnem sebe. Veliki dio moje agresije u to vrijeme proizlazio je iz frustracija i bijesne želje da se razlikujem od odraslih" - kazao je o tim ludim vremenima. Grupa je 1968. objavila album "The Stooges", na kojem su bile pjesme "I Wanna Be Your Dog" i "No Fun". U izdavačku kuću Electra došli su sa samo pet pjesama, a kad su im rekli da to nije dovoljno za album, u jednoj su noći napisali još pet. O atmosferi koja je u to vrijeme vladala u bendu, Iggy je jednom rekao:"Dok sam radio sa Stoogesima, većinom sam mrzio te proklete budalaše. Svađali smo se, psovali i vrijeđali jedni druge, ali smo voljeli muziku koju smo radili. Ponekad sam ih, istina, i volio, posebno kad smo zaradili neke pare. I pišljivih 50 dolara, koliko smo dobili za prvu gažu, luđački nas je razveselilo. Lova je bila dokaz poštovanja, dokaz ljubavi uložene u posao..." Činjenica je da The Stooges nikada nisu zaradili ozbiljan novac, niti je njihova veličina u broju prodanih albuma. No tijekom godina, pod njihovim su utjecajem nastale mnoge punk, post-punk, heavy metal i alter-rock skupine. Gotovo da nema velikog rock benda koji nije obradio neku njihovu pjesmu, a bili su inspiracija i grupama poput Sex Pistols, Ramones, Nirvane, Sonic Youth, Black Flag, Red Hot Chili Peppers, White Stripes...
Kratko je bio u vezi s Debbie Harry
Kratko je bio u vezi s Debbie Harry
Premda je na pozornici u to vrijeme izgledao kao divlja zvijer, Iggy nije imao iskustva sa ženama. U jednom intervjuu priznao je da je prvi seksualni odnos imao tek s 20 godina. "Dogodilo se to s curom koja je bila starija od mene, a bio sam tako smotan da me morala zavesti. No nakon što se to dogodilo, pomislio sam: "Jako mi se sviđa! Trebao bih to raditi što češće." Jedna od onih koje su pale na njegov šarm bila je i Wendy Weissberg, fina djevojka iz bogate židovske obitelji. Njezini roditelji bili su u šoku kad se par 1969. vjenčao pa iz protesta nisu došli na obred. No Wendy je brzo upoznala i Iggyjevu mračnu stranu: drogu, alkohol, zabave s ostalim članovima benda i nakon samo nekoliko mjeseci zatražila je razvod. Godinu poslije toga Iggy je postao otac. Prijateljica Paulette Benson rodila mu je sina Erica no ni jedno ni drugo nisu bili zainteresirani za brak. Iggy je jednom izjavio da je to bilo zato jer je ona zapravo - lezbijka. Paulette se odselila u Kaliforniju i odlučila sama podizati sina, koji je rijetko viđao oca. No, s godinama se njihov odnos poboljšao pa je Eric neko vrijeme čak svirao na očevim koncertima. U doba kad su Stoogesi 1970. objavili drugi album, "No Fun", Iggy sigurno nije bio otac iz snova. Počeo je uzimati heroin i brzo potonuo u ovisnost. Album se loše prodavao pa su izgubili ugovor s izdavačkom kućom te se grupa 1971. raspala. Iggy je po cijele dane tulumario, drogirao se i pio i sve je vodilo zlokobnom kraju. A onda su ga potkraj 1972. posjetili David Bowie i gitarist Stoogesa Ron Asheton, s namjerom da ga nagovore na obnovu Stoogesa. Odveli su ga u London, gdje je prošao rehabilitaciju, i gdje je snimljen njihov treći album, "Raw Power".
Sa sinom Ericom, kojeg mu je rodila prijateljica Paulette Benson
Sa sinom Ericom, kojeg mu je rodila prijateljica Paulette Benson
Producirao ga je Bowie, a na njemu je i rock-himna "Search and Destroy". Iggy se ubrzo nakon toga vratio starim navikama te u jednoj radijskoj emisiji 1974. isprovocirao svađu s grupom lokalnih bikera. Pozvao ih je na koncert da se obračunaju i došlo je do masovne tučnjave, što je bio razlog ponovnog raspada grupe. Iggy se vratio u Los Angeles, gdje je do kraja potonuo u pakao ovisnosti i završio u ustanovi za liječenje mentalnih bolesti. Godinu poslije, iz nje ga je ponovno izvukao Bowie, koji ga je poveo sa sobom na turneju "Station to Station". Obojica su se 1977. preselila u Berlin, gdje je Bowie pomogao Iggyju napisati i producirati prve solo albume, "The Idiot" i "Lust for Life". "U Berlinu je vladala nevjerojatna atmosfera. Grad je bio pun umjetnika, ali nitko od njih nije imao novca.
Od 1984. do 1998. bio je u braku sa Suchi Asano
Od 1984. do 1998. bio je u braku sa Suchi Asano
"I Bowie i ja smo u Los Angelesu proživljavali tešku krizu - on zbog enormne popularnosti i opstanka na vrhu, a ja krizu opstanka na dnu. Berlin je bio pravo osvježenje" - sjeća se Iggy. Početkom osamdesetih tražio je vlasti autorski izraz, no bez Bowieja mu nije išlo glatko pa je objavio nekoliko lošijih albuma. U to je vrijeme upoznao Japanku Suchi Asano, koja je 1984. postala njegova druga supruga."Suchi sam vidio u prvom redu na mom koncertu. Jako su mi se svidjele njezine oči pa sam poslao svog roadieja po nju. U to vrijeme sam duboko potonuo. Kad se bavite ovim poslom, osjetite okus slave i uspjeha te većina pjevača padne u neku vrstu seksualne ovisnosti. Mrzio sam to, ali sam ipak konstantno ševio sve što se kretalo. Osim toga, u to sam vrijeme bio ovisan i o alkoholu. Silno sam želio promijeniti način života, sresti nekog drugačijeg od mene. Suchi je bila takva. U braku s njom naučio sam puno dobrog" - rekao je jednom prilikom Iggy, koji se uz Suchi toliko oporavio da je ponovno počeo surađivati s Bowiejem. Rezultat je bio album "Blah Blah Blah" objavljen 1986., koji je kritika dočekala hvalospjevima.
Sedamdesetih u Hollywoodu s Rayem Manzarekom iz The Doorsa i njihovim menadžerom Dannyjem Sugermanom
Sedamdesetih u Hollywoodu s Rayem Manzarekom iz The Doorsa i njihovim menadžerom Dannyjem Sugermanom
"Bowie je rekao da sam ja njega učinio vjerodostojnim, a on mene bogatim. David je uvijek bio okružen ljudima koji su mu davali poticaj da postane pop-zvijezda. On je svoje avangardne ideje, prije nego što bi ih primijenio na sebi, isprobavao na drugima, pa tako i na meni. Bio sam mu nešto poput laboratorijskog zamorca" - našalio se jednom prilikom Iggy, koji je početkom devedesetih započeo i filmsku karijeru. Glumio je u glazbenoj komediji "Plačljivko" Johna Watersa, u filmovima "Mrtav čovjek" Jima Jarmuscha te "Vrana 2: Grad anđela" Tima Popea. S Goranom Bregovićem napravio je 1992. soundtrack za film Emira Kusturice "Arizona Dream", a 1996. je njegova pjesma "Lust for Life" postala zaštitni znak tada iznimno popularnog filma Dannyja Boyla "Trainspotting". Pjesma se izvodi i u nastavku, "Trainspotting 2", koji se trenutačno prikazuje u hrvatskim kinima.
S groupie djevojkama na početku sedamdesetih
S groupie djevojkama na početku sedamdesetih
Najveći uspjeh u devedesetima bio mu je album "Brick by Brick", s kojeg je skinut single "Candy", otpjevan u duetu s Kate Pierson, pjevačicom grupe B-52. Album se prodao u više od 500.000 primjeraka i najkomercijalniji je u njegovoj karijeri. No uspjeh u poslu nije pratio i sklad u privatnom životu. Iggy se 1999. razveo od druge supruge te nedugo nakon toga započeo vezu s 25 godina mlađom Ninom Alu, bivšom stjuardesom nigerijsko-irskih korijena. Par se vjenčao 2008., a žive u vili u Miamiju. "Ne radim ni s kim koga dobro ne poznajem, tko ne razumije moju muziku i tko me ne nasmijava. Po tom sam kriteriju birao i supruge i prijatelje" - rekao je jednom prilikom. Činjenica je da je Iggyjev izbor prijatelja prilično šarolik. S glumcem Johnnyjem Deppom, redateljem Jimom Jarmuschem i tatoo majstorom Jonathanom Shawom veže ga pravo muško bratstvo - sva četvorica su dala izraditi jednako prstenje s motivom lubanje. Madonna mu je toliko draga da je 2008. obradio njezine hitove "Burning Up" i "Ray of Light" specijalno za nastup u povodu njezinog ulaska u Kuću slavnih rock ’n’ rolla. A s francuskim piscem Michelom Houellebecqom zbližio se nakon što je pročitao njegove knjige.
S najboljim prijateljem Jimom Jarmuschem
S najboljim prijateljem Jimom Jarmuschem
"Mogućnost otoka" toliko mu se svidjela da je inspirirala njegov album "Preliminaires" 2009. Novi milenij je donio Iggyju nove izazove, a jedan od njih bilo je treće okupljanje The Stoogesa. Na to su ga 2003. nagovorila braća Asheton, s tim da je preminulog Davea Alexandera (koji je 1975. umro od alkoholizma) zamijenio Mike Watt, basist grupe Minutemen. U ožujku 2007. objavili su četvrti studijski album, "Weirdness", no kritika ga je sasjekla. A nakon što je 2009. Ron Asheton umro od srčanog udara, The Stooges su zauvijek otišli u povijest. Dio te povijesti zabilježen je prošle godine u dokumentarcu Jima Jarmuscha "Gimme Danger", nazvanom po istoimenoj pjesmi Stoogesa iz 1973. U njemu se Iggy nostalgično prisjeća mladih dana i ludosti koje je tada činio.
Glazbena legenda i Rolls Royce u vrtu njegove kuće u Miamiju
Glazbena legenda i Rolls Royce u vrtu njegove kuće u Miamiju
Sebe naziva “vitalnom starinom”, a o sadašnjosti kaže: "Kad nisam na turneji, obično idem spavati u 22 sata. Dane provodim opušteno: kad se probudim, supruga mi skuha kavu, a nakon toga prošećem vrtom i uživam u pogledu na jezero puno zlatnih ribica. Volim promatrati oblake kako putuju nebom. Jedem tri poštena obroka dnevno i za večeru popijem čašu vina. Nekako sam se uspio očistiti od svih otrova koje sam unosio u sebe. Divlje godine daleko su iza mene, ali to ne znači da sam već za otpis. Mnogo je toga zanimljivog još preda mnom."