Ovaj par rado bismo ugledali ako se svojom nepažnjom slučajno izgubimo u gorju Slavonije. Vanja i Luna poznaju se u dušu, a uskoro će Luna pokazati što je sve naučila od svoje učiteljice...
Zašto rad u HGSS-u nije zanimanje nego i poziv? Zapravo nemate godišnji odmor... Dostupni ste 24 sata, 365 dana u godini...
Životni poziv je nešto što radimo sa srcem, nešto što nas puni energijom. Neopisiv je osjećaj kada se vratiš s akcije, kada znaš da si učinio dobro djelo, nekome možda spasio život. Da, tko to može platiti?
Što je bila glavna motivacija da se priključite HGSS-u?
Po zanimanju sam medicinska sestra, radim u bolnici za rehabilitaciju. Moj neostvareni san je rad na hitnoj. HGSS je baš to - prilika da pomažeš unesrećenima u hitnim situacijama u neurbanom području.
Jesu li ljudi preopušteni kada idu u prirodu, već su svima poznate priče o japankama i sl., na što treba posebno paziti?
Nakon radnog dana i tjedna ljudi su željni odmora i sve češće odlaze na izlete u prirodu,u šume, na planine. Često i namjerno ignoriraju vremensku prognozu. Vrijeme na žalost ne možemo naručiti. Bez obzira na prognozu, poželjno je nositi rezervnu odjeću, kabanicu, oblačiti se slojevito. Imati na umu koje je godišnje doba i oblačiti se u skladu s tim. Obuća često bude problem (ponekada baš budu i japanke, hahaha). Važno je da je obuća udobna i čvrsta.
Morate li u svom poslu biti u formi? Kako održavate tjelesnu kondiciju?
Naravno da morate biti u formi, meni u tome pomaže Luna, belgijska ovčarka koju treniram za potrage, a kako je ona vrlo aktivna pasmina, ona zapravo brine o mojoj formi i kondiciji.
Brojne studije provedene u Japanu pokazale su da boravak u šumi ublažava stres, tjeskobu, depresiju i agresivnost, utječe li na vas na isti način?
Da, priroda liječi.
Imate li spašavanje koje ste odradile i koje ćete pamtiti dok ste žive?
Posebno se sjećam jedne potragu za nestalom osobom. Bila je to osamdesetogodišnja baka koju smo pronašli nakon tridesetak sati. Bili smo podijeljeni u timove, jedan tim smo bile Marika i ja. Teren dosta zahtjevan, grmlje skoro neprohodno, u trenutku odmora pričamo o terenu: 'Zamisli, Marika, sada kad prođemo ovaj gustiš i grmlje, a ono ispred nas sjedi baka…i tako je i bilo. Nakon oho-ho vremena izbijemo na livadu, Marika prva i vikne: 'Vanja, eno je! I ispred nas baka...
Koliko kolegica imate u vašoj stanici?
U Stanici Požega su tri kolegice.