Da svjetska pandemija nije iz temelja promijenila želje kupaca i turističke planove putnika, Zagrepčanka Ivana Hađina, vlasnica Etno Motiva - jedine tvrtke u Hrvatskoj koja se bavi komercijalnom proizvodnjom tkanina s tradicijskim motivima - sad bi bila zatrpana narudžbama. Baš u ovo vrijeme počela bi s isporukom svojih stolnjaka i nadstolnjaka brojnim suvenirnicama na obali, restoranima, hotelima, seoskim domaćinstvima...
Iako joj je koronavirus pomrsio planove, Ivana mu je dijelom doskočila - novim web shopom. Ondje se mogu kupiti njezini proizvodi s motivima hrvatskih narodnih nošnji i vezova napravljeni od materijala izrađenog na 40 godina starom industrijskom stroju za tkanje, a kupci najčešće traže one s uzorkom srca, šestinske nošnje i konavoskog veza.
"Odrasla sam okružena tradicijskim tkaninama jer je moj otac Josip Hađina godinama bio profesor tkanja na zagrebačkom Tekstilno-tehnološkom fakultetu. U mladosti me to nije previše zanimalo pa sam krenula drugim putem: završila sam ekonomiju i dugo radila kao voditeljica marketinga i nabave u jednoj tvrtki. No, prije pet godina iz hobija sam poželjela naučiti tkati, a i činilo mi se da tu ima komercijalnog potencijala" govori Ivana.
Potraga za strojem i učenje rada na njemu
Uz očevu pomoć pronašla je u Oroslavju švicarski industrijski stroj iz nekog starog pogona i dovezla ga u radionicu pokraj kuće svojih roditelja u Sušobregu u blizini Zlatar Bistrice. Budući da nije korišten barem deset godina, bio je u vrlo lošem stanju pa ga je trebalo kompletno rastaviti, očistiti i popraviti - za što je majstoru bilo potrebno čak tri mjeseca. Kad je stroj napokon bio spreman, uslijedilo je učenje kako raditi s njim, a Ivana je sretna što je za to imala najboljeg učitelja - svog oca.
Rad na tako starom stroju, naime, zahtijeva strpljenje, kreativnost i mnogo ručnog rada.
Dovoljno je reći da je - kad se na veliki valjak tvornički namota tri tisuće metara bijele pređe (konca) za izradu osnovice - potrebno ručno zavezati čak 2100 niti, što je posao od dva dana. Danas se uzorci na modernim strojevima programiraju kompjutorski u AutoCAD-u, a Ivana to i dalje radi uz pomoć starinskog stroja koji buši rupice.
"Potrebno je probušiti tisuće rupica, a svaka nepravilno utisnuta na plastičnoj foliji znači pogrešku u izradi tkanine. Za izradu jednog novog uzorka potrebno mi je tjedan dana, a to je posao koji zahtijeva veliku preciznost, koncentraciju i strpljenje", kaže Ivana.
Kad je u pogonu, stroj za sat vremena može istkati četiri metra tkanine, koju ona poslije kroji na veličinu stolnjaka i nadstolnjaka.
Proces dorade proizvoda - “cufanje” rubova u resice i šivanje - radi ručno.
Njene etno kreacije nose i slavne dame
Ivanu silno veseli kad u nekom restoranu (primjerice zagrebačkom Šestinskom lagviću i Starom fijakeru) ili hotelu poput šibenskog Solarisa ugleda svoje stolnjake. No, posebno joj je zadovoljstvo kad vidi da su od materijala koji je ona izradila nastala originalna ostvarenja. Prije tri godine započela je suradnju sa splitskom dizajnericom Katarinom Gvozdanović, a etno kreacije njezina brenda Kaviy Couture napravljene od Ivanine tkanine nosile su pjevačice Mia Dimšić i Nina Badrić, glumice Bojana Gregorić Vejzović i Nataša Janjić Medančić, TV reporterka Mirta Šurjak...
Surađivala je i na dvije kolekcije modnog brenda Twins by Begović & Štimac, a na materijalima od kojih su izrađene koristila je motiv narodne nošnje iz Zaprešića. Modni dizajner Zoran Aragović prošle je godine osmislio nacionalnu haljinu kojom se naša misica Katarina Mamić predstavila na svjetskom natjecanju za najljepšu ženu svijeta u Londonu.
Tkaninu s tradicionalnim šestinskim uzorkom Zoran Aragović naručio je od Ivane.
"Zoran je tražio da umjesto klasične crvene i crne koristim tirkiznu i boju ciklame, što je haljini dalo moderan štih. I inače je to moja prednost: mogu raditi male serije u bojama kakve kupac poželi. Najprodavaniji klasik su crvena srca, no u novoj kolekciji imam stolnjake s uzorcima u prljavoružičastoj, bež i sivoj, koji se odlično uklapaju u moderne interijere - otkriva Ivana Hađina.
Tkanje je tehnološki proces izrade tkanine preplitanjem najmanje dva sistema niti, od kojih jedan ide uzduž (osnova), a drugi po širini tkanine (potka). Vrstu tkanja određuje način na koji se upleću niti. Tehnika se s vremenom mijenjala i razvijala, ali je princip rada i dandanas isti.
- Industrijski strojevi za tkanje razvili su se potkraj 19. stoljeća tijekom industrijske revolucije u Engleskoj. S vremenom su se toliko modernizirali pa je njihov rad danas potpuno kompjutoriziran. Koliko je to utjecalo na brzinu izrade tkanine najbolje govori usporedba Ivanina stroja starog 40 godina - koji može provući konac 180 puta u minuti - i današnjih, koji ga standardno provlače 500 - 600, a mogu i do 2000 puta u minuti - objašnjava Ivanin otac Josip Hađina, umirovljeni profesor tkanja na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu.
Pročitajte i:
Hrabro je nastavila obiteljsku tradiciju: Izrađuje zelene inkubatore, a iza svega je plemenit cilj
Ruska poduzetnica šokirala emotivnom ispovijesti: 'Dali su mi sedam mjeseci života'
Snježana Mehun se oprašta od bivšeg svekra koji ju je ganuo do suza svojom zadnjom gestom