Krešimir Špicer posljednjih deset godina bilježi zapažene međunarodne uspjehe, pjevajući u društvu planetarno popularnog Placida Dominga u najslavnijoj opernoj kući svijeta, milanskoj Scali, i danas najtraženije i najskuplje sopranistice Anne Netrebko. Osim u velikim opernim kućama, sudjeluje i na uglednim festivalima, kao što su Salzburške svečane igre.
-Moja profesorica glazbenog odgoja u Gimnaziji u Slavonskom Brodu, Gizela Rubil, bila je u rodbinskoj vezi s opernom divom Ljiljanom Molnar Talajić, pa mi je predložila da odem u Zagreb, na Muzičku akademiju. To su još bila ratna vremena, kada se trinaest sati putovalo iz Broda za Zagreb, vlakom punim rupa od metaka i mitraljiranja. Sa svojih 17 godina, zajedno s bratom Hrvojem koji je studirao glazbenu kulturu na Muzičkoj akademiji, otišao sam na prvi sat pjevanja. Nikada prije nisam pustio glas pred pravom opernom pjevačicom i naravno da me bilo strah. Tim više što je prof. Talajić bila poznata po svojoj strogoći, a istodobno brižna i prepuna dobrih savjeta. Sve sam upijao poput spužve, jer do tada nikada nisam radio na glasu. Bilo je to jedno krasno iskustvo – prisjeća se Krešimir koji je sa sedamnaest i pol godina upisao studij u glavnom gradu Nizozemske.
Njegova prva opera bila je glavna uloga u operi Claudia Monteverdija „Povratak Odiseja u domovinu“ 2000. godine, na Internacionalnom ljetnom festivalu u Aix en Provence. Tu je, zapravo, upoznao baroknu glazbu, koju je dirigirao William Christie sa svojim ansamblom Les Arts Florissants. Predstava je postigla golem uspjeh što je rezultiralo turnejom sa šezdesetak predstava u Londonu, Parizu, Beču, New Yorku…a snimljen je i DVD. Ime mladog slavonskog tenora postalo je poznato. Pet godina poslije pjevanje ga je ponovno dovelo na Aix en Provence Festival. Pjevajući u operi W.A. Mozarta „La clemenza di Tito“ upoznao je svoju buduću suprugu, kostimografkinju i scenografkinju Julie Scobeltzine. Dvoje umjetnika više se zbližilo na idućem zajedničkom projektu u Deutsche Oper am Rhein u Düsseldorfu. Julie potječe, s očeve strane, iz stare plemićke ruske obitelji, a majčine iz stare ženevske obitelji.
-Po karakteru smo različiti. Julie je staložena, a ja vrtirep i nikada nisam na miru. Ona je tiha, ja bučan i glasno pričam, ona je promišljena i često preispituje svoje odluke, a ja instinktivan i katkad prebrz. I oboje smo jednako tvrdoglavi – priznaje Krešimir u čijem je jedanaest godišnjem braku rođeno dvoje djece. Gregor ima 10 , a njegova sestra Louise osam godina. Oboje pohađaju školu u Parizu i govore hrvatski, ruski i francuski jezik, a njihov tata , uz to, i engleski, njemački, nizozemski i talijanski. Obožavaju ga gledati i slušati na sceni. K tome pohađaju ples i muzičku školu. Louise svira harmoniku, a Gregor čembalo, i uz to ide na judo i obožava igrati nogomet. Louise pak ide na karate i obožava slikati i crtati.
- Obožavam biti kod kuće. Možda će neki pomisliti da sam „pomaknut“ jer volim usisavati i pri tom se dobro upjevavam. Volim prati i prozore, a nadasve kuhati. Oduvijek sam mami Mandi volio pomagati, nešto rezuckati, a kasnije, od odlaska u Amsterdam na studij, upoznao sam razne vrste kuhinje, talijansku, francusku, kinesku, japansku... Sada volim objediniti recepte. Često se probudim s nekom novom idejom za kuhanje.Osim osobnih kreacija recepata, ‘privatnu publiku’ katkad volim oduševljavati finom domaćom šljivovicom koju peče moj brat Hrvoje i slavonskim kulenom, kobasicom ili šunkom koju prave mama i brat s obitelji u Slavonskom Kobašu. Slavonski specijaliteti jako fino idu uz dobro francusko crno vino, primjerice Saint-Emilion, a uz losos u slatkom sosu od đumbira, mandarine i javorovog sirupa, prija dobar dingač – kaže Krešimir Špicer o svojem životu izvan pozornice i kazališnih reflektora.
Njegova je pjevačka karijera uistinu impresivna. Od 2015. ima po jednu ili dvije produkcije u milanskoj Scali u kojoj je debitirao glavnom ulogom u Mozartovoj operi „Lucio Silla“ kojom je dirigirao Marc Minkowski s kojim je Špicer surađivao nekoliko puta u raznim produkcijama (Opera Garnier u Parizu, Opera u Zürichu ,Festival u Salzburgu).
U Scali je pjevao s fantastičnim pjevačima i opernim zvijezdama. Jedna od njih je Placido Domingo. -Više puta smo surađivali. Prvo na koncertu u Berlinu, nakon kojeg me pozvao u Los Angeles. Posljednje smo surađivali u Scali, dijeleći ulogu Bajazita u Händlovoj operi „ Tamerlano“, u jesen prošle godine. Čestitao mi je na interpretaciji, a od Dominga dobiti kompliment, godi sujeti. Predivna je osoba, brižan, strastven i jednostavan u radu i privatno. Bez obzira na svu svoju slavu, ostao je pristupačan ,bez kompleksa i drame. Kada sam mu pričao da sam kao adolescent u sobi, na zidu, imao njegov poster koji su mi prijatelji ukrali s neke oglasne ploče u Münchenu i donijeli na dar , samo se smijao i drage volje potpisao autogram za moju mamu Mandu. Bez obzira na godine, glas ga još dobro služi. Ima nevjerojatnu volju i izdržljivost. Posljednjih godina ne može više u glasovne visine ,pa se prebacio na baritonski repertoar. Kapa dolje! – komplimentira Špicer najslavnijem tenoru svijeta.
Kad je nedavno na pozornici nacionalne opere kuće, zagrebačkog HNK, gostovala Evelin Novak, čuli su se brojni glasovi kako bi pod kupolom HNK trebalo ugostiti i druge naše pjevače koji su cijenjeni u svijetu, a u nas se gotovo za njih i ne zna. Među njima je i Krešimir Špicer.
-Radio sam dvije produkcije u Zagrebačkoj operi. Glavnu ulogu Orfeja u istoimenoj operi Claudia Monteverdija 2009. godine, a druga je bila uloga Eisensteina u Straussovom „Šišmišu“ 2010. godine. Od tada me nisu zvali – kaže Špicer koja će ljetos biti prisutan na koncertnim pozornicama domovine.
- Nastupit ću na koncertu na Dubrovačkim ljetnim igrama, držat ću i masterclass za pjevače, a zatim imam koncert u Splitu s ansamblom Antifonus i dirigentom Tomislavom Fačinijem. Gotovo cijelo ljeto provest ću s obitelji u Hrvatskoj. Prije odlaska u Dubrovnik dva i pol tjedna bit ćemo u Slavonskom Brodu, kod mame , brata i njegove obitelji. Veselim se susretu s njegovim malim blizancima Davidom i Franom. Nakon Splita, odmarat ću s obitelji u Kaštelima. Potkraj odmora provest ćemo dva tjedna kod obitelji u Genevi, kupati se u jezeru i roštiljati u parku. Kako je tamo i moj ‘coach’ za pjevanje, iskoristit ću vrijeme i raditi na ulogama koje me čekaju od rujna – spominje naš u svijetu traženi tenor koji će u rujnu, u Scali, pjevati glavnu ulogu Podeste u Mozartovoj operi „La finta giardiniera“, a potkraj godine slijede nastupi u Versaillesu i Parizu. U kalendaru su zabilježeni i projekti „Ariadna na Naxosu“ Richarda Straussa i Mozartov „Idomeneo“ u milanskoj Scali, te Händlova „Jephta“ u Berlinu.