Jedna od naših najpoznatijih manekenki, dizajnerica i poduzetnica Ljupka Gojić Mikić, sa suprugom Mihaelom Mikićem i dvije kćeri živjela je u Hirošimi, u razdoblju od 2008. do 2017. U tih devet godina dvije starije kćeri - Jana Sienna i Mila Amelie odrastale su u Japanu, a uz njih je i mama Ljupka naučila kako se djecu u toj dalekoj zemlji od najmanjih nogu priprema za potrese, ali kako nam je rekla - i bilo kakvu drugu katastrofu.
"Žive na takvom tlu i generacijski se pripremaju. Kod nas potresa nije bilo sto godina i malo smo se opustili. Čitali smo i gledali samo kako se to događa drugima, zatim bi se brzo zaboravilo. Ono što je meni jako bitno, a što Japanci rade, je da djecu od malih nogu pripremaju na potres - educiraju ih u vrtićima i školama", kazala je Ljupka Gojić Mikić u razgovoru za Gloria.hr.
Dodala je kako vjeruje da ćemo nakon potresa koje smo u Hrvatskoj doživjeli 22. ožujka i 29. prosinca 2020. i mi tako obučavati svaku sljedeću generaciju djece.
"Na svakom početku školske godine u Japanu se uz knjige, bilježnice, pernicu - odnosno školski ruksak, pripremao još jedan mali ruksak napunjen stvarima za slučaj potresa. Tako da sam i ja kao roditelj imala popis što trebam staviti - i za vrtić i kćeri koja je išla u osnovnu školu", opisala je Ljupka. Taj mali ruksak njezine djevojčice Jana Sienna i Mila Amelie odnijele bi u školu, odnosno vrtić, prvog dana nastave i tamo bi stajao za svaki slučaj.
Od malih nogu
Naša sugovornica uvjerila se na primjeru vlastite obitelji da kad djeca uče o potresima imaju manji strah, kako kod te prirodne katastrofe, tako i u svemu drugome.
"Djeca tamo znaju da sami početak potresa idu ispod stola. To mi je baš danas kćer prepričavala da ih je jednom uhvatilo dok je bila u školi. Jana Seinna imala je velik razred, po dvoje su sjedili u klupi. Svaki od njih se skupio ispod svoje klupe. Bez galame, bez da ih je učiteljica upozoravala. Zato što su prije toga imali male vježbe u kojoj bi ponovili cijelu situaciju. Kad se sve smirilo uzeli su svoje ruksake, nakon čega izlaze van na čistinu", opisala je Ljupka.
"U tim njihovim ruksacima su bile vlažne i suhe maramice, baterija, voda, neka suha grickalica za prvu ruku, mali ručnik, dupla odjeća. I to je to...", nabrojala je Ljupka.
Budući da je Japan otočna država, kako nam je rekla, njezini stanovnici nakon potresa na oprezu su i od tsunamija. Cijeli svijet pamti razoran potres magnitude 8,9 stupnjeva po Richteru iz ožujka 2011. nakon kojeg se podigao val tsunamija visok 10 metara koji je uništio i nuklearnu elektranu Fukushima.
Bježanje u visinu
"Osim da izađu na čistinu, nakon što potres završi, uče ih i da bježe prema gore, a ne prema dolje, ako dođe do jačeg potresa. Oni s tim odrastaju, to je normalno kod njih", opisala je Gojić Mikić. Ipak, za razliku od ostatka zemlje, kaže Gojić Mikić, njezina obitelj u Hirošimi nije osjetila toliko mongo potresa, kaže, bilo ih je oko tri jača. U međuvremenu, 2017. vratili su se u Zagreb, gdje je krajem rujna iste godine Ljupka rodila svoju najmlađu djevojčicu Mari Danu.
"Sjećam se kad se dogodila Fukushima, mi smo tada bili u Japanu, kao i uvijek čitali smo hrvatske portale. Zapamtila sam da se tad počelo pisati kako se jak potres može dogoditi i kod nas. To mi je baš ostalo urezano. Nakon što smo se vratili u Hrvatsku malo sam se opustila, nije da sam razmišljala o tome koliko god sam znala da je sve moguće. Nisam imala pripremljeno sve za slučaj potresa. Ali nakon prvog potresa u ožujku smo složili ruksake kao i u Japanu", objasnila je dizajnerica.
Osim dokumenata, mobitela, ključeva i novca - za koji kaže da idu "pod normalno" - te o njima u njihovoj obitelji brigu vodi suprug bivši nogometaš Mihael Mikić, imaju spremno i torbe s najnužnijim stvarima za djecu.
"To su iste stvari koje su za djecu najbitnije i najpotrebnije, ako dođe do katastrofe da imamo za prvu ruku dok smo vani. Sve ono što sam već nabrojala, samo uz to imam donje rublje za djevojčice i odjeću. To više nije jedan ruksak nego ih je tri", kazala je Ljupka.
Sadržaj ruksaka za slučaj potresa obitelji Gojić Mikić:
- dokumenti / mobiteli /novac
- baterija
- vlažne maramice
- suhe maramice
- voda
- suhe grickalice
- mali ručnik
- rezervna odjeća
- rezervno donje rublje
"Promatrala sam ljude za tog prvog potresa u ožujku, dosta ljudi je izašlo van, ali se i dosta njih vraćalo unutra, uzeti neke stvari pa bi izašli opet van. To sve što ste pripremili treba biti spremno u nekoj najbližoj prostoriji prema vratima, ili kraj samih vrata, ili u ormaru u blizini. Da to uzmete sa sobom kada napuštate stan/kuću nakon što se smiri potres. Nikada ne izlaziti i istrčavati iz zgrade dok traje potres. I u Hrvatskoj sam čula da to dosta ljudi radi. To je prva reakcija iz straha, ali je opasna. Prvo bi se trebalo sakriti pod stol, štok...", objasnila je Ljupka.
Zapamtile su sve iz Japana
Tog prvog potresa koji se dogodio u Zagrebu 22. ožujka uvidjela je i koliko znači da se djecu uči o zaštiti od malih nogu.
"Sve što su naučile u Japanu su zapamtile, ostalo im je urezano. Znale su da idu pod stol odmah. Taj dan mi starija kći nije uopće dala da pospremim stolice, da ih stavim uz stol, nego ih je raširila. Tako su stajale dva dana da njima bude lakše otići ispod stola", prisjetila se Ljupka.
Tu je crticu iz obiteljske pripreme za nadolazeće potrese čak i podijelila na Instagram Storyju, nadala se kako bi nekome mogla dati dobar savjet. "Ispalo je da mi je jako puno ljudi pisalo da je to glupa reakcija i da to nije pametno jer im se može srušiti stol. Onda sam se čak malo i prepala za ljude, jer prvo ideš ispod nečeg što je čvrsto i za što si siguran da će ti sačuvati glavu, a tek onda ideš van. Ne živimo svi na niskim katovima, neki žive visoko. Ne bježiš van za vrijeme potesa, nego se skariješ i tek onda ideš...", ponovila je zlatno pravilo koje svaki Japanac zna i ako ga se probudi usred noći.
Još jedan savjet i metoda iz Japana je da, ako je čovjek u mogućnosti, otvori ulazna vrata - kako ne bi došlo do zaglavljivanja u stanu.
"Pa to je sigurno korisno, ako tko stigne. Kada je u utorak 29. prosinca, razoran potres pogodio Petrinju, nisam stigla ni do vrata, a ni do štoka. Toliko je ljuljalo da sam se na kraju uspjela skloniti samo negdje gdje sam sigurna da mi ništa neće pasti na glavu, nismo mogli znati koliko će trajati i koliko će biti jak. Ali onaj tko stigne i tko može naravno da je pametno otvoriti vrata, jer je lakše pobjeći", opisala je Gojić Mikić. Dodala je kako u Japanu ljudi nemaju problem s držanjem otključanih ili otvorenih vrata stanova, jer tamo nema provala niti krađa.
S djecom samo razgovor i edukacija
Još jedna korisna stvar koju su Japanci osmislili je aplikacija, odnosno alarm na mobitelu koji zvoni minutu prije potresa. "Nije puno vremena, ali je dovoljno da se psihički pripremite i odete barem pod stol ili štok. To svaki mobitel ima ugrađeno u sebe. Prvi put kad mi se oglasio mislila sam da sam zaboravila isključiti alarm za buđenje, dok nisam vidjela da drugačije svijetli i piše upozorenje za potres", ispričala je Ljupka.
Ono što bi naša povratnica iz Japana, u kojem je provela gotovo cijelo desetljeće, htjela najviše naglasiti jest da se s djecom treba posebno raditi i da ih se može naučiti pravilnom ponašanju i smanjenom strahu.
"Protiv neke prirodne katastrofe ne možemo ni reagirati na vrijeme - to je ipak najopasnije od svega, kad priroda odluči napasti. Ali djecu možemo učiti da ih bude manje strah i da bolje reagiraju. Vjerujem da je sad u utorak bilo dosta djece koja su sama bila doma, ako su roditelji bili na poslu, jer 12:19 je dosta nezgodno vrijeme, nije šest ujutro. Najpametnije je djecu učiti, pričati s njima, pripremiti ih da znaju reagrati. Strah je normalan, ali da to ipak ne postane trauma. Osim toga mislim da bi i vijesti trebale biti malo pozitivnije i pržiti više edukacije, a manje panike, straha i upiranja prstom tko je kriv", zaključila je Ljupka Gojić Mikić.
Na samom kraju je istaknula kako se nada da će njezino iskustvo poslužiti nekome kao savjet te da nikako ne želi raditi usporedbe koja zemlja je bolja ili lošija.
"Suosjećam s tim ljudima koji su stradali u Petrinji i okolici, ne pada mi na pamet ni uspoređivati te dvije države. Mi smo različite zemlje - možemo eventualno nešto naučiti od Japana, kao što sam ja naučila od njih i to je sve", rekla je.