Ideja da se bez stranačkih veza, bogate obitelji i utjecajnog zaleđa u Hrvatskoj izgradi tvrtka koja u svom portfelju ima pet milijardi eura vrijednosti projekata, mnogima se čini poput nemoguće misije, pogotovo ako starta od nule. No, ipak je ostvarivo, barem tako tvrdi Zagrepčanka Ariana Vela, jedna od naših vodećih stručnjakinja za EU fondove, strateško planiranje i javnu nabavu. Njezina tvrtka AVELANT danas iza sebe ima više od 500 projekata, a kruna karijere joj je Pelješki most, koji bi se za javnost trebao otvoriti ovog ljeta. Ariana Vela radila je na pripremi i provođenju tog najvećeg hrvatskog projekta financiranog iz EU fondova, za koji je povučeno čak 357 milijuna eura.
"Lijep je osjećaj biti jedna kockica u projektu koji će povezati tvoju zemlju. Sjećam se prvog dana kad sam došla na gradilište i nije bilo ničega, a danas je tu most dugačak 2400 metara. Pelješki most bio je tvrd orah, baš kao i dovršetak gradnje mosta koji je 2018. povezao Čiovo s kopnom, također jedan od mojih velikih projekata. No, tajna vrhunskog projektnog menadžera je, među ostalim, preuzeti odgovornost kad nitko to ne želi. Vrlo često ljudi vole biti na poziciji, ali kad vide da stvari ne idu kako treba, pobjegnu. Pravi lider to nikada neće učiniti", kaže Vela.
Čitajte i: Što trebate znati da postanete menadžerice vlastite karijere, pitali smo ženu koja zna sve o tome
"Moja se poslovna filozofija bazira na izreci 'čist račun, duga ljubav'. Nudimo vrhunsku uslugu i potpunu predanost projektu. Pošteni smo, transparentni i nikad nećemo uzeti projekt za koji nam je jasno da nema šanse da uspije. S druge strane, to ima cijenu, koju ne spuštamo, a s klijentima koji se pokušaju cjenkati ne radimo. Bitno mi je da smo moj tim i ja adekvatno plaćeni, jer nemam 25 godina pa da me za zahvalu netko potapše po glavi. Ja sam profesionalka i očekujem da me tako tretiraju. A to, među ostalim, znači i da me pošteno plate", ističe Ariana Vela, koja svojim najvećim uspjehom ipak smatra što je do svega došla sama, isključivo radom.
U njezine važne projekte spada gradnja brojnih tvornica, hotela i pogona za poduzetnike, kao i nabava više od 200 autobusa za javni gradski prijevoz Zagreba, Osijeka, Splita i Dubrovnika.
Još kao studentica, dok je živjela s majkom Zdenkom, računovotkinjom, pokojnim ocem Jozom i dvije godine mlađim bratom Vitomirom, stalno je nešto radila. Bila je voditeljica edukativnih učeničkih tura po Hrvatskom saboru, obavljala administrativne poslove u više odvjetničkih ureda, ali i radila kao šankerica te prodavačica karata u kultnom zagrebačkom glazbenom klubu Močvara. Radom na raznim projektima počela je baviti se 2004., kada se angažirala u nevladinoj organizaciji Gong. Išlo joj je dobro pa su njezine usluge tražile i druge udruge, a uskoro je počela dobivati pozive velikih tvrtki da drži edukacije o projektnom financiranju, koje je tada u Hrvatskoj bilo u povojima. Jedna od tih tvrtki htjela joj je platiti putem fakture, pa je zbog toga 2008. otvorila obrt, koji je nazvala EU projekti.
"Kad sam se počela baviti ovim poslom, radila sam, kako se kaže, i petkom i svetkom. Nije bilo slobodnih dana i fiksnog radnog vremena, a sve što sam imala u dnevnom boravku malog unajmljenog stana bio je jedan kompjutor od 2000 kuna i printer. Radovala sam se svakom klijentu, jer sam si izračunala koliko ću haustora morati očistiti ako ne uspijem. Kad krećeš od nule, malo će te ljudi podržati, a kad dođeš na poziciju u kojoj sam danas, svi te vuku za rukav. Zato nikad ne zaboravljam tko je stajao uz mene na početku, a stajali su Nives Kopajtich Škrlec i Dario Runtić iz Udruge gradova u Republici Hrvatskoj. Od njih sam dobila prve poslove, a s njima radim i danas", govori Vela, koja je prije tri godine zatvorila obrt i pokrenula tvrtku.
Oduvijek je, kaže, bila otvorena za nove izazove. Zato je 2012. pokrenula portal o europskim fondovima, a dvije godine kasnije otvorila prvo hrvatsko Učilište EU projekti, koje danas vodi njezin brat Vitomir Vela. Iako i dalje mnogo radi, posao nikad ne donosi kući jer se želi maksimalno posvetiti petogodišnjem sinu i sedmogodišnjoj kćeri. Također, uvijek nađe vremena za sebe i svoje male ženske rituale: dvaput tjedno je kod frizera, a jednom u tri tjedna na manikuri. Mnogo drži do fizičke kondicije pa zimi ponekad usred radnog dana odvoji nekoliko sati za skijanje na Sljemenu. Dva puta tjedno odradi trening snage s bivšim suprugom Matijom Grofelnikom, kineziologom i osobnim trenerom s kojim je nakon razvoda ostala u prijateljskim odnosima.
Kad stigne, igra tenis i čita, a knjiga kojoj se uvijek vraća je “Čovjekovo traganje za smislom” Viktora Frankla. S prijateljicama je pokrenula interni književni klub u kojem se jednom mjesečno okupljaju i razmjenjuju knjige, a svaki slobodni trenutak koristi za putovanja. Ideja i planova za budućnost je mnogo."Želim se fokusirati na projekte u kojima neću biti samo konzultant, nego i partner. Također, zanima me akademska karijera pa upravo upisujem doktorat na Ekonomskom fakultetu u Rijeci. Završavam znanstveni rad kojim ću ispuniti preduvjete za stjecanje zvanja predavača, a plan mi je u sljedećih pet godina osnovati vlastiti fakultet", otkriva Ariana Vela.