FOTOGRAFIJE: DANIJEL BARTOLIC/CROPIX CROPIX
Duh 60-ih

Ronald Braus otvorio nam je vrata nedavno uređenog doma u Rovinju: Kuća je to puna uspomena

Naš poznati operni pjevač spreman je za novu predstavu ‘Carlotta Grisi, od Vižinade do vječnosti’ u Rovinju, a ulogu je uvježbavao u svom novouređenom domu u kojem se isprepliću moderni detalji i obiteljsko nasljeđe.

Kad operni pjevač Ronald Braus (48) počne vježbati, ni zvuk koncertnog klavira ni njegov snažni bariton ne uznemiravaju susjede. Jer debeli zidovi stana od 140 četvornih metara u Rovinju ­ u zdanju iz 19. stoljeća izgrađenom za vlasnike nekadašnje tvornice keksa ­ ne propuštaju zvukove. Ondje se proteklih tjedana Ronald Braus, osnivač festivala “Rovinj art and more”, pripremao za premijeru predstave “Carlotta Grisi, od Vižinade do vječnosti”, zakazanu za 2. listopada u rovinjskom gradskom kazalištu Gandusio.­ Riječ je o praizvedbi predstave o prvoj svjetskoj Giselle, balerini rođenoj u Vižinadi, gdje ćemo nastupiti prije Rovinja. Uz brojne izvođače, na sceni smo “glavni” glumica Annamaria Serda i ja, pod režijskom palicom Ljiljane Gvozdenović. Songove piše Darija Ivezić. Vjerujem da će se publici svidjeti priča o svjetskoj zvijezdi rođenoj u našim krajevima o kojoj se, nažalost, malo zna ­ kaže Ronald Braus, koji živi i radi na relaciji između Zagreba i Rovinja. Bariton, koji je diplomirao solo pjevanje na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji u klasi Dunje Vejzović, u Rovinju već 21 godinu organizira kulturno­umjetničko zabavni projekt “Ronald Braus i gosti”, a u Zagrebu je pak 2006. utemeljio “Operu b.b.”, prvu hrvatsku opernu putujuću trupu čiji je umjetnički ravnatelj.

Gostuje u domaćim i inozemnim kazališnim kućama, no najdraže mu je stvarati i nastupati u rodnom gradu te uživati u svom obiteljskom stanu u starom dijelu grada.

Ronald Braus o tri premijere u mjesec dana! Kreativna eksplozija nakon pandemijskog mirovanja

- Baka Katica i djed Juraj tu su bili od 1952. Moj osam godina mlađi brat Vanja Žufić i ja stalno smo jurcali desetak metara dugačkim hodnikom. Kad bi padala kiša, kuća je bila puna klinaca jer se nismo mogli igrati vani - priča pjevač za magazin Gloria, koji je tijekom posljednjeg preuređenja stana nastojao sačuvati izvorni izgled interijera. Tu je puno ručno rađenog namještaja, detalja koji su djed i baka te njegova majka nabavljali iz inozemstva... Stan koji je s bratom naslijedio od bake za Ronalda Brausa ima veliku emotivnu vrijednost.

image
FOTOGRAFIJE: DANIJEL BARTOLIC/CROPIX CROPIX
image
FOTOGRAFIJE: DANIJEL BARTOLIC/CROPIX CROPIX
image
FOTOGRAFIJE: DANIJEL BARTOLIC/CROPIX CROPIX

- Mislim da bi moja mama Jeanette, koja je nažalost preminula prije tri godine od teške bolesti, bila presretna da vidi spoj tradicije, starinskog i novog, nastao nakon obnove. Renoviranje prostora i namještanje interijera završeno je zimus, a moja je baka, koja je preminula u lipnju ove godine, u 91. godini, bila ponosna na svaki moj prijedlog i odluku, zadovoljna što je stanu vraćen nekadašnji sjaj - govori Braus.

Stanom dominiraju tri volte, koje su ujedno noseći zidovi, široki 60 centimetara. Prva povezuje kuhinju i blagovaonicu s jednim salonom, druga je, nešto uža, u hodniku, a treća se proteže kroz dvije spavaće sobe. U jednom su periodu, kad je obitelj bila brojnija, tu bili pregradni zidovi, no sada su uklonjeni pa stan ima raskošan prostor za biblioteku, prostranu kuhinju s blagovaonicom, dva velika salona i dvije spavaće sobe.

image
FOTOGRAFIJE: DANIJEL BARTOLIC/CROPIX CROPIX

- U kuhinji je bilo najmanje zahvata. Naime, kuhinjske elemente izradio je djedov i bakin kum, inače stolar Josipa Broza Tita koji je bivšem jugoslavenskom predsjedniku radio namještaj od punog drva. Elementi su tipičan primjer stila iz 60-ih, logično raspoređeni, kvalitetno izrađeni, tako da ih ni danas, pola stoljeća kasnije, nema potrebe obnavljati. U nju je uklopljen i stoljetni, gotovo metar i pol širok sudoper od kamena, kakav ima većina rovinjskih, ali i istarskih kuća- priča Ronald Braus.

image
FOTOGRAFIJE: DANIJEL BARTOLIC/CROPIX CROPIX

Prostranim salonom koji se nadovezuje na kuhinju dominira klavir Grotrian-Steinweg iz 1929., koji je Ronald kupio prije dvije godine od dirigenta Darija Ivezića. Rađen je za poznatu zagrebačku muzičku obitelj Dugan. Kad je u Rovinju, za klavirom je svakodnevno, što za potrebe proba za festival ili ulogu, komorne koncerte, a još više za druženja uz jelo, piće i muziku koja su u Ronaldovu domu gotovo svakodnevna. Tada se razvlači i okrugli stol Thonet za kojim se, u stolcima istog dizajnera, bez problema smjesti dvanaestero gostiju. Luster koji je Ronaldova baka naručila iz Murana osvjetljava salon iz kojeg se kroz hodnik prolazi u drugi salon.

- Obožavam biografije velikih umjetnika, pustolovne knjige, monografije, no tu su knjige svih žanrova jer je biblioteka naslijeđena od mojih roditelja. U mjesecima izvan sezone mnoštvo susjeda dolazi i posuđuje knjige, neki ih vrate, neki ne, ali i dalje ih posuđujem - govori Ronald.

Nekadašnju bakinu sobu pretvorio je u salon u kojem je namještaj iz 1964., kupljen na Zagrebačkom velesajmu. Darovala mu ga je prijateljica, zajedno s lusterom i poslužavnikom, kad je preuređivala vlastiti dom, znajući da će Ronald Braus znati cijeniti vrijednost tih stvari.

image
FOTOGRAFIJE: DANIJEL BARTOLIC/CROPIX CROPIX

- Svi smo u obitelji na neki način kolekcionari. Djed, šef laboratorija u tadašnjim Istarskim boksitima, bio je strastveni filatelist, baka je na prastaroj singerici koja i danas radi šivala i popravljala sve, od traperica i majica do dekora i zavjesa. Majka je pak skupljala figurice slonića, a moji su orašari, svaki u drukčijem kostimu. Bakin djed Karmelo ručno je radio makete drvenih jedrenjaka i svakome u obitelji darovao je po jedan. Kolekcija stripova Alana Forda vlasništvo je mog brata - pojašnjava Ronald.

Njegova spavaonica ujedno je njegova nekadašnja dječja soba u kojoj je kao dijete bojicama crtkarao po zidovima, vratima i prozorima s pogledom na susjedni franjevački samostan.

image
FOTOGRAFIJE: DANIJEL BARTOLIC/CROPIX CROPIX

- Spremio bih se za školu, kad bih u pola osam čuo crkvena zvona. Svi u obitelji obožavali smo taj zvuk, posebno baka, koja je znala i zapjevati sa mnom i mojim društvom. Divan je glas imala i njezina mama pa vjerujem da sam po toj liniji i ja naslijedio ljubav prema muzici - priča Ronald Braus, u čijem su domu tijekom druženja sve prostorije otvorene. Tako si svaki gost može pronaći najugodnije mjesto unutar stana u kojem se isprepliću povijest i sadašnjost.

Stižu novi trendovi! Četiri boje koje će dominirati interijerima ove jeseni

Linker
16. listopad 2021 21:19