Malo je TV serijala koji su na području bivše Jugoslavije podigli toliko prašine kao “Porodica” beogradskog scenarista i redatelja Bojana Vuletića.
Dramska interpretacija stvarnih događaja, posljednja tri dana prije uhićenja bivšeg predsjednika Srbije i SR Jugoslavije Slobodana Miloševića, izazvala je, naime, kontradiktorne komentare: jedni je hvale kao relevantan prikaz pada političara koji je umro kao optuženik za brojne ratne zločine, njegovi simpatizeri viču da su sve to “tračevi i laži”, a neki smatraju da je serija čak preblaga prema “balkanskom krvoloku”.
No, svi se u jednome slažu - glumački je “Porodica” odlično odrađena. Osim Borisa Isakovića, koji glumi Slobodana Miloševića, beogradska glumica Mirjana Karanović (64) izvrsna je u ulozi njegove supruge Mirjane Marković.
- Bio je izazov ući u kožu žene koju mnogi vole i mnogi ne vole. Priznajem da nisam znala puno o njoj, nije me zanimala. Znala sam samo na kojoj je bila funkciji i kakvi su joj bili politički stavovi. I da je politika uz koju je stajala donosila strašne rezultate u cijeloj bivšoj državi - govori Karanović, koja iza sebe ima gotovo stotinu filmskih i televizijskih uloga, no prvi je put u “Porodici” portretirala stvarnu osobu.
Znala je da će svi procjenjivati njenu sličnost sa “Slobinom suprugom”, pripremila se na tešku filmsku masku, kakvu je imao Boris Isaković, no već na prvoj probi shvatila je da to neće biti potrebno.
- Već kad sam stavila periku, svi smo shvatili koliko joj fizički nalikujem. Kako je moj stil potpuno drukčiji od njenog, dotad nisam uviđala da zapravo imamo sličan oblik i crte lica pa mi na kraju osim perike, malo šminke i njezinih karakterističnih kostima nije trebalo ništa drugo - otkriva glumica, koja već godinama vodi računa o tijelu.
Macbethovska privrženost
S trenerom vježba četiri puta tjedno, meso ne jede već gotovo tri desetljeća, a prije 18 godina odrekla se cigareta i alkohola. No, pred kamerama joj je cigareta često u rukama - kao što je bila i Mirjani Marković ta posljednja tri dana prije uhićenja Slobodana Miloševića.
Osim što opisuje stanje u Srbiji u to vrijeme, “Porodica” analizira odnose u obitelji Milošević te gotovo macbethovsku privrženost Slobe i Mire, koja je imala veliki utjecaj na njega.
- Ne može se nikako reći da je Slobo bio Mirina marioneta, ali oni jesu bili dvije vrlo povezane osobe, utjecali su jedno na drugo. Koliko ona na njega, toliko i on na nju. Bili su srodne duše - opisuje Mirjana Karanović odnos Miloševićevih.
- Mira se jako bojala što će se dogoditi, zato u seriji i ima njezina rečenica: “Objesit će nas na Terazijama”. U njoj je bio taj strah da će joj se dogoditi isto što i njezinoj majci. Bojala se linča, nije imala povjerenja u narod kojim je vladala.
Njezin lik imao je obrambeni zid
Vera Miletić, majka Mirjane Marković, bila je 21-godišnja studentica iz Požarevca kad se pridružila komunističkom otporu protiv nacističke okupacije Jugoslavije u Drugom svjetskom ratu. U partizanima se zaljubila u studenta medicine Momu Markovića, 1942. je rodila kćer Mirjanu, a 1943. je uhićena: tijekom mučenja se slomila i otkrila identitete drugih boraca za slobodu, koji su zbog toga uhićeni i ubijeni. Strijeljana je u rujnu 1944., samo nekoliko tjedana prije oslobođenja Beograda.
- Mira je svoju majku smatrala herojem, dok su je tadašnji članovi partije smatrali izdajicom. Kod nekih ljudi ta velika životna nesreća učini da postanu neosjetljivi na patnje drugih. I tako postanu okrutni. Bio je to kao neki obrambeni zid s kojim je sprječavala svaku moguću buduću tragediju ili bol - govori Mirjana Karanović, koju je u istraživanju lika i djela Mire Marković najviše iznenadilo kad je doznala da je ta inteligentna, ali okrutna žena znala biti gotovo dječje umiljata kada bi razgovarala s ljudima do kojih joj je bilo stalo.
Izopćena u vlastitoj domovini
A da je u devedesetima bilo jako malo viteštva, Mirjana Karanović uvjerila se na vlastitoj koži. Zvijezda jugoslavenske kinematografije, koja je zablistala u filmovima “Petrijin vijenac” i “Otac na službenom putu”, 90-ih je bila gotovo izopćena u svojoj domovini. Kako nije odustajala od svojih ideala, uvijek je promicala ideju mira i osuđivala ratne operacije srbijanske vlasti, našla se na crnoj listi.
- Trebale su to biti najbolje godine mojeg života, a ispale su najgore. Kao da mi je netko ukrao deset godina. Umjesto da u tridesetima napravim sve što sam planirala i željela, i na privatnom i na profesionalnom planu, sve je to nekako nestalo i propalo zajedno s cijelom bivšom državom - nastavlja Karanović, koja je 2003. bila prva srpska glumica nakon Domovinskog rata s ulogom u hrvatskom filmu.
Prihvatila je ponudu redatelja Vinka Brešana da u “Svjedocima” tumači majku ubijenog hrvatskog vojnika, a nakon toga je uvijek bila rado viđena gošća u hrvatskoj kinematografiji, od “Kosca” Zvonimira Jurića do “Dnevnika Diane Budisavljević” Dane Budisavljević, ali i tri filma koja je snimila s Andreom Štakom.
Iako se nadala da će se s odlaskom Miloševića puno toga promijeniti, nakon dvadeset godina priznaje da pokušaji da se suočimo s vlastitom prošlošću, kao što je bio njezin hvaljeni redateljski debi “Dobra žena” o ženi koja doznaje da je njezin suprug ratni zločinac, izazivaju istu reakciju.
- I dalje sam izdajica, nemoralna osoba, đubre... Počela sam sada fotografirati sve te poruke koje dobivam, i dobre i loše. Jednog dana ću ih možda sve staviti na papir i objaviti knjigu pohvala i uvreda - kaže beogradska glumica, koja i ne pomišlja promijeniti broj telefona i tako samu sebe sačuvati, jer “dobro je znati u kakvoj državi živi”.
Obitelj na prvom mjestu
Iako su njezini stavovi dijametralno suprotni onima Slobodana Miloševića, u jednome su ipak slični - nema onoga što ne bi napravila za svoju obitelj. Odrastajući u Beogradu, u obitelji vojnog časnika Mile i krojačice Radmile Karanović, Mirjana je kao djevojka bila uvjerena da je pred njom uobičajeni životni put, da će postati supruga i majka...
No, na kraju se nikad nije udala, a iako je poznata njezina izjava kako je “bolje imati dobrog ljubavnika nego lošeg muža”, o muškarcima iz svojeg života rijetko govori.
- Život nije htio da dobijem svoju biološku porodicu, ali sam je sama sebi stvorila. To su meni dragi ljudi, zovem ih posvojenom braćom i sestrama, za koje bih učinila sve u životu - opisuje Mirjana Karanović svoju obitelj.
- Svu ljubav koju imam njima dajem. Ima raznih obitelji, mogu to biti samo dvije osobe, a može biti i dvadeset osoba. Drago mi je da ulazimo u povijesni period u kojoj će svatko moći odabrati u kojoj porodici želi biti.
Dužnost mi je braniti mlađe kolegice
Mirjana Karanović nedavno je privukla pažnju javnosti: nakon što je glumica Danijela Štajnfeld javno optužila kolegu Branislava Lečića da ju je silovao, i kao dokaz dostavila snimku njihova razgovora, Karanović je obavijestila Jugoslavensko narodno pozorište da više neće glumiti u predstavi s prozvanim glumcem.
- Svi su to protumačili da ja njega osuđujem za silovanje. No, ja sam u tom priopćenju rekla da smatram kako je njegovo ponašanje, koje sam čula u snimci razgovora s Danijelom Štajnfeld, jednostavno nedopustivo. Dosta je bilo takvog načina. Može joj biti otac i ne smije tako razgovarati s njom. Prema meni nikada nije bio takav. I ne mogu podnijeti to licemjerje kada vidim da je prema mlađima i slabijima potpuno drugačiji. Meni se takve stvari nikada ne bi usudio reći, ali može djevojci s kojom je spremao predstavu. To nije u redu. Kao starija kolegica, smatrala sam da je jedino ispravno da stanem u njezinu obranu - objasnila je Karanović svoj postupak, ali i istaknula da se nakon toga zapravo ništa nije dogodilo.
- Iz kazališta nisam dobila odgovor, što je nekako vrlo balkanski način komunikacije - otkriva glumica, dodajući da nikada nije bila na meti napasnika, ali je svjesna da se naše društvo mora korjenito mijenjati. - Mnogi muškarci misle da postoji njihovo nepisano pravo na žene - kaže.
- Čak i neke žene to pravdaju govoreći da je muška želja toliko jaka da se ne mogu obuzdati. Po njima su muškarci, eto, siroti pod vlašću izazova koje žene bacaju na sve strane - mini suknja, dekolte, provokativno ponašanje... Pred nama, cijelim čovječanstvom, stoji izazov da izgradimo drugačije odnose, koji neće biti temeljeni na ovakvoj pretpostavci.