Među kolateralnim žrtvama korone našao se i prvi hrvatski projekt Smiljana Radića (55), slavnog čileanskog arhitekta bračkih korijena, koji je prije nekoliko dana postao dopisni član HAZU. Naime, još prije godinu dana zajedno je sa suprugom, kiparicom Marcelom Correom (57), zgotovio instalaciju “Kapi”, namijenjenu manifestaciji Rijeka 2020. - Europska prijestolnica kulture. Da nije bilo pandemije, njihov bi rad - masivne staklene sfere postavljene među drevne suhozide - već krasio brdo iznad plaže Vela u Baškoj na otoku Krku. Unatoč svemu, organizatori tog Lungomare Art projekta još se nadaju da će do kraja ove kužne godine Radićeve “Kapi” ipak zablistati na predviđenoj lokaciji s veličanstvenim pogledom na Velebit i otok Prvić.
Realizaciju nekih drugih Radićevih projekata nije zaustavio ni Covid. Londonska modna kuća Alexander McQueen povjerila mu je redizajn interijera 30-ak njihovih luksuznih trgovina diljem svijeta i premda je korona obogaljila cijelu modnu industriju, od tog projekta ne odustaju. Nedavno su u Tokiju svečano otvorili još jedan butik obnovljen prema idejama avangardnog arhitekta koji nikad prije nije projektirao ni jedan prodajni prostor, kamoli modni, i rijetko radi izvan rodnog Čilea. U domovini je velika zvijezda, a svijet ga je zapazio 2014. kad je u londonskom Hyde Parku u sklopu galerije Serpentine postavio paviljon u obliku futurističke strukture od fiberglasa na postolju od odlomljenih stijena. Otada Radićev međunarodni rejting stalno raste. Sarah Burton, kreativna direktorica kuće McQueen, oduševljena načinom kako Smiljan kombinira prirodne i umjetne materijale, žarko je željela da baš on osvježi izgled njihovih dućana.
- Kad sam upoznao Saru, najviše smo razgovarali o idejama utkanim u neku tkaninu ili haljinu, a ne o nekim velikim arhitektonskim zamislima - govori Smiljan Radić. - Meni se svidio njezin rad, njoj se svidjelo to što ja radim i na tako uspostavljenom povjerenju nastavili smo konkretne dogovore. Jedino moje prijašnje iskustvo s modom bio je paviljon što sam ga 2017. projektirao za Celine, ali on je trajao koliko i revija - svega osam minuta.
Dizajn i visoka moda
Promatrajući kako u McQueenu osmišljavaju nove kolekcije, Radić je konceptualizirao prostor elementima labirinta gdje se isprepliću priroda i kultura odijevanja, a izložena luksuzna roba živi i diše u okruženju prirodnih materijala poput zakrivljenih drvenih ploha što asociraju na krivulje ljudskog tijela ili ručno obrađenih blokova oniksa i alabastera. Za dekoraciju stropova koristio je smjesu betona i krpica iz prethodnih McQueenovih kolekcija, a zidove je mjestimice oblagao panelima od izvezenih tkanina, koji će se mijenjati ovisno o sezoni.
Stakleni cilindri lome i reflektiraju svjetlost te vizualno povezuju različite razine prostora. Želio sam uspostaviti novi odnos između kupaca, umjetnosti, arhitekture i modnog dizajna, zbližiti posjetitelje butika s izloženim predmetima, tumači Radić. - U sličnim je objektima obično naglašena ideja da je skupocjenu robu zabranjeno dodirivati; ja sam tu ideju pokušao ukloniti. U središnjem londonskom butiku, koji se proteže na tri kata zgrade u Old Bond Streetu, kupcima nad glavama vise drvene rezbarije, rad Smiljanove supruge Marcele. Njezine će skulpture od alabastera, bronce, granita i drva biti sastavni dio interijera u većini renoviranih McQueenovih butika. Marcela Correa priznata je čileanska umjetnica i sa suprugom često surađuje na istim projektima.
Žive u Santiagu i imaju dvoje djece: sin Tristan (21) studira matematiku, a kći Olivia (17) književnost. Obitelj je najsretnija kad iz čileanske prijestolnice može pobjeći u svoju planinsku rezidenciju u Vilchesu na obroncima Anda. “House for the Poem of the Right Angle” (Kuća za pjesmu pravom kutu), tako je Radić nazvao tu kuću koja podjednako fascinira i stručnjake i laike, a projektirao ju je nadahnut Le Corbusierovom serijom apstraktnih crteža “Le Poeme de l’Angle Droit”.
Smještena unutar nacionalnog parka, izvana djeluje kao da su je oblikovale prirodne sile. Iznutra izgleda poput Aladinove spilje nakrcane blagom egzotičnih arhitektonskih ideja i rješenja. Izgrađena je od crnog betona iz kojeg se pod čudnim kutovima granaju svjetlarnici umjesto prozora. Nepravilni unutarnji zidovi i stropovi pokriveni su cedrovinom, a vrt je ograđen bazaltnim stijenama. Ekspresivno sljubljivanje tradicionalnog i suvremenog, kako u formama, tako i u materijalima, u temelju je svih radova arhitekta čiji je djed nakon Prvog svjetskog rata s otoka Brača emigrirao u Čile, gdje je radio kao rudar. Smiljan ne govori hrvatski, a njegov prvi kontakt s Hrvatskom bio je međunarodni arhitektonski simpozij Dani Orisa u Zagrebu, održan prije 10 godina. - Moj osobni odnos s Hrvatskom počeo je s Danima Orisa, a poslije sam dvaput s obitelji dolazio na ljetovanje, jednom na Brač, drugi put na Krk. S radošću sam prihvatio prijedlog o instalaciji na Krku jer je intervencija u tom prostoru za mene bila novi izazov, prigoda za eksperimentiranje s novim materijalima i tehnikama. Vizija staklenih kapi u divljem krčkom krajobrazu u meni je izazvala osjećaj iznenađujućeg spokoja i nadam se da će sličan osjećaj prožeti svakog koji to vidi uživo.