ca
 Getty Images
Gloria osobno

Korona i potres promijenili su joj perspektivu: 'Luksuz su za mene sad posve druge stvari'

Nakon što prođu sve nedaće, naša čitateljica je odlučila da joj pramenovi, visoke potpetice i besprijekoran make-up više nikada neće biti prioritet.

Piše: Katarina iz Zagreba

Baš neki loš dan. Neka nelagoda. Vikend je, a ja umjesto opuštenosti osjećam bezvoljnost, nemir i ničemu se ne veselim. Gledam svoj dnevni boravak - lijep je. Dobar namještaj, decentni ukrasi. Živim u vrlo pristojnom stanu u središtu Zagreba, a ipak ga već dugo želim prodati i preseliti negdje drugdje, u neku drugu ulicu, možda čak i u drugi kvart.

Kad me obuzmu takve misli, zastanem i pokušavam objektivno sagledati vrline lokacije, prostranost, komociju… I baš tu večer sam posustala. Rekla sam svojoj kćeri Meliti: “Upali mi taj Netflix”. Grace i Frankie su svi pogledali osim mene. Sve moje cure u jednom dahu su odgledale svih šest sezona, znaju sve fore, komentiraju delikatnost situacije u kojoj te muž vara s frajerom, a ne s frendicom. Unisono se dive izgledu Jane Fonde. Sve, baš sve žene koje znam, a koje su, naravno, odgledale serijal, žele izgledati poput nje.


Moć prirode trese i stvari i ljude

Ubrzo je Melita došla u moju sobu i uzela sa sobom lektiru. Zna da je to ulaznica u mamin krevet. Počinjem gledati seriju. Sviđa mi se, duhovita je, nepretenciozna. Lišena detalja i u scenografiji i u dijalozima. Jane Fonda uistinu izgleda kao milijun dolara.

Melita je već odavno zaspala. “Posljednji Stipančići” pročitani su do 27. stranice. Polako mi se sklapaju oči u trenutku kada se Frankie baca pod stol nakon što je restoran u kojem je sjedila sa sada već bivšim mužem, koji je priznao da je dvadeset godina vara s muškarcem, počeo tresti potres.

I dok Frankie histerizira pod stolom, a bivši muž je smiruje tehnikom dubokog disanja, ja polako ulazim u san. Budi me užasan zvuk, huktanje, krevet se trese, zidovi grome, ništa više ne stoji na mjestu. Moć prirode trese i stvari i ljude.

Potpuno prestravljena vičem Meliti da se obuče i navuče tenisice. Radim isto. Uzimam torbu, jaknu i izlazim na cestu. Tamo su već susjedi. Svi smo izbezumljeni. Zove me sestra, a ja zovem mamu. Svi su živi. Sjedamo u auto i vozimo se nas dvije. Moja kći i ja. Ljudi su na cesti u pidžamama. Čovjek u donjem vešu trči ulicom. Vidi se kataklizma i izbezumljenost u očima ljudi.

Stojimo na semaforu blizu Zrinjevca i opet počinje tresti. Izlazimo nakratko iz auta, a onda krećemo prema sestrinom stanu. Ona živi u novijoj zgradi, pa je sigurnije. Melita šuti do kraja dana, dok moja sestra priča do kraja dana. Ja sjedim u skijaškoj jakni. Hladno mi je i tresem se od šoka. Večeram Normabel.


Virus možemo kontrolirati, potres ne

Tako je prošao i sljedeći dan. Uz Normabel i skijašku jaknu. Između obroka tableta zvala sam poznate i oni mene. Svi su zdravi. Djevojčica iz Đorđićeve se bori za život. Tuga. Na kraju je izgubila tu bitku. Život je nepravedan, mislimo svi mi ovih dana. I jest. Ali ide dalje. I život, i naš strah, i naša nadanja. Kako mi se korona sada čini pitoma.

Taj mali virus od kojeg strepi cijeli svijet čini mi se gotovo simpatičan. Umiljat. Što traži od nas? Da se ne grlimo, da peremo ruke, da ne idemo na posao nego radimo od kuće, da ne trošimo novac na tisuće bespotrebnih stvari, da brinemo o starijima, da naprosto malo zastanemo... Pa zar je to takva kazna?

Virus možemo kontrolirati. Možemo se čuvati, biti odgovorni, dok potres ne možemo. I to je ta razlika koja nas je prestravila.

Potres je izvan naše kontrole. On je sirova energija prirode na koju nemamo baš nikakav utjecaj. I dolazi bez najave, bez pandemije, bez mogućnosti zaštite. Iznenada i silovito. Vraća li nam priroda? Da, sigurno, ali to je za neku drugu priču.

Uvijek sam se čudila zašto Steve Jobs nosi traperice i crne dolčevite. Svašta. To mu je kao neka furka?! Mislim da sam shvatila. Sve drugo je potpuno besmisleno.

Kada sve ovo prođe, kada se tlo smiri, priroda odljuti, virus umori, vjerujte mi, nikada me više nećete vidjeti svježih pramenova, crvenih noktiju, u visokim potpeticama i besprijekorno našminkanu. Bit ću uredna, počešljana, u trapericama i crnoj majici. Možda bijeloj, vidjet ću… Luksuz od danas, za mene, stanuje u nekim novim posve drugačijim stvarima, doživljajima i osjećajima.

Dragi naši čitatelji, šaljite nam svoje priče putem Hrvatske pošte na adresu Gloria, Koranska 2, 10000 Zagreb ili na e-mail adresu Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. s naznakom ‘Gloria osobno’

 

Iz naše rubrike Gloria osobno čitajte i:

Najbolja zaštita trenutno je ostati doma, stoga podržite kampanju #ostajemdoma

Linker
22. studeni 2020 00:33