Nedavno je na Netflixu izašao film 'Tall Girl' sa sedamnaestogodišnjom Avom Michelle koja sa svojih 187 cm prolazi pakao tinejdžerskih dana. Kako to obično biva u američkim teen romantičnim komedijama – glavna protagonistica ima problem uklopiti se u društvo i među prijatelje, a o problemima s ljubavi da ne govorimo. I tako se film vrti oko centimetara i kako oni mogu zagorčati život jedne tinejdžerice….
No, čini se da situacija – u stvarnom životu - nije ništa bolja niti u zreloj dobi. Barem ne kad je u pitanju ljubav.
Osobno nisam abnormalno visoka, ali recimo da spadam u kategoriju visokih žena. 178 cm plus 12 cm potpetica koje obožavam nositi – znaju mi stvoriti određene probleme u životu, a ponajviše one partnerske. Jer u štiklama malo koji muškarac je viši od mene. I eto problema! Zvuči toliko banalno, da će velika većina muškaraca reći kako ih je to uopće sram priznati, ali JE problem. Viša žena je problem.
Da izbjegnem ulazak u temu patrijarhalnog odgoja ili antropološke analize, parafrazirat ću samo ono što ste i vi u jako velikom broju odgovorili u Glorijinoj anketi na društvenim mrežama (više od 2.000 duša se javilo). A to je da 51% vas misli kako to nije lijepo. Ljubav između više žene i nižeg muškarca – nije vam lijepa za vidjeti. Čudna vam je. Nije prirodna. A slične komentare sam čak nekoliko puta čula i u feminističkim krugovima (lapsus linguae, kamo sreće) i svaki puta ostala zatečena i to zatečena sljepilom patrijarhalnog društva, prije svega. To je tako savršen primjer koliko smo svi zajedno nesvjesni problema položaja žene u društvu. I pritom mislim kako i dalje vlada slika u kojoj muškarac mora biti uspješniji, moćniji i viši od žene. A to 'viši' je jako bitno jer se vidi na prvu. Možda ne znaju svi da nije uspješniji ni moćniji. Ali svi vide da je niži.
I tako se meni znalo dogoditi uoči sastanka da mi stariji kolega kaže:
- Čuj, nelagodno mi je što si u štiklama kad idemo na sastanke jer si viša od mene.
- Da, vjerujem. Ali nije moj problem!
- A da li bi mogla…
- Ne bi.
Znalo se dogodit i:
- Ljubavi, idemo do grada?
- Ajde, ali samo nemoj obut štikle. Molim te.
- Hm, nije moj problem!
Fascinantno je kako muškarce muče ti centimetri – vidljivi i nevidljivi. Ništa im ne može pokopati samopouzdanje više od manjka centimetra.
'Ne bih mogao biti s ženom koja je viša od mene' izjavio mi je jedan muški prijatelj i dodao kako zna da je to apsolutno krivo i da je problem u njemu … ali jednostavno ne može.
'Meni ti je to super' izjavio je drugi 'osjećam se k'o zvijezda pored nje.' I uistinu, kad ga gledam pored njegove više partnerice – izgledaju super. Na njemu se uopće ne vidi manjak samopouzdanja. Dapače. Ona je njegova 'wing girl' u svakodnevnom životu.
Postoji čitav niz (glupo mi je uopće to naglašavati) primjera sretnih ljubavnih veza, posebice u Hollywoodu, ali i na domaćoj društvenoj sceni, na koje se možemo ugledati: muškaraca koji ponosno stoje pored svojih viših partnerica i žena koje se ne namještaju čudno prilikom fotografiranja, ne bi li izgledale niže. A znam o čemu pričam jer sam se i ja 'namještala'. Pa bi se malo naherila, spustila u koljenima, naslonila glavu… Sve da se On osjeća bolje, da mu samopouzdanje na strada. Ali s godinama… To više nije moj problem. S godinama sam se počela osjećati super sa svojim centimetrima. S godinama su centimetri postali moja snaga.
Ima nešto jako zanimljivo u tome kad uđem na sastanak, koji u mom poslu najčešće predvode muškarci, i kad smo jednaki na jednoj tako površnoj razini kao što je visina. To je taj psihološki moment, koji muškarac htio ili ne-htio, doživi. I neću reći da se osjeti ugroženo, ali se osjeti, naglasit ću još jednom – vrlo površan – al pari trenutak. Koji, ako već nije u ljubavnom momentu dobrodošao – u onom poslovnom jest.
A što se ljubavi tiče… Silno bih voljela da centimetri nisu predmet rasprave.
