Svatko se sa životnim izazovima nosi na svoj način, a različite su i reakcije pacijenata kad doznaju da imaju zloćudnu bolest. No, svima koji su se suočili s nekim oblikom karcinoma zajednička je jedna želja - da ih okolina zbog njihove dijagnoze ne doživljava kao osobe bez budućnosti.
To je i glavna poruka izložbe “One nisu stale”, koja se od 1. listopada može razgledati u Galeriji Fotokluba Split. Riječ je o sedamnaest crno-bijelih aktova žena liječenih od raka, koje su u namjeri da osvijeste javnost o svom problemu pristale javno pokazati svoje ožiljke.
Organizator izložbe je udruga žena liječenih i oboljelih od karcinoma Caspera, a njezine osnivačice, Sonja Grgat (48) i Ivana Frapporti (40), ističu da su ponosne na sve sudionice, jer im je trebalo puno hrabrosti da podijele svoju najbolniju intimu.
- Svjesne smo da će neke fotografije biti pomalo šokantne, no to i jest poanta. Važno je da svi čuju našu poruku da smo mi i dalje tu, unatoč raku. To što smo oboljele i imamo ožiljke ne znači da smo prestale biti mame, supruge, kćeri, sestre, prijateljice, kolegice s posla... Jako smo zahvalne autorici fotografija Maji Prgomet, koja je napravila sjajan posao. Uspjela nas je prikazati kao snažne žene, što svaka od nas i jest - govori Sonja Grgat.
Društvo i dalje diskriminira oboljele
Među ženama koje su se razotkrile pred fotoobjektivom splitske fotografkinje su i Sonja i Ivana, s obzirom na to da obje imaju iskustvo s rakom. Štoviše, Sonja, koja je završila školu za laboranticu u fizici, na vlastitoj se koži uvjerila koliko je naše društvo i dalje diskriminirajuće prema oboljelima. S dijagnozom invazivnog karcinoma lijeve dojke suočila se 2014., a tek što se počela liječiti, dobila je otkaz.
- To me dodatno dotuklo jer sam iz tog poteza iščitala da moji kolege više ne računaju na mene. Kao da su mi potpisali smrtnu presudu. Kad doznate da imate rak, nema gore stvari od odbacivanja i sažaljenja okoline. Naravno da morate imati rame za plakanje, nekoga s kim ćete podijeliti najdublje strahove, no isto tako je važno da nastavite biti sve ono što jeste - nastavlja Sonja, koja je majka troje djece, kćeri Jeny te sinova Marina i Josipa.
Kad se razboljela, najmlađem Josipu bilo je deset godina i premda je imala podršku supruga, ni u jednom trenutku nije zaboravila na svoje roditeljske obaveze.
- Znala sam da me moja obitelj treba, čak i u trenucima kad sam ležala u bolnici poslije mastektomije. Jedina dobra stvar u mom slučaju je to što se sve odvijalo takvom brzinom da nisam imala previše vremena za razmišljanje što i kako dalje. Kvržicu sam napipala krajem lipnja, u srpnju sam već bila operirana, a idućih pola godine sam primala kemoterapiju - prisjeća se Sonja, koja se danas osjeća zdravom ženom.
Među volonterima ima i muškaraca
Posao više nije tražila jer je u međuvremenu počela razmišljati o pokretanju vlastite udruge. S Ivanom, koja je po zanimanju inženjerka sigurnosti, spojila ju je zajednička prijateljica, a Casperu su registrirale u ožujku prošle godine. Ivana Frapporti kaže da su do danas svojim savjetima i podrškom pomogle pedesetak žena, što je golemi broj s obzirom na to da su s radom započele na početku pandemije.
- U Splitu postoji još jedna udruga slična nama, no oni su namijenjeni samo ženama oboljelima od raka dojke. Naša trenutačno broji više od 70 članova, a među volonterima ima i muškaraca. Među ostalim, pomažu nam i naši muževi - otkriva Ivana, za koju je ova izložba posebno emotivna jer njezina borba s karcinomom još nije gotova.
Prvi put rak jajnika joj je dijagnosticiran u ožujku 2017., a nakon dvogodišnje remisije, lani joj se bolest vratila.
- Moji kolege ponijeli su se vrlo humano. Ne da nisam dobila otkaz, nego su mi i novčano pomogli, a mjesto u firmi me još čeka, premda sam drugi put morala na dulje bolovanje - kaže Ivana, dodajući da se zato u nekim drugim situacijama uvjerila u predrasude kako ljudi s rakom nemaju život. Kad joj je prvi put zbog jakih kemoterapija otpala kosa, u inat tome nije glavu sakrivala perikom. A nakon nove dijagnoze, odmah se ošišala na kratko.
- Naravno da vam suživot sa zloćudnom bolešću bitno promijeni prioritete. Kad sam prvi put doznala dijagnozu, bilo mi je 35 godina i živjela sam tristo na sat. Bavila sam se planinarenjem, vozila sam bicikl, gradila karijeru i nisam ni slutila da sam bolesna. Rak mi je otkriven tijekom rutinske operacije benigne izrasline na jajniku, a zbog kemoterapije sam morala prestati sa svim fizičkim aktivnostima. No, moj život nije prestao, što je dokaz i ova izložba - ističe Ivana Frapporti, nadajući se da će ih sada mnogi početi gledati kao i sve druge “obične” žene - koje imaju snove, planove i želje.