Radila je na najgledanijoj domaćoj televiziji, imala sigurnu plaću i uzbudljiv posao na neodređeno, ali novinarka Maruša Stamać (32), koja je tijekom deset godina napravila više od tisuću reportaža u Provjerenom, IN magazinu i Dnevniku, ljetos je dala otkaz na Novoj TV i pokrenula vlastiti posao. Postala je medijska savjetnica i trenerica javnog nastupa pa ljude uči kako se riješiti treme i nervoze, kako pripremiti izlaganje i prezentaciju, kako se nositi s nezgodnim pitanjima, kakvi trebaju biti dikcija i govor tijela… Ukratko, kako pred kamerama i mnogo ljudi biti zanimljiv, samouvjeren i dojmljiv, a u malo vremena reći najvažnije - što je česta boljka domaćih javnih osoba, poslovnih ljudi i političara. Marušine savjete traže brojne tvrtke i pojedinci, jer u Hrvatskoj jača svijest o važnosti dobrog imidža, pa tvrdi da nije požalila što je zaplivala u nemirne poduzetničke vode.
- Prošla sam sve redakcije i osjetila da je vrijeme za nove izazove. Dodatno me poguralo to što je moj doktorski rad - utjecaj masovnog turizma na stare jezgre dalmatinskih gradova - prihvaćen na University College London pa sam shvatila da mu se neću moći posvetiti uz zahtjevan posao na televiziji, koji podrazumijeva cjelodnevni angažman i rad vikendom - objašnjava Maruša koja je upravo u Engleskoj, gdje je ljetos prošla i edukaciju, shvatila čime se želi baviti. Kolega je zamolio da njegovom prijatelju, predsjedniku uprave jedne informatičke tvrtke, pomogne oko javnog nastupa, smatrajući da je kao osoba iz televizijskog svijeta idealna za to. Bio je zadovoljan kako ga je “obučila“ pa ju je preporučio i drugima, jer mnogima je trebala pomoć na prodajnim prezentacijama, stručnim skupovima i konferencijama. Maruša tvrdi da se već u šest sati, koliko traje njezin trening, može napraviti mnogo.
- Na početku svoje reporterske karijere i ja sam kiksala - što zbog loše dikcije i naglaska, što zbog pretjerane nervoze zbog koje bih poskakivala i mlatarala rukama. Bilo me je strah jer sam razmišljala o tome koliko me ljudi gleda, no zahvaljujući svakodnevnom radu s fonetičarima, analiziranju vlastitih pogrešaka i čitanju stručne literature o javnim i medijskim nastupima, s vremenom sam se usavršila. Iako rad na sebi nikad ne prestaje - govori Kaštelanka koja je s 18 godina došla u Zagreb i na Filozofskom fakultetu upisala i diplomirala povijest umjetnosti i komparativnu književnost. Bila je talentirana za pisanje pa je pred kraj faksa poslala svoj životopis na Novu TV. Pozvali su je u IN magazin Nove TV na probni rok koji je postao stalni posao, i tako je počela njezina televizijska karijera. Među prvim reportažama joj je bila promocija knjige Žuži Jelinek, koja joj je savjetovala da se što prije uda, “jer ne bu uvek mlada i lepa“. Teško joj je izdvojiti najdražu priču, ali među onima koje više pamti su ona o devetogodišnjem genijalcu iz Nizozemske koji studira na tri fakulteta, zatim o dvojici braće s posebnim potrebama, pomoćnim trenerima u nogometnom klubu Sloga iz Čakovca, kojima se ostvarila božićna želja da upoznaju Zlatka Dalića i s njim odu na trening reprezentacije, te intervju s Andreom Bocellijem. Maruša Stamać tvrdi da je izbornik Vatrenih zbog izravnosti, iskrenosti i skromnosti lani zasluženo dobio nagradu Komunikator godine, Hrvatske udruge za odnose s javnošću. Kao dobar primjer ističe i poduzetnika Emila Tedeschija, čiji je govor na nedavnoj konferenciji Poduzetnički mindset izazvao podijeljena mišljenja, ali se o njemu dugo pričalo.
- Kao negativne primjere istaknula bih Ivicu Todorića jer je nakon afere Agrokor doslovno bježao od novinara, ali i gradonačelnika Milana Bandića koji u nedostatku argumenata izrazito bezobrazno razgovara sa sedmom silom. Oni su spona između javnosti i politike i zato mi smeta to nepoštivanje. Neodgovaranje na njihova pitanja ili izbjegavanje novinara za mene je veliki gaf. Bolje je reći “nisam siguran, provjerit ću“ ili “to ne znam, ali ono što znam...“ nego se ponašati ignorantski. Možda se čini da narod voli takozvane snažne vođe i čvrstu ruku, no ja mislim da je bezobrazluk prema javnosti i oponentima dugoročno šteti - uvjerena je Maruša, dodajući kako je o tom poslu mnogo naučila i od svog životnog partnera Željka Rihe, koji je vodio mnoge marketinške i komunikacijske kampanje, savjetovao političare te mentorirao startupove.
- KOLINDA GRABAR-KITAROVIĆ
Lupanje šakom o stol i dizanje ruke ne djeluju prirodno i autentično. Ne bi smjela dopustiti ni da je određena novinarska pitanja isprovociraju, jer tada postaje vidljivo nervozna. I govor na dan izbora izgledao je neuvjerljivo i loše pripremljeno, kao da nije očekivala drugi krug.
- ZORAN MILANOVIĆ
Njegova namjera da djeluje samouvjereno i liderski često preraste u bahatost, pametovanje i dociranje. Sve to je rezultiralo time da danas imamo “zoranizme”. Protivnica sam jeftinog populizma, ali mislim da bi s narodom trebao komunicirati neposrednije i jasnije.
*Izlaganje ne smije trajati predugo jer publiku to umara i dekoncentrira. Govor treba biti kratak, jezgrovit i jasan. Nikako ne bih preporučila ni čitanje s papira te poštapalice.
*Poželjno je govoriti glasnije i sporije, s naglašavanjem ključnih pojmova jer to daje određenu dinamiku i dramatiku. Baš kao i pauze od nekoliko sekundi koje govorniku pomažu da sabere misli.
*Važna je i neverbalna komunikacija pa ne smijemo zaboraviti na geste. To djeluje prirodnije i opuštenije, pojačava dojam onoga što se govori te izgleda kao da osoba vlada pozornicom.
*Pruge i razni drugi uzorci vibriraju na ekranima pa ih ispred kamera treba izbjegavati. Kako bi fokus ostao na onome što se govori, nepoželjne su i intenzivne boje, naglašena šminka, previše nakita te izazovna odjeća. Nezgodno je i kad se boja odjeće stopi s pozadinom.
*Oni koji prije nastupa “snime“ publiku i pozornicu, isprobaju mikrofon te nekoliko puta duboko udahnu, bit će sigurniji i opušteniji. Kao i osobe koje se prije javnog nastupa pripremaju kod kuće - same ili pred ukućanima - te vizualiziraju ono što ih očekuje.