BORIS KOVACEV/CROPIX
Istinita ispovijest

Zagrebačka ekonomistica o zlostavljanju na poslu: Dodirivao me, zvao Plavuša, degradirao i smanjio plaću, a nitko mi nije htio pomoći

Zagrebačka ekonomistica (podaci poznati redakciji) koja je prije deset godina počela raditi u jednoj državnoj tvrtki nije ni slutila da će joj se život pretvoriti u pakao: nadređeni ju je neprimjereno dodirivao i komentirao njezin izgled, a kad ga je odbila, poslovno ju je degradirao, što je utjecalo na njezino psihičko zdravlje pa ga je odlučila tužiti.

Svoju priču o zlostavljanju pristala je ispričati kako bi ohrabrila ostale žene da poput nje pravdu potraže na sudu. Sve je počelo prije desetak godina kada se danas 52-godišnja zagrebačka ekonomistica i samohrana majka javila na natječaj za stručnog suradnika u državnoj tvrtki. Primljena je te je ubrzo postala koordinatorica poslova.

"Brzo sam se uklopila u novu radnu sredinu. Prve četiri godine moj se nadređeni sa mnom često šalio, davao mi komplimente komentirajući moj odjevni stil koji nije bio neprimjeren, ali je možda bilo malo atraktivniji nego što su se odijevale moje kolegice. Isprva to nisam uzimala za zlo, misleći da se razumije u modu i da ima stila. Ubrzo mi je komplementirao pred drugima pa su kolege počele pričati da sam njegova ljubimica. Ja sam sve smatrala šalom, načinom da si olakšamo stres na poslu. Kako sam samo bila naivna!", priča žrtva i dodaje da je sve eskaliralo 2014., kad je šefova pozicija na poslu još više ojačala.

Neprimjereni komentari postajali su sve češći

"Obim posla mi se povećao, skoro svaki dan sam ostajala prekovremeno. Pokušala sam sa šefom riješiti problem mog skučenog radnog prostora, no on mi je samo govorio: 'Ne želim s tobom razgovarati o poslu, nego samo o ljubavi, jer ti si stvorena za ljubav i uživanje', ili 'Ne napreduje se radom, nego drugim stvarima. Da si moja, samo bi uživala'. Osjećala sam se nelagodno i, iskreno, nisam znala kako bih reagirala. Bojala sam se posljedica jer sam bila u vrlo teškoj privatnoj situaciji, pa sam te komentare ignorirala", nastavlja.

Nakratko je odahnula kad joj se prestao obraćati, uvjerena da je shvatio da je prešao svaku mjeru. No, jedan dan prije šest godina pridružio se njoj i kolegama na kavi, nakon čega se ponudio da je poveze do njezina auta. Pristala je, kaže, ne želeći ugroziti teško stečeno primirje. I požalila.

Ni nakon fizičkog kontakta nitko nije priskočio u pomoć

"Počeo me dodirivati i pokušao me poljubiti. Sleđena od straha, izvlačila sam se i poljubila ga u obraz, kao što poljubite bilo koga na rastanku. I izletjela iz automobila dok je on negodovao. Nakon toga prestao me zvati imenom već me zvao Plavuša. I pred kolegama i pred strankama, što me jako smetalo. Često je dolazio do mog pulta, požudno me gledao, pa zgrabio za ruke, stiskajući ih", otkrila je žrtva uznemiravanja. Opterećena poslom i teškom privatnom situacijom sve je teže podnosila šefove provokacije. Nije odgovarala na njegove pozive i ponude.

"Tad mi je govorio kako će me upoznati sa svojim prijateljima, kad se već ne želim družiti s njim. Sve sam ih odbijala. No, to ga je razljutilo u tolikoj mjeri da je počeo omalovažavati moj posao. Shvatila sam da to neće prestati i da sve češće imam grč u želucu pa sam se početkom 2015. požalila etičkoj povjerenici i predsjednici Uprave te zatražila premještaj na drugi odjel. Čim je saznao, došao je do mog radnog mjesta i zaprijetio mi. Psihičko zdravlje mi je bilo narušeno, krenuli su strahovi i noćne more. Psihijatar mi je dijagnosticirao anksiozno-depresivni poremećaj. Dobila sam terapiju. No, pakao me tek čekao. Kolege su me na njegov nagovor počele izbjegavati. Predsjednica Uprave mi je formalno odgovorila na dopis, izjavivši samo da diskriminaciju shvaća vrlo ozbiljno. Na molbu za premještajem odgovorila mi je da dam otkaz ako nisam zadovoljna, dok mi je etička povjerenica rekla da nemam nikakve dokaze, a da i imam eventualne snimke, to se neće uvažiti".

Ubrzo je premještena na portu gdje je radila dvije godine. Sramila se kad bi vidjela nekog poznatog. Ni na jedan dopis kojim je tražila da je se vrati na posao sukladan njezinu ugovoru i stručnoj spremi, nadređeni se nisu očitovali. Obraćala se sindikatu, udruzi Mobbing, ali bez uspjeha. Tek nakon tri godine premjestili su je u ured gdje je slagala arhive, prenosila teške stvari ili uopće nije dobivala radne zadatke.

"Zamislite livadu punu leptira i bit će bolje"

"Postala sam ruglo, smetalo i zviždač. Obitelji nisam ništa govorila, kroz sve sam prolazila sama. Najviše me rastužilo što mi podršku nije dala niti jedna žena iz tvrtke. Moje zdravlje se pogoršalo, bila sam često na bolovanju. Patila sam od manjka samopouzdanja i postala sam asocijalna. Plaća mi je znatno smanjena, tako da sam jedva preživljavala. Često su me kolege znali vidjeti kako plačem, ali nitko mi nije mogao ili nije htio pomoći", otkriva žrtva.

U firmi su je 2017. uputili novoj etičkoj povjerenici, psihologinji za kadrove. Nakon što je iznijela svoju priču, psihologinja joj je savjetovala da u slučaju lošeg raspoloženja zamišlja da je na prekrasnoj livadi punoj leptira. Nije se imala kome obratiti za pomoć u svojoj okolini pa se javila udruzi B.a.B.e.

Odvjetnica Ines Bojić shvatila je o čemu se radi jer je već imala takvih slučajeva. Poslala je dopis pravobraniteljici, koja je odmah reagirala.

"No, tvrtka je stala na stranu mog nadređenog. Pravobraniteljica je odbacila prijavu, ali mi je savjetovala da pokrenem tužbu zbog zlostavljanja na radu. I 2018. na Općinskom sudu u Zagrebu preko odvjetnika sam podnijela privatnu tužbu zbog zlostavljanja, odnosno diskriminacije na poslu, narušenog zdravlja, uništavanja karijere i financijskog gubitka. Prvo ročište zakazano je u veljači 2021. Sud traje. I trajat će. Ja sam platila visoku cijenu svoje vjere u sustav, kako zdravljem, tako financijski i karijerno. A nisam u godinama da krećem ispočetka. Da sam mlađa, otišla bih u inozemstvo. Ili započela privatni posao. Ovako, ne znam što mi je činiti, no ako svi budemo šutjeli, kako će se ovakve stvari u društvu israviti", pita se zagrebačka ekonomistica.

SANJA SARNAVKA, predsjednica Upravnog vijeća Solidarne - zaklade za ljudska prava i solidarnost, članica vijeća Fonda @spasime

"Tužna je činjenica da žrtve spolnog uznemiravanja u HUP-u - njih petnaest - do danas nije željelo javno istupiti i zahtijevati pravdu za sebe, a primjerenu kaznu za počinitelja. Iako im je ponuđena pomoć i pružena podrška, njihova imena i lica javnost ne poznaje. I to nam jasno ukazuje na to gdje živimo. Zar se one srame? Zar se one boje za svoja radna mjesta? Koju poruku time šalju drugim žrtvama koje trpe zlostavljanje na svojim radnim mjestima? Pogotovo ako su te žrtve usamljene, ako je samo jedna. Bez hrabrih žrtava, bez prozivanja institucija, bez sramoćenja zlostavljača, možemo govoriti ili vikati kako osuđujemo svako rodno uvjetovano nasilje, svaku rodnu i spolnu diskriminaciju, možemo ratificirati stotinu međunarodnih dokumenata, ali do pomaka neće doći".

image
Sanja Sarnavka, predsjednica Upravnog vijeća Solidarne - zaklade za ljudska prava i solidarnost, članica vijeća Fonda @spasime
VEDRAN PETEH/CROPIX

INES BOJIĆ, odvjetnica

"Teško je s vremenskim odmakom i iz pozicije pravnog profesionalca reći je li mogla reagirati drugačije. Pretpostavljam da je postupila onako kako je mogla i znala s obzirom na nepovjerenje koje joj je iskazala ovlaštena osoba kod poslodavca, nakon što je prijavila spolno uznemiravanje još 2015. Spolno uznemiravanje prijavila je upravi poslodavca i povjerenici za zaštitu dostojanstva radnika koja ju je ‘riješila’ ‘oportunistički’, bez formalno provedenog postupka i uz komentar ‘on je takav’. Međutim, prijava spolnog uznemiravanja, iako je dovela do toga da je samo spolno uznemiravanje prestalo, u slučaju ove konkretne žrtve, kao i u velikom broju sličnih slučajeva, prouzročila je čitav niz daljnjih ‘osvetničkih’ i diskriminatornih postupaka nadređenog, odnosno viktimizaciju koja se sastojala od čestih promjena radnih mjesta na kojima je žrtva obavljala ili besmislene ili pak fizički iznimno zahtjevne poslove, koji nisu odgovarali njezinim sposobnostima i obrazovanju, a što je potrajalo nekoliko godina.Trpljenje takvog postupanja kroz dulji niz godina dovelo je do teškog narušavanja kako fizičkog, tako i psihičkog stanja žrtve, što je u značajnoj mjeri smanjilo njezinu i životnu i radnu efikasnost i funkcionalnost. U takvom stanju žrtva se obratila udruzi B.a.B.e., odakle je poslana prijava Pravobraniteljici za ravnopravnost spolova sa zamolbom da se zatraže očitovanja od poslodavca koji, naravno, poriče bilo kakav oblik uznemiravanja ili nepovoljnog postupanja u odnosu na žrtvu. Kaznena prijava koju je Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova podnijela državnom odvjetništvu nastavno na dopis udruge B.a.B.e. odbačena je kao zakašnjela, što je bilo posve očekivano. Žrtvi preostaje samo postupak radi naknade štete koji će joj, nadam se, barem u nekoj mjeri donijeti pravičnu kompenzaciju za pretrpljene povrede prava osobnosti".

image
Ines Bojić, odvjetnica
VEDRAN PETEH/CROPIX
Linker
20. listopad 2021 06:53